Mladi branič na treningu obrane u posjedu snimljen iz niskog kuta s leđa, pred njim tri zamućena suigrača u napadu, u pozadini golovi s mrežama.
Taktika i igra

Obrana u posjedu kod mladih: kako je jednostavno trenirati

Obrana u posjedu u nogometu za mlade: tri načela, tri vježbe za U-10 do U-16 i brojke iz Bundeslige koje već sutra možeš primijeniti na treningu.

Ažurirano 15 min čitanja

Ukratko

  • Obrana u posjedu znači: igrači pri vlastitom napadu svjesno ostaju iza i osiguravaju prostor kroz koji bi prošao protunapad, a ne jednog određenog protivnika.
  • Dovoljna su tri pojma: broj (igrač više od napadača), dubina (trokut umjesto linije) i razmak (prema našem osnovnom pravilu najviše 10 do 15 metara).
  • U 153 utakmice Bundeslige u sezoni 2020./21. pri gubitku lopte u prosjeku je 3,7 osigurača stajalo protiv 2,0 protivnička napadača, dakle s brojčanom prednošću.
  • Horst Wein već djecu od osam i devet godina pušta igrati tako da pri postignutom golu jedan od trojice igrača stoji iza; tema se objašnjava od U-12/U-13.
  • Tipičan pogrešan stav je „Marko će pokriti“: bez uloga podijeljenih poimence slučaj odlučuje tko stoji iza kad protivnik krene u protunapad.

Stojiš uz rub terena, tvoja ekipa ima loptu u protivničkoj trećini, dolazi centaršut, lopta prelazi preko svih, protivnik kreće u protunapad, tri dodavanja, gol. Dok se igrači vraćaju, pogledaš svoj sastav i shvatiš: iza jednostavno nije bilo nikoga. Svih osam igrača u polju bilo je negdje između centra i protivničkog šesnaesterca.

Upravo za to postoji pojam obrana u posjedu. Obranu u posjedu čine igrači koji pri vlastitom napadu ostaju iza kako bi nakon gubitka lopte spriječili protunapad. Čuo si pojam na tečaju za trenere, možda i od komentatora u prijenosu neke utakmice Bundeslige. Ali nedostaje konkretan most: kako to trenirati s mlađim pionirima u srijedu navečer? Ovaj članak zatvara upravo tu rupu: definicija, načela, tri vježbe, česte pogreške i vođenje tijekom utakmice.

Kad svi jure naprijed, stiže protunapad

Tipična slika u nogometu mladih: lopta je naprijed, svi žele biti u akciji. Bočni braniči idu gore, zadnji vezni se pomiče naprijed, stoperi stoje na centru. Djeluje hrabro. I funkcionira, dok god napad završi udarcem.

Problem počinje u trenutku kad se lopta izgubi. Protivniku su dovoljna dva dodavanja, a tvoja ekipa trči 40 metara natrag dok protivnički napadač sam juri na tvog vratara. U razgovoru nakon utakmice čuješ uobičajene rečenice: „Mislio sam da Marko pokriva.“ „Zašto se nitko nije vratio?“ I na kraju: „Eto, bio je peh.“

Nije to bio peh. Primljeni gol nakon gubitka lopte, kad iza nije stajao nitko, znači da je nedostajala obrana u posjedu. Isti rizik nastaje i kod aktivnog presinga prema naprijed: tko hrabro presira visoko, a obrana u posjedu ne stoji, poziva svaki protunapad. Kako trenirati presing s U-13/U-14, a da iza ne ostane rupa, pročitaj u članku o protupresingu.

Osiguraj prostor umjesto da čuvaš protivnika

Obrana u posjedu razlikuje se od čuvanja igrača. Čuvanje znači: idem za svojim protivnikom kamo god on trčao. Obrana u posjedu znači: stojim na određenoj poziciji i osiguravam prostor kroz koji bi prošao protunapad, čak i kad ondje upravo nema protivnika. Igrače koji tu ulogu imaju u nastavku zovemo osigurači.

Mladim igračima ta razlika nije sama po sebi jasna. Žele prema lopti ili trčati za protivnikom, a prazan prostor djeluje kao nerad. Upravo zato im razliku moraš izričito objasniti.

Formula „prostor umjesto protivnika“ pojednostavljenje je za mlade igrače. Znanstveno priznata definicija obrane u posjedu ne postoji. Jedna studija iz Bundeslige opisuje je kao položaj najdubljih braniča pri vlastitom posjedu lopte, koji nakon gubitka lopte treba spriječiti protunapad (Forcher i suradnici, 2023).

Obrana u posjedu dio je tranzicije. Ako želiš upoznati širi kontekst oko osvajanja i gubitka lopte, naći ćeš ga u članku o tranziciji u igri mladih.

Zašto obrana u posjedu kod mladih funkcionira drukčije

U profesionalnom nogometu obrana u posjedu stvar je finog podešavanja: spušta li se zadnji vezni između stopera? Uvlači li se bočni branič na strani daljoj od lopte u poluprostor? Do U-12/U-13 to još nije tema i djecu preopterećuje. Od U-14/U-15 dolazi korak po korak.

Kod mladih su važne tri jednostavne stvari:

  1. Iza uopće netko postoji kad je lopta naprijed.
  2. Taj netko stoji tako da može zaustaviti dugu loptu ili protunapad.
  3. Igrači sami znaju da upravo oni imaju tu ulogu. Ne odlučuje slučaj.

Ako tvoja ekipa usvoji ove tri točke, pokrio si najvažnije. Sve ostalo je detaljan rad za starija godišta.

Tri načela: broj, dubina, razmak

Kad ekipi želiš objasniti obranu u posjedu, svedi je na ova tri pojma. Možeš ih koristiti u svakoj uzrasnoj kategoriji.

Broj. Koliko igrača ostaje iza? Naše osnovno pravilo: igrač više od protivničkih napadača. Ako protivnik visoko drži dva napadača, iza ostaju tri tvoja igrača. Ako drži jednog, dovoljna su dva. Plus vratar. U Bundesligi je u trenutku gubitka lopte u zoni do 10 metara ispred najdubljeg braniča u prosjeku stajalo 3,7 osigurača i 2,0 protivnička napadača, izmjereno u 153 utakmice sezone 2020./21. (Forcher i suradnici, 2023). Veća brojčana prednost ondje je išla uz uspješniju obranu u posjedu. To je samo naznaka, a ne dokaz: računski model studije uspjeh je predviđao tek slabo, a neuspješnih situacija bilo je samo 75.

Dubina. Osigurači ne stoje u jednoj liniji. Jedan dublje, drugi malo više, lagano pomaknuti. Tako nastaje raspored po dubini koji presreće i dugu loptu i kratko dodavanje kroz sredinu. Liniju preigra jedno jedino prodorno dodavanje. Raspored po dubini protivnika tjera na drugo dodavanje, a ono ga stoji vremena.

Razmak. Osigurači ne stoje 30 metara jedan od drugoga. Prema našem osnovnom pravilu između dvojice osigurača najviše je 10 do 15 metara. Prevelik razmak: protivnik protrči između njih. Premalen razmak: dovoljan je jedan dupli pas i obojica su preigrana. Obrana u posjedu u Bundesligi bila je u prosjeku široka oko 28 metara i duboka nešto više od 7 metara (Forcher i suradnici, 2023). Studija pritom mjeri širinu površine koju igrači zauzimaju do 10 metara ispred najdubljeg braniča. Zato 28 metara čitamo kao razmak od jednog vanjskog osigurača do drugog. Kod gotovo četiri igrača između dvojice susjeda tada je oko 10 metara, što odgovara našem pravilu.

Broj, dubina i razmak tri su pojma koja mladi igrači mogu zapamtiti. Više im ne treba.

Linija ili raspored po dubini

U jednoj liniji (lijevo) put protunapada otvoren je za izravnu igru. Pomaknuti i raspoređeni po dubini (desno) dvojica osigurača zatvaraju oba puta.

PogrešnoLinijaANapadač u protunapaduV1V2Osigurači pomaknutiRupaIspravnoPo dubiniANapadač u protunapaduV2V110–15 mOsigurači pomaknuti

Tko ostaje iza, ovisno o sustavu igre

Ovdje postaje konkretno. Igrači moraju znati koju ulogu imaju u obrani u posjedu. To ovisi o sustavu igre i uzrasnoj kategoriji. Uzrasti uz formate u nastavku su njemački; u Hrvatskoj broj igrača i veličinu terena za početnike i mlađe pionire određuje županijski savez, pa načelo prenesi na format koji igraš.

Mali teren, 7 na 7 (u Njemačkoj U-10/U-11, ovisno o pokrajinskom savezu i U-12/U-13): u U-10/U-11 osnovno pravilo iz načela broja primjenjuješ sam, tako da prije utakmice kažeš tko ostaje iza. Pojam broja igrači uče tek u U-12/U-13. Ako protivnik visoko drži jednog napadača, iza ostaju dva najzadnja igrača u polju. Ako drži dvojicu, odrediš trećeg igrača koji ostaje s njima. Više u toj dobi ne treba. Dva najzadnja igrača u polju u praksi su najčešće dva braniča, iako u igri 7 na 7 nema formalnih pozicija.

Srednji teren, 9 na 9 (u Njemačkoj U-12/U-13): kod 3-3-2 ili 3-2-3 protiv dvojice protivničkih napadača iza ostaju tri braniča. To je brojčana prednost iz osnovnog pravila. Ako protivnik igra sa samo jednim napadačem, dovoljna su dva braniča, a treći se smije uključiti u napad. Zadnji vezni se pri vlastitom posjedu pomiče do centra, ne dalje. On presreće protunapad ako s protivnikom naprijed krene još jedan igrač.

Veliki teren, 11 na 11, četiri igrača u liniji (u Njemačkoj od U-14/U-15): dva stopera ostaju iza. Bočni branič na strani lopte ide gore, onaj na daljoj strani ostaje dublje i uvlači se u poluprostor. Zadnji vezni se, ovisno o strani lopte, spušta između ili ispred stopera. Rezultat: tri do četiri osigurača raspoređena u trokut.

Veliki teren, 11 na 11, tri igrača u liniji (u Njemačkoj od U-16/U-17): tri stopera u pravilu ostaju iza. Dva zadnja vezna se izmjenjuju: jedan ide gore, drugi osigurava. Rezultat: četiri osigurača, klasični osiguravajući četverokut.

Zapamti obrazac: do U-12/U-13 ne trebaju ti zadnji vezni koji se spuštaju ni asimetrični bočni braniči. I u igri 7 na 7 i u igri 9 na 9 iza ostaju dva ili tri osigurača, ovisno o broju protivničkih napadača, uvijek raspoređeni po dubini. Tek od U-14/U-15 isplati se uvoditi finije nijanse.

Od koje dobi to ima smisla

Do uključivo U-9: bez taktičkog objašnjavanja. U toj je dobi „svi idu na loptu“ normalno, pa i ispravno, jer djeca tek uče razumjeti igru. Pravilo igre iz sljedećeg odlomka ipak već možeš isprobati u igri 3 na 3 sa starijom djecom iz U-8/U-9.

U-10/U-11: pravilo igre umjesto objašnjavanja. Horst Wein već djecu od osam i devet godina, dakle starije iz U-8/U-9 i mlađe iz U-10/U-11, u mini-nogometu pušta igrati tako da u trenutku postignutog gola jedan od trojice suigrača mora stajati na vlastitoj polovici (Wein, 2012). To je obrana u posjedu kao pravilo igre, bez ijedne riječi taktike. U igri možeš dodatno reći „Luka, ti ostaješ iza kad smo u napadu“, ali bez vježbi i bez ploče. Tko se vraća, sporedno je; glavno da nisu svi naprijed.

U-12/U-13: početak. Prema našem iskustvu djeca od otprilike 11 do 12 godina ideju „osiguraj prostor“ razumiju i kad im je objasniš. Prije toga je uče kroz pravila igre. U U-12/U-13 uvodiš tri načela i puštaš prve vježbe. Dovoljna su dva treninga mjesečno.

U-14/U-15 (pioniri): glavna tema. Od ovdje je obrana u posjedu stalni dio svakog taktičkog treninga. Ovdje uče održati obranu u posjedu i pri vlastitim prekidima i u presingu.

U-16/U-17 (kadeti) i stariji: fino podešavanje. Asimetrije, prilagodbe sustava, pojedinačna podjela uloga ovisno o protivniku. To je područje u kojem treneri često pretjeruju. Ovdje kvaliteta ide ispred kvantitete.

Kada uvesti obranu u posjedu?

Preporuka po uzrasnoj kategoriji, od pravila igre do sustavnog treninga.

UzrastIntenzitetPreporukaU-8/U-9–Bez taktičkog objašnjavanjaU-10/U-11Kao pravilo igre, bez taktičkog objašnjavanjaU-12/U-13Početak: 3 načela, 2x mjesečnoU-14/U-15Glavna tema svakog taktičkog treningaU-16/U-17Fino podešavanje, asimetrije

Vlastita procjena; pravilo igre za djecu od osam i devet godina prema Weinu (2012)

Sve tri vježbe u nastavku rade po istom osnovnom načelu: igrači obranu u posjedu ne uče kroz izolirano taktičko objašnjavanje, nego kroz stvarne situacije iz igre s poticajem na protunapad. Iza toga stoji načelo Horsta Weina „Igrama poticati, a ne vježbama poučavati“ (Wein, 2004).

Vježba 1: pozicijska igra 6 na 3 s osiguranjem

Postava vježbe 1: pozicijska igra s osiguranjem

Teren 25 puta 15 m, podijeljen na prednju i stražnju zonu, na kraju stražnje zone gol. Na poziv za protunapad dvojica napadača na liniji zone dobivaju loptu i kontriraju na gol, a osigurači stoje između. Grafika prikazuje otežanu varijantu s dva osigurača.

Prednja zona (15 m)Stražnja zona (10 m)A1A2A3A4A5A6V1V2V3R1R2S1S2Poziv „Protunapad!“: trener dodaje na S1 / S2R1 / R2 pomaknuti, razmak 8–10 mS1 / S2 na liniji zone

Postava

Teren 25 × 15 metara, podijeljen na dvije zone: prednja zona 15 metara, stražnja zona 10 metara. Na gol-crti stražnje zone stoji gol, s vratarom ako ga imaš. Šest napadača i tri braniča stoje u prednjoj zoni. Tri „osigurača“ ekipe koja napada stoje u stražnjoj zoni ispred gola. Dva napadača protivničke ekipe čekaju na liniji zone, dakle ispred osigurača, kao što protivnički napadači i na utakmici stoje visoko. Trener stoji s loptama uz aut-crtu. Tri osigurača protiv dvojice napadača odgovaraju osnovnom pravilu iz načela broja: igrač više.

Tijek

Šest napadača igra s loptom u prednjem dijelu terena, cilj: deset dodavanja zaredom. Trener u nasumičnim trenucima viče „Protunapad!“ i u istom trenutku dodaje loptu dvojici napadača. Oni kontriraju na gol iza osigurača. Tri osigurača moraju zaustaviti protunapad. Zaustavljen je kad osvoje loptu ili je izbace u aut ili kad napadači nakon osam sekundi nisu postigli gol. Svaki zaustavljeni protunapad donosi bod osiguračima, svaki gol bod napadačima. 60 sekundi opterećenja, 30 sekundi stanke, zatim rotacija.

Varijacija

Umjesto poziva „Protunapad!“ okidač je gubitak lopte: čim tri braniča osvoje loptu, igraju je na napadače na liniji zone. To je pravi trenutak protunapada.

Otežavanje: kad brojčana prednost sjedne, izvadi jednog osigurača. Dva na dva namjerno je teže nego na utakmici, gdje iza ostaje igrač više.

Fokus trenera

Raspored osigurača po dubini. Ne u jednoj liniji, nego pomaknuti, na razmaku od 8 do 10 metara. Na terenu širokom 15 metara to ostaje ispod gornje granice od 10 do 15 metara iz načela razmaka. Jedan preuzima prvog napadača, drugi osigurava protiv drugog napadača, treći zatvara prostor iza njih. Ne idu dvojica na istu loptu.

Vježba 2: 4 na 4 plus dva osigurača

Postava vježbe 2: 4 na 4 s osiguračima

Teren 30 × 20 m. Napadači napadaju veliki gol, branitelji nakon osvajanja lopte kontriraju na jedan od dva mini-gola. R1/R2 ne smiju prijeći centar.

TA1A2A3A4V1V2V3V4R1R2R ne prelazi centar →Veliki golVratarMini-golovi (protunapad)R1 / R2 na vlastitoj polovici

Postava

Teren 30 × 20 metara, na jednoj strani veliki gol s vratarom, na drugoj strani dva mini-gola. Četiri napadača protiv četiri branitelja na cijelom terenu. Dodatno: dva osigurača ekipe koja napada, koji ne smiju prijeći centar u smjeru velikog gola.

Tijek

Napadači napadaju veliki gol. Branitelji se brane i nakon osvajanja lopte mogu u svakom trenutku krenuti u protunapad na jedan od mini-golova. Osigurači imaju samo jedan zadatak: spriječiti protunapad. Svaki gol iz protunapada vrijedi trostruko. Vrijeme igre tri minute, zatim zamjena strana.

Varijacija

Od U-14/U-15: pri vlastitom napadu osigurači smiju prijeći centar i uključiti se u napad, ali pri gubitku lopte moraju se odmah vratiti. To tjera igrače da visinu svoje pozicije odrede u tijeku igre, a ne kruto po zonama.

Fokus trenera

Trenutak gubitka lopte. Osigurači ne smiju gledati samo u loptu. Moraju promatrati prostor i predvidjeti mogućnosti za protunapad prije nego što se lopta izgubi.

Vježba 3: oblik igre s golovima za protunapad

Postava vježbe 3: oblik igre s mini-golovima za protunapad

Obična igra 7 na 7 ili 9 na 9. Četiri dodatna mini-gola za protunapad na uzdužnim crtama, po 2 na svakoj polovici, oko 15 m od gol-crte. Gol iz protunapada vrijedi trostruko ako udarac padne unutar 7 sekundi.

TTA1A2A3A4B1B2B3B47 sekundi za protunapad3 b.1 b.Mini-gol za protunapad (3 boda)Veliki gol (1 bod)Vratar

Postava

Obična igra 7 na 7 ili 9 na 9 na terenu koji ti je na raspolaganju. Četiri dodatna mini-gola za protunapad stoje na uzdužnim crtama, po dva na svakoj polovici, oko 15 metara od gol-crte.

Tijek

Branitelji nakon osvajanja lopte mogu napasti veliki protivnički gol (jedan bod) ili izravno završiti na jedan od golova za protunapad (tri boda). Uvjet za gol za protunapad: protunapad mora završiti udarcem unutar sedam sekundi od osvajanja lopte. Nakon toga vrijede samo obični pogoci.

Varijacija

U U-10/U-11 varijaciju koristiš kao pravilo igre u običnoj igri 7 na 7, bez golova za protunapad: gol vrijedi samo ako su pri vlastitom napadu barem dva igrača ostala na vlastitoj polovici. Tako obrana u posjedu postaje uvjet za napad, a da ne moraš postavljati vježbu. Od U-12/U-13 pravilo povezuješ s golovima za protunapad. Broj dva naša je prilagodba za 7 na 7 i 9 na 9. Uzor je pravilo Horsta Weina iz mini-nogometa: u trenutku postignutog gola jedan od trojice suigrača mora stajati na vlastitoj polovici (Wein, 2012). U igri 3 na 3 preuzimaš ga točno tako.

Fokus trenera

Ekipa koja napada prije svakog napada mora odlučiti: tko ostaje? Tko ide gore? Nakon svakog ponavljanja 30 sekundi stanke u kojoj igrači sami kažu tko je imao koju ulogu. Stanka slijedi savjet Horsta Weina: umjesto da zadaje rješenja, trener postavlja otvorena pitanja koja potiču na razmišljanje (Wein, 2012).

Pet najčešćih pogrešaka trenera

Pogreška 1: obranu u posjedu uvesti tek od U-14/U-15. Prekasno. U U-12/U-13 načela već možeš postaviti u jednostavnom obliku, a kao pravilo igre i ranije. Tko čeka do U-14/U-15, propušta dvije godine neiskorištenog potencijala.

Pogreška 2: ne imenovati ulogu. „Netko mora ostati iza“ nije dovoljno. Prije svake utakmice reci konkretno: „Luka i Ivan, vi ste osigurači. Kad smo u napadu, ostajete iza centra, pomaknuti, najviše 10 do 15 metara jedan od drugoga.“ Inače to nitko neće napraviti.

Pogreška 3: previše složenosti. Zadnji vezni koji se spušta, osiguranje poluprostora, bočni branič na daljoj strani kao dodatni stoper: sve je to lijepo, ali ne za U-13. Drži se triju načela: broj, dubina, razmak.

Pogreška 4: obrana u posjedu samo u standardnim vježbama. Ako se tema uvijek pojavljuje u izoliranoj vježbi 6 na 3, igrači ne shvaćaju da je to osnovni stav. Ugradi je u svaki oblik igre, i u opuštene završne igre.

Pogreška 5: pogreške ne imenovati konkretno. Kad protunapad prođe, a ti kažeš „Moramo bolje osiguravati“, nitko ništa ne nauči. Reci umjesto toga: „Petre, upravo si bio u protivničkom šesnaestercu, iako si bio osigurač. Tvoj prostor je iza, ne naprijed.“ Konkretno, za pojedinog igrača, bez prigovora.

Kako voditi tijekom utakmice: tri jednostavna signala

Igračima trebaju signali koje razumiju s 40 metara udaljenosti. Tri su se u praksi pokazala dobrima:

„Natrag!“: poziv osiguračima kad odu previsoko. Kratko, glasno, jednoznačno. Igrači znaju: previsoko sam, moram natrag.

„Dubina!“: poziv kad dva osigurača stoje u jednoj liniji. Jedan treba doći dublje, drugi više.

„Unutra!“: od U-14/U-15 poziv osiguraču na strani daljoj od lopte kad se ne uvuče, nego ostane zalijepljen uz aut-crtu. Mora se pomaknuti prema sredini čim je lopta na drugoj strani.

Više od tri signala preopterećuje, to je naše pravilo iz prakse. Već jedan dodatni zadatak može suziti pogled: u testu odlučivanja iz rukometa mladi su trebali navesti najbolje rješenje i pritom dodatno paziti na svog protivnika. 45 posto nije navelo slobodnog suigrača (Memmert i Furley, 2007, prema Memmert i König, 2011). Tri signala su dovoljna. Ostalo raspravljaš na poluvremenu i nakon utakmice.

Od treninga do turnira

Najbolja provjera je li tvoja ekipa usvojila obranu u posjedu nije nedjeljna utakmica, jer tu utječe previše drugih varijabli. Najbolja provjera je kontrolirano okruženje u kojem istu ekipu vidiš u nekoliko kratkih utakmica protiv različitih protivnika.

Upravo za to služi mali interni turnir. Tri ili četiri ekipe, dakle tri ili šest kratkih utakmica po 10 minuta, a između njih minuta u kojoj kratko porazgovaraš s osiguračima. U izravnoj usporedbi vidiš što funkcionira, a što ne. Igrači dobivaju ponavljanja pod pravim natjecateljskim pritiskom. I na kraju imaš ljestvicu koja motivira više od bilo kojeg treninga; u Hrvatskoj je ionako uobičajeno da i najmlađe lige vode rezultate i ljestvicu.

Potpun predložak za pripremu naći ćeš u popisu za organizaciju nogometnog turnira. Napravi raspored utakmica digitalno, ispiši ga i objesi uz rub terena:

Isplaniraj svoj turnir za 2 minuteBesplatno i bez registracije

Izvori

Savezi

  • Deutscher Fußball-Bund (2026): Wettbewerbsformen im Kinderfußball, brošura, stanje 03/2026 (prva verzija 09/2024). assets.dfb.de. U Njemačkoj U-8/U-9 3 na 3 do 5 na 5, U-10/U-11 4 na 4 do 7 na 7.
  • Hrvatski nogometni savez (2026): Pravilnik o nogometnim natjecanjima, donesen 26. veljače 2026., izmijenjen 1. lipnja 2026. hns.family. Natjecanja početnika kao stalna natjecanja i zapisnik s rezultatom za svaku javnu utakmicu; broj igrača za početnike i mlađe pionire Pravilnik ne propisuje.
  • ŽNS Virovitičko-podravske županije: Propozicije U-7, U-9, U-11 i U-13 (sezona 2026/27). Primjer županijskih propozicija: broj igrača i veličina terena od U-7 do mlađih pionira (U-13).

Knjige i studije

  • Wein, H. (2012): Spielintelligenz im Fußball: kindgemäß trainieren, 2. izdanje, Meyer & Meyer. Pet razvojnih stupnjeva od 7 do ispod 16 godina; u mini-nogometu djece od osam i devet godina pravilo „U trenutku postignutog gola jedan od trojice suigrača mora se nalaziti na vlastitoj polovici terena“; od trećeg stupnja (od 10 godina) „uvijek braniti u formaciji trokuta“; umjesto zadavanja rješenja postavljati otvorena pitanja „koja potiču na razmišljanje“.
  • Wein, H. (2004): Entwicklung der Spielintelligenz im Fußball, ur. Peter Schreiner, Institut für Jugendfußball, ISBN 3-927570-60-5. „Igrama poticati, a ne vježbama poučavati.“
  • Memmert, D., König, S. (2011): Zur Vermittlung einer allgemeinen Spielfähigkeit im Sportspiel. U: S. König, D. Memmert, K. Moosmann (ur.), Das große Buch der Sportspiele. Limpert. dshs-koeln.de. Deliberate coaching: bez uputa koje sužavaju fokus pažnje djece; u testu odlučivanja Memmerta i Furleyja (2007) 45 posto mladih nije navelo slobodnog suigrača.
  • Forcher, L., Forcher, L., Altmann, S., Jekauc, D., Kempe, M. (2023): The Success Factors of Rest Defense in Soccer: A Mixed-Methods Approach of Expert Interviews, Tracking Data, and Machine Learning. Journal of Sports Science & Medicine 22(4), 707–725. doi:10.52082/jssm.2023.707. 153 utakmice Bundeslige 2020./21.: u prosjeku 3,7 osigurača protiv 2,0 napadača, obrana u posjedu široka oko 28 metara i duboka 7 metara; veća brojčana prednost upućuje na uspješniju obranu u posjedu, uz slab model i samo 75 neuspješnih situacija; opće prihvaćena definicija ne postoji.

Česta pitanja

Od koje dobi trenirati obranu u posjedu s mladima?
Objašnjavati se prema našem iskustvu isplati od U-12/U-13, s 11 i 12 godina, jer djeca tada ideju „čuvaj prostor, a ne protivnika“ razumiju i kao pojam. Igrati se može i ranije: Horst Wein već kod djece od osam i devet godina u mini-nogometu koristi pravilo prema kojem pri postignutom golu jedan od trojice igrača mora stajati na vlastitoj polovici. Od U-14/U-15 tema pripada svakom taktičkom treningu.
Koliko osigurača treba u igri 9 na 9 ili 11 na 11?
Naše osnovno pravilo glasi: igrač više od protivničkih napadača. U igri 9 na 9 s 3-3-2 ili 3-2-3 protiv dvojice napadača iza ostaju tri braniča, protiv jednog dovoljna su dvojica. Jedan vezni ide najviše do centra. U igri 11 na 11 s četvoricom u liniji to su oba stopera, bočni branič na daljoj strani i zadnji vezni, tri do četiri igrača u trokutu. Ekipe Bundeslige imale su u prosjeku 3,7 osigurača protiv 2 napadača.
Koja je razlika između obrane u posjedu i običnog čuvanja igrača?
Tko čuva igrača, ide za svojim protivnikom. Tko pripada obrani u posjedu, drži poziciju i štiti prostor kroz koji bi prošao protunapad. Ta je podjela pojednostavljenje za mlade igrače, jer opće prihvaćena znanstvena definicija pojma zasad ne postoji. Razliku objasni izričito: tko misli da će netko već ostati iza, bit će zatečen pri prvoj tranziciji protivnika.
Koliko treninga treba da obrana u posjedu sjedne u igri?
Iz vlastitog iskustva za U-12/U-13 preporučujemo dva treninga mjesečno tijekom tri mjeseca, dok broj, dubina i razmak ne sjednu. U U-14/U-15 blok od tri do pet minuta stane u gotovo svaki taktički trening. Vježbaj temu u oblicima igre s pravim protunapadom, a ne u vježbama na suho, prema načelu Horsta Weina „Igrama poticati, a ne vježbama poučavati“.
Što ako moji osigurači stalno odlaze previsoko?
Prvo, prije svake utakmice podijeli ulogu poimence, na primjer „Luka i Ivan, vi ostajete iza“, jer opće „netko mora osigurati“ ne djeluje. Drugo, u igri vikni kratak signal poput „Natrag!“ čim netko stoji previsoko. Treće, nakon svakog ponavljanja 30 sekundi pusti igrače da sami kažu tko je imao koju ulogu. Horst Wein savjetuje da umjesto gotovih rješenja postavljaš otvorena pitanja koja potiču na razmišljanje.