Mladi odbrambeni igrač na treningu odbrane u posjedu, snimljen iz niskog ugla s leđa; ispred njega tri zamućena saigrača u napadu, u pozadini golovi s mrežama.
Taktika i igra

Odbrana u posjedu kod mlađih kategorija: kako je jednostavno trenirati

Odbrana u posjedu u fudbalu za mlađe kategorije: tri principa, tri vježbe za uzraste od U-10 do U-16 i brojke iz Bundeslige koje primijeniš već sutra.

Ažurirano 15 min čitanja

Ukratko

  • Odbrana u posjedu znači: igrači pri vlastitom napadu namjerno ostaju pozadi i osiguravaju prostor kroz koji bi prošao kontranapad, a ne jednog određenog protivnika.
  • Dovoljna su tri pojma: broj (igrač više od napadača), raspored po dubini (trougao umjesto linije) i razmak (prema našem pravilu najviše 10 do 15 metara).
  • U 153 utakmice Bundeslige u sezoni 2020/21 pri gubitku lopte u prosjeku je 3,7 osigurača stajalo protiv 2,0 protivnička napadača, dakle s brojčanom prednošću.
  • Horst Wein već djecu od osam i devet godina pušta da igraju tako da pri postignutom golu jedan od trojice igrača stoji pozadi; tema se objašnjava od U-12/U-13.
  • Tipičan pogrešan stav je „Amar će pokriti“: bez uloga podijeljenih po imenu slučaj odlučuje ko stoji pozadi kad protivnik krene u kontranapad.

Stojiš pored terena, tvoja ekipa ima loptu u protivničkoj trećini, stiže centaršut, lopta prelazi preko svih, protivnik kreće u kontranapad, tri dodavanja, gol. Dok se igrači vraćaju, pogledaš sastav i shvatiš: pozadi jednostavno nije bilo nikoga. Svih osam igrača u polju bilo je negdje između centarske linije i protivničkog šesnaesterca.

Upravo za to postoji pojam odbrana u posjedu. Odbranu u posjedu čine igrači koji pri vlastitom napadu ostaju pozadi kako bi poslije gubitka lopte spriječili kontranapad. Čuo si pojam na trenerskom kursu, možda i od komentatora u TV prijenosu neke utakmice Bundeslige. Ali nedostaje konkretan most: kako to trenirati s pretpionirima u srijedu uveče? Ovaj tekst popunjava upravo tu prazninu: definicija, principi, tri vježbe, česte greške i vođenje ekipe tokom utakmice.

Kad svi jure naprijed, stiže kontranapad

Tipična slika u fudbalu za mlađe kategorije: lopta je naprijed, svi hoće biti u akciji. Bekovi idu gore, defanzivni vezni se pomjera naprijed, štoperi stoje na centarskoj liniji. Djeluje hrabro. I funkcioniše, sve dok se napad završi udarcem na gol.

Problem počinje u trenutku kad se lopta izgubi. Protivniku su dovoljna dva dodavanja, a tvoja ekipa trči 40 metara nazad dok protivnički napadač sam juri na tvog golmana. U razgovoru poslije utakmice čuješ uobičajene rečenice: „Mislio sam da Amar pokriva.“ „Zašto se niko nije vratio?“ I na kraju: „Eto, imali smo peh.“

Nije to bio peh. Primljen gol poslije gubitka lopte, kad pozadi nije stajao niko, znači da je nedostajala odbrana u posjedu. Isti rizik nastaje i kod aktivnog presinga naprijed: ko hrabro presira visoko, a odbrana u posjedu nije postavljena, poziva svaki kontranapad. Kako trenirati presing s U-13/U-14, a da pozadi ne ostane rupa, pročitaj u tekstu o kontrapresingu.

Osiguraj prostor umjesto da čuvaš protivnika

Odbrana u posjedu razlikuje se od čuvanja igrača. Čuvanje znači: idem za svojim protivnikom kud god on trčao. Odbrana u posjedu znači: stojim na određenoj poziciji i osiguravam prostor kroz koji bi prošao kontranapad, čak i kad tamo trenutno nema protivnika. Igrače koji imaju tu ulogu u nastavku zovemo osigurači.

Mladim igračima ta razlika nije sama po sebi jasna. Hoće prema lopti ili trčati za protivnikom, a prazan prostor djeluje kao da ništa ne rade. Upravo zato im razliku moraš izričito objasniti.

Formula „prostor umjesto protivnika“ je pojednostavljenje za mlade igrače. Naučno priznata definicija odbrane u posjedu ne postoji. Jedna studija iz Bundeslige opisuje je kao položaj najdubljih odbrambenih igrača pri vlastitom posjedu lopte, koji poslije gubitka lopte treba spriječiti kontranapad (Forcher i saradnici, 2023).

Odbrana u posjedu je dio tranzicije. Ako želiš upoznati širi kontekst osvajanja i gubitka lopte, naći ćeš ga u tekstu o tranziciji u igri kod mlađih kategorija.

Zašto odbrana u posjedu kod mlađih kategorija funkcioniše drugačije

U profesionalnom fudbalu odbrana u posjedu je pitanje finog podešavanja: spušta li se defanzivni vezni između štopera? Uvlači li se bek na strani daljoj od lopte u poluprostor? Do U-12/U-13 to još nije tema i preopterećuje djecu. Od U-14/U-15 dolazi korak po korak.

Kod mlađih kategorija važne su tri jednostavne stvari:

  1. Pozadi uopće ima nekoga kad je lopta naprijed.
  2. Taj neko stoji tako da može zaustaviti dugu loptu ili kontranapad.
  3. Igrači sami znaju da upravo oni sada imaju tu ulogu. Ne odlučuje slučaj.

Ako tvoja ekipa usvoji ove tri tačke, pokrio si najvažnije. Sve ostalo je detaljan rad za starija godišta.

Tri principa: broj, raspored po dubini, razmak

Kad ekipi želiš objasniti odbranu u posjedu, svedi je na ova tri pojma. Možeš ih koristiti u svakoj uzrasnoj kategoriji.

Broj. Koliko igrača ostaje pozadi? Naše osnovno pravilo: igrač više od protivničkih napadača. Ako protivnik visoko drži dva napadača, pozadi ostaju tri tvoja igrača. Ako drži jednog, dovoljna su dva. Plus golman. U Bundesligi je u trenutku gubitka lopte u zoni do 10 metara ispred najdubljeg odbrambenog igrača u prosjeku stajalo 3,7 osigurača i 2,0 protivnička napadača, izmjereno u 153 utakmice sezone 2020/21 (Forcher i saradnici, 2023). Veća brojčana prednost tamo je išla uz uspješniju odbranu u posjedu. To je samo naznaka, a ne dokaz: računski model studije predviđao je uspjeh tek slabo, a neuspješnih situacija bilo je samo 75.

Raspored po dubini. Osigurači ne stoje u jednoj liniji. Jedan dublje, drugi malo više, blago pomjereni. Tako nastaje raspored po dubini koji presijeca i dugu loptu i kratko dodavanje kroz sredinu. Liniju preigra jedan jedini prodorni pas. Raspored po dubini tjera protivnika na drugo dodavanje, a ono ga košta vremena.

Razmak. Osigurači ne stoje 30 metara jedan od drugog. Prema našem osnovnom pravilu između dva osigurača je najviše 10 do 15 metara. Prevelik razmak: protivnik protrči između njih. Premali razmak: dovoljan je jedan dupli pas i obojica su preigrani. Odbrana u posjedu u Bundesligi bila je u prosjeku široka oko 28 metara i duboka nešto više od 7 metara (Forcher i saradnici, 2023). Studija pri tome mjeri širinu površine koju igrači zauzimaju do 10 metara ispred najdubljeg odbrambenog igrača. Zato 28 metara čitamo kao razmak od jednog vanjskog osigurača do drugog. Kod skoro četiri igrača između dva susjeda je onda oko 10 metara, što odgovara našem pravilu.

Broj, raspored po dubini i razmak su tri pojma koja mladi igrači mogu zapamtiti. Više im ne treba.

Linija ili raspored po dubini

U jednoj liniji (lijevo) put kontranapada je otvoren za direktnu igru. Pomjereni i raspoređeni po dubini (desno), dva osigurača zatvaraju oba puta.

PogrešnoLinijaANapadač u kontranapaduV1V2Osigurači, pomjereniRupaIspravnoDubinaANapadač u kontranapaduV2V110–15 mOsigurači, pomjereni

Ko ostaje pozadi, zavisno od sistema igre

Ovdje postaje konkretno. Igrači moraju znati koju ulogu imaju u odbrani u posjedu. To zavisi od sistema igre i uzrasne kategorije. Uzrasti uz formate u nastavku su njemački; u Bosni i Hercegovini broj igrača i veličinu terena određuje kantonalni savez (npr. u Kantonu Sarajevo stariji pjetlići igraju 7+1, a pretpioniri rođeni 2013. i 2014. igraju 8+1), pa princip prenesi na format koji igraš.

Mali teren, 7 na 7, odnosno 6 + golman (u Njemačkoj U-10/U-11, zavisno od pokrajinskog saveza i U-12/U-13): u U-10/U-11 osnovno pravilo iz principa broja primjenjuješ sam, tako što prije utakmice kažeš ko ostaje pozadi. Pojam broja igrači uče tek u U-12/U-13. Ako protivnik visoko drži jednog napadača, pozadi ostaju dva najzadnja igrača u polju. Ako drži dvojicu, odrediš trećeg igrača koji ostaje s njima. Više u tom uzrastu ne treba. Dva najzadnja igrača u polju u praksi su najčešće dva odbrambena igrača, iako u igri 7 na 7 nema formalnih pozicija.

Teren za 9 na 9, odnosno 8 + golman (u Njemačkoj U-12/U-13): kod 3-3-2 ili 3-2-3 protiv dva protivnička napadača pozadi ostaju tri odbrambena igrača. To je brojčana prednost iz osnovnog pravila. Ako protivnik igra sa samo jednim napadačem, dovoljna su dva odbrambena igrača, a treći se smije priključiti napadu. Defanzivni vezni se pri vlastitom posjedu pomjera do centarske linije, ne dalje. On presijeca kontranapad ako s protivnikom naprijed krene još jedan igrač.

Veliki teren, 11 na 11, četiri igrača u zadnjoj liniji (u Njemačkoj od U-14/U-15): dva štopera ostaju pozadi. Bek na strani lopte ide naprijed, onaj na daljoj strani ostaje dublje i uvlači se u poluprostor. Defanzivni vezni se, zavisno od strane na kojoj je lopta, spušta između ili ispred štopera. Rezultat: tri do četiri osigurača raspoređena u trougao.

Veliki teren, 11 na 11, tri igrača u zadnjoj liniji (u Njemačkoj od U-16/U-17): tri štopera u pravilu ostaju pozadi. Dva defanzivna vezna se smjenjuju: jedan ide naprijed, drugi osigurava. Rezultat: četiri osigurača, klasični zaštitni četverougao.

Zapamti obrazac: do U-12/U-13 ne treba ti defanzivni vezni koji se spušta ni asimetrični bekovi. I u igri 7 na 7 i u igri 9 na 9 pozadi ostaju dva ili tri osigurača, zavisno od broja protivničkih napadača, uvijek raspoređeni po dubini. Tek od U-14/U-15 isplati se uvoditi finije nijanse.

Od kojeg uzrasta to ima smisla

Zaključno sa U-9 (otprilike cicibani): bez taktičkog objašnjavanja. U tom uzrastu je „svi idu na loptu“ normalno, pa i ispravno, jer djeca tek uče razumjeti igru. Pravilo igre iz sljedećeg pasusa ipak već možeš isprobati u igri 3 na 3 sa starijom djecom iz U-8/U-9.

U-10/U-11 (otprilike pjetlići): pravilo igre umjesto objašnjavanja. Horst Wein već djecu od osam i devet godina, dakle starije iz U-8/U-9 i mlađe iz U-10/U-11, u mini-fudbalu pušta da igraju tako da u trenutku postignutog gola jedan od trojice saigrača mora stajati na vlastitoj polovini (Wein, 2012). To je odbrana u posjedu kao pravilo igre, bez ijedne riječi o taktici. U igri možeš dodatno reći „Tarik, ti ostaješ pozadi kad smo u napadu“, ali bez vježbi i bez table. Ko se vraća, sporedno je; glavno je da nisu svi naprijed.

U-12/U-13 (otprilike pretpioniri): početak. Prema našem iskustvu djeca od otprilike 11 do 12 godina ideju „osiguraj prostor“ razumiju i kad im je objasniš. Prije toga je uče kroz pravila igre. U U-12/U-13 uvodiš tri principa i puštaš prve vježbe. Dovoljna su dva treninga mjesečno.

U-14/U-15 (otprilike pioniri): glavna tema. Od tada je odbrana u posjedu stalni dio svakog taktičkog treninga. Ovdje uče održati odbranu u posjedu i pri vlastitim prekidima i u presingu.

U-16/U-17 (otprilike kadeti) i stariji: fino podešavanje. Asimetrije, prilagođavanja sistema, individualna podjela uloga zavisno od protivnika. To je oblast u kojoj treneri često pretjeruju. Ovdje kvalitet ide ispred kvantiteta.

Kada uvesti odbranu u posjedu?

Preporuka po uzrasnoj kategoriji, od pravila igre do sistematskog treninga.

KategorijaIntenzitetPreporukaU-8/U-9–Bez taktičkog objašnjavanjaU-10/U-11Kao pravilo igre, bez taktičkog objašnjavanjaU-12/U-13Početak: 3 principa, 2x mjesečnoU-14/U-15Glavna tema svakog taktičkog treningaU-16/U-17Fino podešavanje, asimetrije

Vlastita procjena; pravilo igre za djecu od osam i devet godina prema Weinu (2012)

Sve tri vježbe u nastavku rade po istom osnovnom principu: igrači odbranu u posjedu ne uče kroz izolovano taktičko objašnjavanje, nego kroz prave situacije iz igre s podsticajem na kontranapad. Iza toga stoji princip Horsta Weina „Igrama podsticati, a ne vježbama poučavati“ (Wein, 2004).

Vježba 1: pozicijska igra 6 na 3 s osiguranjem

Postavka vježbe 1: pozicijska igra s osiguranjem

Teren 25 puta 15 m, podijeljen na prednju i zadnju zonu, na kraju zadnje zone gol. Na poziv „Kontra!“ dva napadača na liniji zone dobijaju loptu i kontriraju na gol, a osigurači stoje između. Grafika prikazuje otežanu varijantu s dva osigurača.

Prednja zona (15 m)Zadnja zona (10 m)A1A2A3A4A5A6V1V2V3R1R2S1S2Poziv „Kontra!“: trener dodaje na S1 / S2R1 / R2 pomjereni, razmak 8–10 mS1 / S2 na liniji zone

Postavka

Teren 25 × 15 metara, podijeljen na dvije zone: prednja zona 15 metara, zadnja zona 10 metara. Na gol-liniji zadnje zone stoji gol, s golmanom ako ga imaš. Šest napadača i tri odbrambena igrača stoje u prednjoj zoni. Tri „osigurača“ ekipe koja napada stoje u zadnjoj zoni ispred gola. Dva napadača protivničke ekipe čekaju na liniji zone, dakle ispred osigurača, kao što protivnički napadači i na utakmici stoje visoko. Trener stoji s loptama pored bočne linije. Tri osigurača protiv dva napadača odgovaraju osnovnom pravilu iz principa broja: igrač više.

Tok

Šest napadača igra s loptom u prednjem dijelu terena, cilj: deset dodavanja zaredom. Trener u nasumičnim trenucima viče „Kontra!“ i u istom trenutku dodaje loptu dvojici napadača. Oni kontriraju na gol iza osigurača. Tri osigurača moraju zaustaviti kontranapad. Zaustavljen je kad osvoje loptu ili je izbace u aut ili kad napadači poslije osam sekundi nisu postigli gol. Svaki zaustavljen kontranapad donosi bod osiguračima, svaki gol bod napadačima. 60 sekundi opterećenja, 30 sekundi pauze, zatim rotacija.

Varijacija

Umjesto poziva „Kontra!“ okidač je gubitak lopte: čim tri odbrambena igrača osvoje loptu, igraju je na napadače na liniji zone. To je pravi trenutak kontranapada.

Otežavanje: kad brojčana prednost sjedne, izvadi jednog osigurača. Dva na dva je namjerno teže nego na utakmici, gdje pozadi ostaje igrač više.

Fokus trenera

Raspored osigurača po dubini. Ne u jednoj liniji, nego pomjereni, na razmaku od 8 do 10 metara. Na terenu širokom 15 metara to ostaje ispod gornje granice od 10 do 15 metara iz principa razmaka. Jedan preuzima prvog napadača, drugi osigurava protiv drugog napadača, treći zatvara prostor iza njih. Ne idu dvojica na istu loptu.

Vježba 2: 4 na 4 plus dva osigurača

Postavka vježbe 2: 4 na 4 s osiguračima

Teren 30 × 20 m. Napadači napadaju veliki gol, odbrambeni igrači poslije osvajanja lopte kreću u kontranapad na jedan od dva mini-gola. R1/R2 ne smiju preći centarsku liniju.

TA1A2A3A4V1V2V3V4R1R2R ne prelazi centarsku liniju →Veliki golGolmanMini-golovi (kontranapad)R1 / R2 na vlastitoj polovini

Postavka

Teren 30 × 20 metara, na jednoj strani veliki gol s golmanom, na drugoj strani dva mini-gola. Četiri napadača protiv četiri odbrambena igrača na cijelom terenu. Dodatno: dva osigurača ekipe koja napada, koji ne smiju preći centarsku liniju u pravcu velikog gola.

Tok

Napadači napadaju veliki gol. Odbrambeni igrači se brane i poslije osvajanja lopte u svakom trenutku mogu krenuti u kontranapad na jedan od mini-golova. Osigurači imaju samo jedan zadatak: spriječiti kontranapad. Svaki gol iz kontranapada vrijedi trostruko. Vrijeme igre tri minute, zatim promjena strana.

Varijacija

Od U-14/U-15: osigurači pri vlastitom napadu smiju preći centarsku liniju i priključiti se napadu, ali se pri gubitku lopte moraju odmah vratiti. To tjera igrače da visinu svoje pozicije određuju u toku igre, a ne kruto po zonama.

Fokus trenera

Trenutak gubitka lopte. Osigurači ne smiju gledati samo u loptu. Moraju pratiti prostor i predvidjeti mogućnosti za kontranapad prije nego što se lopta izgubi.

Vježba 3: oblik igre s golovima za kontranapad

Postavka vježbe 3: oblik igre s mini-golovima za kontranapad

Obična igra 7 na 7 ili 9 na 9. Četiri dodatna mini-gola za kontranapad na bočnim linijama, po 2 na svakoj polovini, oko 15 m od gol-linije. Gol iz kontranapada vrijedi trostruko ako udarac uslijedi u roku od 7 sekundi.

TTA1A2A3A4B1B2B3B47 sekundi za kontranapad3 b.1 b.Mini-gol za kontranapad (3 boda)Veliki gol (1 bod)Golman

Postavka

Obična igra 7 na 7 ili 9 na 9 na terenu koji ti je na raspolaganju. Četiri dodatna mini-gola za kontranapad stoje na bočnim linijama, po dva na svakoj polovini, oko 15 metara od gol-linije.

Tok

Odbrambeni igrači poslije osvajanja lopte mogu napasti veliki protivnički gol (jedan bod) ili direktno šutirati na jedan od golova za kontranapad (tri boda). Uslov za gol za kontranapad: kontranapad se mora završiti udarcem u roku od sedam sekundi poslije osvajanja lopte. Poslije toga važe samo obični golovi.

Varijacija

U U-10/U-11 varijaciju koristiš kao pravilo igre u običnoj igri 7 na 7, bez golova za kontranapad: gol vrijedi samo ako su pri vlastitom napadu najmanje dva igrača ostala na vlastitoj polovini. Tako odbrana u posjedu postaje uslov za napad, a da ne moraš postavljati vježbu. Od U-12/U-13 pravilo povezuješ s golovima za kontranapad. Broj dva je naše prilagođavanje za 7 na 7 i 9 na 9. Uzor je pravilo Horsta Weina iz mini-fudbala: u trenutku postignutog gola jedan od trojice saigrača mora stajati na vlastitoj polovini (Wein, 2012). U igri 3 na 3 preuzimaš ga tačno tako.

Fokus trenera

Ekipa koja napada prije svakog napada mora odlučiti: ko ostaje? Ko ide naprijed? Poslije svakog ponavljanja pauza od 30 sekundi, u kojoj igrači sami kažu ko je imao koju ulogu. Pauza slijedi savjet Horsta Weina: umjesto da zadaje rješenja, trener postavlja otvorena pitanja koja podstiču na razmišljanje (Wein, 2012).

Pet najčešćih grešaka trenera

Greška 1: odbranu u posjedu uvesti tek od U-14/U-15. Prekasno. U U-12/U-13 principe već možeš postaviti u jednostavnom obliku, a kao pravilo igre i ranije. Ko čeka do U-14/U-15, gubi dvije godine neiskorištenog potencijala.

Greška 2: ne imenovati ulogu. „Neko mora ostati pozadi“ nije dovoljno. Prije svake utakmice reci konkretno: „Tarik i Emir, vi ste osigurači. Kad smo u napadu, ostajete iza centarske linije, pomjereni, najviše 10 do 15 metara jedan od drugog.“ Inače to niko neće uraditi.

Greška 3: previše složenosti. Defanzivni vezni koji se spušta, osiguravanje poluprostora, bek na daljoj strani kao dodatni štoper: sve je to lijepo, ali ne za U-13. Drži se tri principa: broj, raspored po dubini, razmak.

Greška 4: odbrana u posjedu samo u standardnim vježbama. Ako se tema uvijek pojavljuje u izolovanoj vježbi 6 na 3, igrači ne shvataju da je to osnovni stav. Ugradi je u svaki oblik igre, pa i u opuštene završne igre.

Greška 5: greške ne imenovati konkretno. Kad kontranapad prođe, a ti kažeš „Moramo bolje osiguravati“, niko ništa ne nauči. Reci umjesto toga: „Harise, upravo si bio u protivničkom šesnaestercu, iako si bio osigurač. Tvoj prostor je pozadi, ne naprijed.“ Konkretno, lično, bez prebacivanja.

Kako voditi ekipu tokom utakmice: tri jednostavna signala

Igračima su potrebni signali koje razumiju sa 40 metara. Tri su se u praksi pokazala dobro:

„Nazad!“: poziv osiguračima kad odu previsoko. Kratko, glasno, jasno. Igrači znaju: previsoko sam, moram nazad.

„Dubina!“: poziv kad dva osigurača stoje u jednoj liniji. Jedan treba da se spusti dublje, drugi da izađe više.

„Unutra!“: od U-14/U-15 poziv osiguraču na strani daljoj od lopte kad se ne uvuče, nego ostane zalijepljen uz bočnu liniju. Mora se pomjeriti prema sredini čim je lopta na drugoj strani.

Više od tri signala preopterećuje, to je naše pravilo iz prakse. Već jedan dodatni zadatak može suziti pogled: u testu odlučivanja iz rukometa mladi su trebali navesti najbolje rješenje i pri tome dodatno paziti na svog protivnika. 45 posto nije navelo slobodnog saigrača (Memmert i Furley, 2007, prema Memmert i König, 2011). Tri signala su dovoljna. O ostalom razgovaraš na poluvremenu i poslije utakmice.

Od treninga do turnira

Najbolja provjera je li tvoja ekipa usvojila odbranu u posjedu nije nedjeljna utakmica, jer na nju utiče previše drugih faktora. Najbolja provjera je kontrolisano okruženje u kojem istu ekipu vidiš u nekoliko kratkih utakmica protiv različitih protivnika.

Upravo za to služi mali interni turnir. Tri ili četiri ekipe, dakle tri ili šest kratkih utakmica od po 10 minuta, a između njih minuta u kojoj kratko porazgovaraš s osiguračima. U direktnom poređenju vidiš šta funkcioniše, a šta ne. Igrači dobijaju ponavljanja pod pravim takmičarskim pritiskom. I na kraju imaš tabelu koja motiviše više od bilo kojeg treninga. Ako radiš s najmlađima: u Bosni i Hercegovini o tome odlučuje kantonalni savez; u Kantonu Sarajevo tabele dječijih liga se vode, ali se ne objavljuju. Za interni turnir sam odlučuješ hoćeš li voditi tabelu.

Potpun šablon za pripremu naći ćeš u spisku za organizaciju fudbalskog turnira. Napravi raspored utakmica digitalno, odštampaj ga i okači pored terena:

Isplaniraj svoj turnir za 2 minuteBesplatno i bez registracije

Izvori

Savezi

  • Deutscher Fußball-Bund (2026): Wettbewerbsformen im Kinderfußball, brošura, stanje 03/2026 (prva verzija 09/2024). assets.dfb.de. U Njemačkoj U-8/U-9 3 na 3 do 5 na 5, U-10/U-11 4 na 4 do 7 na 7.
  • Fudbalski savez Kantona Sarajevo, propozicije za sezonu 2026/2027. od 07.09.2026: dječije lige pjetlića i cicibana i dječije lige pretpionira. Stariji pjetlići igraju 7+1, pretpioniri rođeni 2013. i 2014. igraju 8+1; tabele dječijih liga se vode, ali se ne objavljuju.

Knjige i studije

  • Wein, H. (2012): Spielintelligenz im Fußball: kindgemäß trainieren, 2. izdanje, Meyer & Meyer. Pet razvojnih faza od 7 do ispod 16 godina; u mini-fudbalu djece od osam i devet godina pravilo „U trenutku postignutog gola jedan od trojice saigrača mora se nalaziti na vlastitoj polovini terena“; od treće faze (od 10 godina) „uvijek braniti u formaciji trougla“; umjesto zadavanja rješenja postavljati otvorena pitanja „koja podstiču na razmišljanje“.
  • Wein, H. (2004): Entwicklung der Spielintelligenz im Fußball, ur. Peter Schreiner, Institut für Jugendfußball, ISBN 3-927570-60-5. „Igrama podsticati, a ne vježbama poučavati.“
  • Memmert, D., König, S. (2011): Zur Vermittlung einer allgemeinen Spielfähigkeit im Sportspiel. U: S. König, D. Memmert, K. Moosmann (ur.), Das große Buch der Sportspiele. Limpert. dshs-koeln.de. Deliberate coaching: bez uputstava koja sužavaju fokus pažnje djece; u testu odlučivanja koji su proveli Memmert i Furley (2007) 45 posto mladih nije navelo slobodnog saigrača.
  • Forcher, L., Forcher, L., Altmann, S., Jekauc, D., Kempe, M. (2023): The Success Factors of Rest Defense in Soccer: A Mixed-Methods Approach of Expert Interviews, Tracking Data, and Machine Learning. Journal of Sports Science & Medicine 22(4), 707–725. doi:10.52082/jssm.2023.707. 153 utakmice Bundeslige 2020/21: u prosjeku 3,7 osigurača protiv 2,0 napadača, odbrana u posjedu široka oko 28 metara i duboka 7 metara; veća brojčana prednost ukazuje na uspješniju odbranu u posjedu, uz slab model i samo 75 neuspješnih situacija; općeprihvaćena definicija ne postoji.

Česta pitanja

Od kojeg uzrasta trenirati odbranu u posjedu s mlađim kategorijama?
Objašnjavanje se prema našem iskustvu isplati od U-12/U-13 (pretpioniri), s 11 i 12 godina, jer djeca tada ideju „čuvaj prostor, a ne protivnika“ razumiju i kao pojam. Igrati se može i ranije: Horst Wein već kod djece od osam i devet godina u mini-fudbalu koristi pravilo po kojem pri postignutom golu jedan od trojice igrača mora stajati na vlastitoj polovini. Od U-14/U-15 tema pripada svakom taktičkom treningu.
Koliko osigurača treba u igri 9 na 9 ili 11 na 11?
Naše osnovno pravilo glasi: igrač više od protivničkih napadača. U igri 9 na 9 s 3-3-2 ili 3-2-3 protiv dva napadača pozadi ostaju tri odbrambena igrača, protiv jednog su dovoljna dva. Jedan vezni ide najviše do centarske linije. U igri 11 na 11 s četvoricom pozadi to su oba štopera, bek na daljoj strani i defanzivni vezni, tri do četiri igrača u trouglu. Ekipe Bundeslige imale su u prosjeku 3,7 osigurača protiv 2 napadača.
Koja je razlika između odbrane u posjedu i običnog čuvanja igrača?
Ko čuva igrača, ide za svojim protivnikom. Ko pripada odbrani u posjedu, drži poziciju i štiti prostor kroz koji bi prošao kontranapad. Ta podjela je pojednostavljenje za mlade igrače, jer općeprihvaćena naučna definicija pojma zasad ne postoji. Razliku objasni izričito: ko misli da će neko već ostati pozadi, bit će zatečen pri prvoj tranziciji protivnika.
Koliko treninga mi treba dok odbrana u posjedu ne proradi na utakmici?
Iz vlastitog iskustva za U-12/U-13 preporučujemo dva treninga mjesečno tokom tri mjeseca, dok broj, raspored po dubini i razmak ne sjednu. U U-14/U-15 blok od tri do pet minuta stane u skoro svaki taktički trening. Vježbaj temu u oblicima igre s pravim kontranapadom, a ne u vježbama „na suho“, po principu Horsta Weina „Igrama podsticati, a ne vježbama poučavati“.
Šta da radim ako moji osigurači stalno odlaze previsoko?
Prvo, prije svake utakmice podijeli ulogu po imenu, na primjer „Tarik i Emir, vi ostajete pozadi“, jer opće „neko mora osigurati“ ne djeluje. Drugo, u igri vikni kratak signal kao što je „Nazad!“ čim neko stoji previsoko. Treće, poslije svakog ponavljanja 30 sekundi pusti igrače da sami kažu ko je imao koju ulogu. Horst Wein savjetuje da umjesto gotovih rješenja postavljaš otvorena pitanja koja podstiču na razmišljanje.