Stojiš pored terena, tvoja ekipa ima loptu u protivničkoj trećini, stiže centaršut, prelazi preko svih, protivnik kreće u kontranapad, tri dodavanja, gol. Dok se igrači vraćaju, pogledaš sastav i shvatiš: pozadi jednostavno nije bilo nikoga. Svih osam igrača u polju bilo je negde između centarske linije i protivničkog šesnaesterca.
Upravo za to postoji pojam odbrana u posedu. Odbranu u posedu čine igrači koji pri sopstvenom napadu ostaju pozadi da bi posle gubitka lopte sprečili kontranapad. Čuo si pojam na trenerskom kursu, možda i od komentatora u prenosu neke utakmice Bundeslige. Ali nedostaje konkretan most: kako to da treniram sa ekipom U12/U13 u sredu uveče? Ovaj tekst popunjava upravo tu prazninu: definicija, principi, tri vežbe, česte greške i vođenje ekipe tokom utakmice.
Kad svi jure napred, stiže kontranapad
Tipična slika u fudbalu za mlađe kategorije: lopta je napred, svi hoće da budu u akciji. Bekovi idu gore, defanzivni vezni se pomera napred, štoperi stoje na centarskoj liniji. Deluje hrabro. I funkcioniše, sve dok se napad završi udarcem na gol.
Problem počinje u trenutku kad se lopta izgubi. Protivniku su dovoljna dva dodavanja, a tvoja ekipa trči 40 metara nazad dok protivnički napadač sam juri na tvog golmana. U razgovoru posle utakmice čuješ uobičajene rečenice: „Mislio sam da Marko pokriva.“ „Zašto se niko nije vratio?“ I na kraju: „Eto, imali smo peh.“
Nije to bio peh. Primljen gol posle gubitka lopte, kad pozadi nije stajao niko, znači da je nedostajala odbrana u posedu. Isti rizik nastaje i kod aktivnog presinga napred: ko hrabro presira visoko, a odbrana u posedu nije postavljena, poziva svaki kontranapad. Kako da presing treniraš sa U13/U14, a da pozadi ne ostane rupa, pročitaj u tekstu o kontrapresingu.
Obezbedi prostor umesto da čuvaš protivnika
Odbrana u posedu razlikuje se od čuvanja igrača. Čuvanje znači: idem za svojim protivnikom gde god on trčao. Odbrana u posedu znači: stojim na određenoj poziciji i obezbeđujem prostor kroz koji bi prošao kontranapad, čak i kad tamo trenutno nema protivnika. Igrače koji imaju tu ulogu u nastavku zovemo osigurači.
Mladim igračima ta razlika nije očigledna. Hoće ka lopti ili da trče za protivnikom, a prazan prostor deluje kao da ništa ne rade. Upravo zato moraš izričito da im objasniš razliku.
Formula „prostor umesto protivnika“ je pojednostavljenje za mlade igrače. Naučno priznata definicija odbrane u posedu ne postoji. Jedna studija iz Bundeslige opisuje je kao položaj najdubljih odbrambenih igrača pri sopstvenom posedu lopte, koji posle gubitka lopte treba da spreči kontranapad (Forcher i saradnici, 2023).
Odbrana u posedu je deo tranzicije. Ako želiš da upoznaš širi kontekst osvajanja i gubitka lopte, naći ćeš ga u tekstu o tranziciji u igri kod mlađih kategorija.
Zašto odbrana u posedu kod mlađih kategorija funkcioniše drugačije
U profesionalnom fudbalu odbrana u posedu je pitanje finog podešavanja: da li se defanzivni vezni spušta između štopera? Da li se bek na strani daljoj od lopte uvlači u poluprostor? Do U12/U13 to još nije tema i preopterećuje decu. Od U14/U15 dolazi korak po korak.
Kod mlađih kategorija važne su tri jednostavne stvari:
- Pozadi uopšte ima nekoga kad je lopta napred.
- Taj neko stoji tako da može da zaustavi dugu loptu ili kontranapad.
- Igrači sami znaju da upravo oni sada imaju tu ulogu. Ne odlučuje slučaj.
Ako tvoja ekipa usvoji ove tri tačke, pokrio si najvažnije. Sve ostalo je detaljan rad za starija godišta.
Tri principa: broj, raspored po dubini, razmak
Kad ekipi želiš da objasniš odbranu u posedu, svedi je na ova tri pojma. Možeš da ih koristiš u svakoj uzrasnoj kategoriji.
Broj. Koliko igrača ostaje pozadi? Naše osnovno pravilo: igrač više od protivničkih napadača. Ako protivnik visoko drži dva napadača, pozadi ostaju tri tvoja igrača. Ako drži jednog, dovoljna su dva. Plus golman. U Bundesligi je u trenutku gubitka lopte u zoni do 10 metara ispred najdubljeg odbrambenog igrača u proseku stajalo 3,7 osigurača i 2,0 protivnička napadača, izmereno u 153 utakmice sezone 2020/21 (Forcher i saradnici, 2023). Veća brojčana prednost tamo je išla uz uspešniju odbranu u posedu. To je samo naznaka, a ne dokaz: računski model studije predviđao je uspeh tek slabo, a neuspešnih situacija bilo je samo 75.
Raspored po dubini. Osigurači ne stoje u jednoj liniji. Jedan dublje, drugi malo više, blago pomereni. Tako nastaje raspored po dubini koji preseca i dugu loptu i kratko dodavanje kroz sredinu. Liniju preigra jedan jedini prodorni pas. Raspored po dubini tera protivnika na drugo dodavanje, a ono ga košta vremena.
Razmak. Osigurači ne stoje 30 metara jedan od drugog. Prema našem osnovnom pravilu između dva osigurača je najviše 10 do 15 metara. Prevelik razmak: protivnik protrči između njih. Premali razmak: dovoljan je jedan dupli pas i obojica su preigrani. Odbrana u posedu u Bundesligi bila je u proseku široka oko 28 metara i duboka nešto više od 7 metara (Forcher i saradnici, 2023). Studija pritom meri širinu površine koju igrači zauzimaju do 10 metara ispred najdubljeg odbrambenog igrača. Zato 28 metara čitamo kao razmak od jednog spoljnog osigurača do drugog. Kod skoro četiri igrača između dva suseda je onda oko 10 metara, što odgovara našem pravilu.
Broj, raspored po dubini i razmak su tri pojma koja mladi igrači mogu da zapamte. Više im ne treba.
Linija ili raspored po dubini
U jednoj liniji (levo) put kontranapada je otvoren za direktnu igru. Pomereni i raspoređeni po dubini (desno), dva osigurača zatvaraju oba puta.
Ko ostaje pozadi, zavisno od sistema igre
Ovde postaje konkretno. Igrači moraju da znaju koju ulogu imaju u odbrani u posedu. To zavisi od sistema igre i uzrasne kategorije.
Fudbal 7, 6 + golman (U10/U11): u U10/U11 osnovno pravilo iz principa broja primenjuješ sam, tako što pre utakmice kažeš ko ostaje pozadi. Pojam broja igrači uče tek u U12/U13. Ako protivnik visoko drži jednog napadača, pozadi ostaju dva najzadnja igrača u polju. Ako drži dvojicu, odrediš trećeg igrača koji ostaje sa njima. Više u tom uzrastu ne treba. Dva najzadnja igrača u polju u praksi su najčešće dva odbrambena igrača, iako pozicije u tom uzrastu nisu formalno podeljene.
Fudbal 9, 8 + golman (U12/U13): kod 3-3-2 ili 3-2-3 protiv dva protivnička napadača pozadi ostaju tri odbrambena igrača. To je brojčana prednost iz osnovnog pravila. Ako protivnik igra sa samo jednim napadačem, dovoljna su dva odbrambena igrača, a treći sme da se uključi u napad. Defanzivni vezni se pri sopstvenom posedu pomera do centarske linije, ne dalje. On preseca kontranapad ako sa protivnikom napred krene još jedan igrač.
Veliki teren, 11 na 11, četiri igrača u zadnjoj liniji (od U14): dva štopera ostaju pozadi. Bek na strani lopte ide napred, onaj na daljoj strani ostaje dublje i uvlači se u poluprostor. Defanzivni vezni se, zavisno od strane na kojoj je lopta, spušta između ili ispred štopera. Rezultat: tri do četiri osigurača raspoređena u trougao.
Veliki teren, 11 na 11, tri igrača u zadnjoj liniji (od U16): tri štopera po pravilu ostaju pozadi. Dva defanzivna vezna se smenjuju: jedan ide napred, drugi osigurava. Rezultat: četiri osigurača, klasičan zaštitni četvorougao.
Zapamti obrazac: do U12/U13 ne treba ti defanzivni vezni koji se spušta ni asimetrični bekovi. I u Fudbalu 7 i u Fudbalu 9 pozadi ostaju dva ili tri osigurača, zavisno od broja protivničkih napadača, uvek raspoređeni po dubini. Tek od U14/U15 isplati se uvoditi finije nijanse.
Od kog uzrasta to ima smisla
Zaključno sa U9: bez taktičkog objašnjavanja. U tom uzrastu je „svi idu na loptu“ normalno, pa i ispravno, jer deca tek uče da razumeju igru. Pravilo igre iz sledećeg pasusa ipak već možeš da isprobaš u igri 3 na 3 sa starijom decom iz U8/U9.
U10/U11: pravilo igre umesto objašnjavanja. Horst Vajn već decu od osam i devet godina, dakle starije iz U8/U9 i mlađe iz U10/U11, u mini-fudbalu pušta da igraju tako da u trenutku postignutog gola jedan od trojice saigrača mora da stoji na sopstvenoj polovini (Wein, 2012). To je odbrana u posedu kao pravilo igre, bez ijedne reči o taktici. U igri možeš dodatno da kažeš „Luka, ti ostaješ pozadi kad smo u napadu“, ali bez vežbi i bez table. Ko se vraća, sporedno je; glavno je da nisu svi napred.
U12/U13 (Fudbal 9): početak. Prema našem iskustvu deca od otprilike 11 do 12 godina ideju „obezbedi prostor“ razumeju i kad im je objasniš. Pre toga je uče kroz pravila igre. U U12/U13 uvodiš tri principa i puštaš prve vežbe. Dovoljna su dva treninga mesečno.
U14/U15 (mlađi pioniri i pioniri): glavna tema. Od tada je odbrana u posedu stalni deo svakog taktičkog treninga. Ovde uče da održe odbranu u posedu i pri sopstvenim prekidima i u presingu.
U16/U17 (mlađi kadeti i kadeti) i stariji: fino podešavanje. Asimetrije, prilagođavanja sistema, individualna podela uloga u zavisnosti od protivnika. To je oblast u kojoj treneri često preteruju. Ovde kvalitet ide ispred kvantiteta.
Kada uvesti odbranu u posedu?
Preporuka po uzrasnoj kategoriji, od pravila igre do sistematskog treninga.
Sopstvena procena; pravilo igre za decu od osam i devet godina prema Wein (2012)
Sve tri vežbe u nastavku rade po istom osnovnom principu: igrači odbranu u posedu ne uče kroz izolovano taktičko objašnjavanje, nego kroz prave situacije iz igre sa podsticajem na kontranapad. Iza toga stoji princip Horsta Vajna „Igrama podsticati, a ne vežbama poučavati“ (Wein, 2004).
Vežba 1: pozicijska igra 6 na 3 sa osiguranjem
Postavka vežbe 1: pozicijska igra sa osiguranjem
Teren 25 puta 15 m, podeljen na prednju i zadnju zonu, na kraju zadnje zone gol. Na poziv „Kontra!“ dva napadača na liniji zone dobijaju loptu i kontriraju na gol, a osigurači stoje između. Grafika prikazuje otežanu varijantu sa dva osigurača.
Postavka
Teren 25 × 15 metara, podeljen na dve zone: prednja zona 15 metara, zadnja zona 10 metara. Na gol-liniji zadnje zone stoji gol, sa golmanom ako ga imaš. Šest napadača i tri odbrambena igrača stoje u prednjoj zoni. Tri „osigurača“ ekipe koja napada stoje u zadnjoj zoni ispred gola. Dva napadača protivničke ekipe čekaju na liniji zone, dakle ispred osigurača, kao što protivnički napadači i na utakmici stoje visoko. Trener stoji sa loptama pored bočne linije. Tri osigurača protiv dva napadača odgovaraju osnovnom pravilu iz principa broja: igrač više.
Tok
Šest napadača igra sa loptom u prednjem delu terena, cilj: deset dodavanja zaredom. Trener u nasumičnim trenucima viče „Kontra!“ i u istom trenutku dodaje loptu dvojici napadača. Oni kontriraju na gol iza osigurača. Tri osigurača moraju da zaustave kontranapad. Zaustavljen je kad osvoje loptu ili je izbace u aut ili kad napadači posle osam sekundi nisu postigli gol. Svaki zaustavljen kontranapad donosi bod osiguračima, svaki gol bod napadačima. 60 sekundi opterećenja, 30 sekundi pauze, zatim rotacija.
Varijacija
Umesto poziva „Kontra!“ okidač je gubitak lopte: čim tri odbrambena igrača osvoje loptu, igraju je na napadače na liniji zone. To je pravi trenutak kontranapada.
Otežavanje: kad brojčana prednost legne, izvadi jednog osigurača. Dva na dva je namerno teže nego na utakmici, gde pozadi ostaje igrač više.
Fokus trenera
Raspored osigurača po dubini. Ne u jednoj liniji, nego pomereni, na razmaku od 8 do 10 metara. Na terenu širokom 15 metara to ostaje ispod gornje granice od 10 do 15 metara iz principa razmaka. Jedan preuzima prvog napadača, drugi osigurava protiv drugog napadača, treći zatvara prostor iza njih. Ne idu dvojica na istu loptu.
Vežba 2: 4 na 4 plus dva osigurača
Postavka vežbe 2: 4 na 4 sa osiguračima
Teren 30 × 20 m. Napadači napadaju veliki gol, odbrambeni igrači posle osvajanja lopte kreću u kontranapad na jedan od dva mini-gola. R1/R2 ne smeju da pređu centarsku liniju.
Postavka
Teren 30 × 20 metara, na jednoj strani veliki gol sa golmanom, na drugoj strani dva mini-gola. Četiri napadača protiv četiri odbrambena igrača na celom terenu. Dodatno: dva osigurača ekipe koja napada, koji ne smeju da pređu centarsku liniju u pravcu velikog gola.
Tok
Napadači napadaju veliki gol. Odbrambeni igrači se brane i posle osvajanja lopte u svakom trenutku mogu da krenu u kontranapad na jedan od mini-golova. Osigurači imaju samo jedan zadatak: da spreče kontranapad. Svaki gol iz kontranapada vredi trostruko. Vreme igre tri minuta, zatim promena strana.
Varijacija
Od U14/U15: pri sopstvenom napadu osigurači smeju da pređu centarsku liniju i da se uključe u napad, ali pri gubitku lopte moraju odmah da se vrate. To tera igrače da visinu svoje pozicije određuju u toku igre, a ne kruto po zonama.
Fokus trenera
Trenutak gubitka lopte. Osigurači ne smeju da gledaju samo u loptu. Moraju da prate prostor i da predvide mogućnosti za kontranapad pre nego što se lopta izgubi.
Vežba 3: oblik igre sa golovima za kontranapad
Postavka vežbe 3: oblik igre sa mini-golovima za kontranapad
Obična igra 7 na 7 ili 9 na 9. Četiri dodatna mini-gola za kontranapad na bočnim linijama, po 2 na svakoj polovini, oko 15 m od gol-linije. Gol iz kontranapada vredi trostruko ako udarac usledi u roku od 7 sekundi.
Postavka
Obična igra 7 na 7 ili 9 na 9 na terenu koji ti je na raspolaganju. Četiri dodatna mini-gola za kontranapad stoje na bočnim linijama, po dva na svakoj polovini, oko 15 metara od gol-linije.
Tok
Odbrambeni igrači posle osvajanja lopte mogu da napadnu veliki protivnički gol (jedan bod) ili da direktno šutiraju na jedan od golova za kontranapad (tri boda). Uslov za gol za kontranapad: kontranapad mora da se završi udarcem u roku od sedam sekundi posle osvajanja lopte. Posle toga važe samo obični golovi.
Varijacija
U U10/U11 varijaciju koristiš kao pravilo igre u običnom Fudbalu 7, bez golova za kontranapad: gol važi samo ako su pri sopstvenom napadu najmanje dva igrača ostala na sopstvenoj polovini. Tako odbrana u posedu postaje uslov za napad, a da ne moraš da postavljaš vežbu. Od U12/U13 pravilo povezuješ sa golovima za kontranapad. Broj dva je naše prilagođavanje za 7 na 7 i 9 na 9. Uzor je pravilo Horsta Vajna iz mini-fudbala: u trenutku postignutog gola jedan od trojice saigrača mora da stoji na sopstvenoj polovini (Wein, 2012). U igri 3 na 3 preuzimaš ga tačno tako.
Fokus trenera
Ekipa koja napada pre svakog napada mora da odluči: ko ostaje? Ko ide napred? Posle svakog ponavljanja pauza od 30 sekundi, u kojoj igrači sami kažu ko je imao koju ulogu. Pauza sledi savet Horsta Vajna: umesto da zadaje rešenja, trener postavlja otvorena pitanja koja podstiču na razmišljanje (Wein, 2012).
Pet najčešćih grešaka trenera
Greška 1: odbranu u posedu uvesti tek od U14/U15. Prekasno. U U12/U13 principe već možeš da postaviš u jednostavnom obliku, a kao pravilo igre i ranije. Ko čeka do U14/U15, gubi dve godine neiskorišćenog potencijala.
Greška 2: ne imenovati ulogu. „Neko mora da ostane pozadi“ nije dovoljno. Pre svake utakmice reci konkretno: „Luka i Nikola, vi ste osigurači. Kad smo u napadu, ostajete iza centarske linije, pomereni, najviše 10 do 15 metara jedan od drugog.“ Inače to niko neće uraditi.
Greška 3: previše složenosti. Defanzivni vezni koji se spušta, obezbeđivanje poluprostora, bek na daljoj strani kao dodatni štoper: sve je to lepo, ali ne za U13. Drži se tri principa: broj, raspored po dubini, razmak.
Greška 4: odbrana u posedu samo u standardnim vežbama. Ako se tema uvek pojavljuje u izolovanoj vežbi 6 na 3, igrači ne shvataju da je to osnovni stav. Ugradi je u svaki oblik igre, pa i u opuštene završne igre.
Greška 5: greške ne imenovati konkretno. Kad kontranapad prođe, a ti kažeš „Moramo bolje da osiguravamo“, niko ništa ne nauči. Reci umesto toga: „Stefane, upravo si bio u protivničkom šesnaestercu, iako si bio osigurač. Tvoj prostor je pozadi, ne napred.“ Konkretno, lično, bez prebacivanja.
Kako da vodiš ekipu tokom utakmice: tri jednostavna signala
Igračima su potrebni signali koje razumeju sa 40 metara. Tri su se u praksi pokazala dobro:
„Nazad!“: poziv osiguračima kad odu previsoko. Kratko, glasno, jasno. Igrači znaju: previsoko sam, moram nazad.
„Dubina!“: poziv kad dva osigurača stoje u jednoj liniji. Jedan treba da se spusti dublje, drugi da izađe više.
„Ka sredini!“: od U14/U15 poziv osiguraču na strani daljoj od lopte kad se ne uvuče, nego ostane zalepljen uz bočnu liniju. Mora da se pomeri ka centru čim je lopta na drugoj strani.
Više od tri signala preopterećuje, to je naše pravilo iz prakse. Već jedan dodatni zadatak može da suzi pogled: u testu odlučivanja iz rukometa mladi su trebali da navedu najbolje rešenje i da pritom dodatno paze na svog protivnika. 45 odsto nije navelo slobodnog saigrača (Memmert i Furley, 2007, prema Memmert i König, 2011). Tri signala su dovoljna. O ostalom razgovaraš na poluvremenu i posle utakmice.
Od treninga do turnira
Najbolja provera da li je tvoja ekipa usvojila odbranu u posedu nije nedeljna utakmica, jer na nju utiče previše drugih faktora. Najbolja provera je kontrolisano okruženje u kom istu ekipu vidiš u nekoliko kratkih utakmica protiv različitih protivnika.
Upravo za to služi mali interni turnir. Tri ili četiri ekipe, dakle tri ili šest kratkih utakmica od po 10 minuta, a između njih minut u kom kratko porazgovaraš sa osiguračima. U direktnom poređenju vidiš šta funkcioniše, a šta ne. Igrači dobijaju ponavljanja pod pravim takmičarskim pritiskom. I na kraju imaš tabelu koja motiviše više od bilo kog treninga. Ako radiš sa mlađim uzrastom, znaj kako je to uređeno kod nas: okvir FSS-a predviđa lige sa bodovima od U10, dok Fudbalski savez Beograda do U-12 vodi samo abecedni spisak ekipa bez bodova. Za interni turnir sam odlučuješ da li vodiš tabelu.
Potpun šablon za pripremu naći ćeš u spisku za organizaciju fudbalskog turnira. Napravi raspored utakmica digitalno, odštampaj ga i okači pored terena:
Isplaniraj svoj turnir za 2 minutaBesplatno i bez registracijeIzvori
Savezi
- Deutscher Fußball-Bund (2026): Wettbewerbsformen im Kinderfußball, brošura, stanje 03/2026 (prva verzija 09/2024). assets.dfb.de. U Nemačkoj U8/U9 3 na 3 do 5 na 5, U10/U11 4 na 4 do 7 na 7.
- Fudbalski savez Srbije, Odluka o načinu i uslovima organizovanja takmičenja FSS za igrače bazičnog fudbala mlađe od trinaest godina, Službeni list „Fudbal“ br. 8 (29. maj 2025.): oblici igre Fudbal 7 (6 + golman, U10/U11) i Fudbal 9 (8 + golman, U12/U13), lige teritorijalnih saveza u dvokružnom bod sistemu od U10/U11.
- Fudbalski savez Beograda, Propozicije za mlađe kategorije 2026/27 (7. jul 2026.): u ligama pretpetlića do U-12 samo deplasman tabela, ekipe po abecednom redu bez bodova; tabela sa bodovima od petlića (U-13).
Knjige i studije
- Wein, H. (2012): Spielintelligenz im Fußball: kindgemäß trainieren, 2. izdanje, Meyer & Meyer. Pet razvojnih faza od 7 do ispod 16 godina; u mini-fudbalu dece od osam i devet godina pravilo „U trenutku postignutog gola jedan od trojice saigrača mora da se nalazi na sopstvenoj polovini terena“; od treće faze (od 10 godina) „uvek braniti u formaciji trougla“; umesto zadavanja rešenja postavljati otvorena pitanja „koja podstiču na razmišljanje“.
- Wein, H. (2004): Entwicklung der Spielintelligenz im Fußball, ur. Peter Schreiner, Institut für Jugendfußball, ISBN 3-927570-60-5. „Igrama podsticati, a ne vežbama poučavati.“
- Memmert, D., König, S. (2011): Zur Vermittlung einer allgemeinen Spielfähigkeit im Sportspiel. U: S. König, D. Memmert, K. Moosmann (ur.), Das große Buch der Sportspiele. Limpert. dshs-koeln.de. Deliberate coaching: bez uputstava koja sužavaju fokus pažnje dece; u testu odlučivanja koji su sproveli Memmert i Furley (2007) 45 odsto mladih nije navelo slobodnog saigrača.
- Forcher, L., Forcher, L., Altmann, S., Jekauc, D., Kempe, M. (2023): The Success Factors of Rest Defense in Soccer: A Mixed-Methods Approach of Expert Interviews, Tracking Data, and Machine Learning. Journal of Sports Science & Medicine 22(4), 707–725. doi:10.52082/jssm.2023.707. 153 utakmice Bundeslige 2020/21: u proseku 3,7 osigurača protiv 2,0 napadača, odbrana u posedu široka oko 28 metara i duboka 7 metara; veća brojčana prednost ukazuje na uspešniju odbranu u posedu, uz slab model i samo 75 neuspešnih situacija; opšteprihvaćena definicija ne postoji.



