Tvoja je generacija prošle sezone igrala na malom terenu, na manje golove i s manje igrača. Njemački model, na kojem se temelji ovaj članak, to opisuje ovako: 7 na 7, gol širok pet metara, teren 55 × 35 metara i bez zaleđa. Sada slijedi prelazak u kategoriju U-12/U-13, a to odjednom znači 9 na 9 na terenu gotovo dvostruko većem, dvije pozicije više po ekipi, zaleđe, pravilo vraćanja lopte vrataru i 2 × 30 minuta. To nije 11 na 11 s dva igrača manje, nego zasebna forma igre sa svojom logikom.
Ovaj članak vodi te kroz sve što kao novi trener mlađih pionira (U-13) stvarno moraš znati:
- obvezna pravila prema pravilniku njemačkog saveza DFB i gdje ih kod nas provjeriti
- ciljeve razvoja za ovu dob
- dvije standardne formacije 3-2-3 i 3-3-2 s prednostima i slabostima
- kratak osvrt na alternative
- pomoć pri odluci za tvoj igrački kadar
- plan od četiri tjedna za početak
Sa 7 na 7 na 9 na 9: skok u kategoriju U-13
U njemačkom 7 na 7 za U-10/U-11 šest igrača u polju igra ispred vratara, zaleđe ne postoji, teren je pregledan, a napadač s tri sprinta stigne do kaznenog prostora. U igri 9 na 9 to je osam igrača u polju, teren je velik oko 70 × 50 metara, a brzi napadač odjednom stalno stoji u zaleđu ako ne nauči pravovremeno se vratiti u liniju.
Pravilnik DFB-a za mlađe uzraste dopušta za U-12/U-13 tri formata: klasično 9 na 9 „od kaznenog prostora do kaznenog prostora“, 8 na 8 poprijeko na polovici velikog igrališta (od uzdužne crte do uzdužne crte) i zasebno 7 na 7 na oko 50 × 65 metara. Koji format igra klub, u Njemačkoj određuje regionalni savez; 9 na 9 je od uvođenja u cijeloj zemlji 2011./12. praktični standard i u središtu je ovog članka. U Hrvatskoj format za mlađe pionire određuju propozicije natjecanja u kojem tvoja ekipa igra.
Konkretno se za tvoje igrače mijenja sljedeće:
- Površina za igru raste s oko 2.000 na oko 3.500 četvornih metara, dakle za otprilike 75 posto više prostora
- Postoje prava obrambena linija, vezni red i napad
- Vrijedi zaleđe, pa svaki napadač iznova uči tempirati svoje kretanje
- Pravilo vraćanja lopte vrataru tjera tvog vratara da gradi igru nogom
- 2 × 30 minuta čiste igre po njemačkom modelu (HNS za mlađe pionire propisuje čak 2 × 35) traži doziranje opterećenja koje u igri 7 na 7 nitko nije trebao
DFB je 9 na 9 svjesno zamislio kao međustepenicu, kako djeca ne bi iz formata 7 na 7 odmah bila bačena na veliki teren. Upravo u tome je tvoj zadatak kao trenera: taj format tretirati kao samostalnu formu igre, a ne kao okrnjeni veliki teren.
Teren i pravila: što se konkretno mijenja
Što prema pravilniku DFB-a vrijedi u igri za U-12/U-13:
| Obilježje | U-10/U-11 (7 na 7) | U-12/U-13 (9 na 9) | U-14/U-15 (11 na 11) |
|---|---|---|---|
| Veličina terena | oko 55 × 35 m | oko 70 × 50 m | oko 105 × 68 m |
| Gol | 5 × 2 m | 5 × 2 m | 7,32 × 2,44 m |
| Kazneni prostor | 10 × 25 m | 12 × 29 m | 16,5 × 40,3 m |
| Točka kaznenog udarca | 9 m | 9 m | 11 m |
| Lopta | veličina 4 (350 g) | veličina 4 (350 g) | veličina 5 (420–445 g) |
| Trajanje igre | 4 × 15 min | 2 × 30 min | 2 × 35 min |
| Zaleđe | ne | da | da |
| Vraćanje lopte vrataru | ne | da | da |
| Izmjene | neograničeno | do 5 izmjena, povratne izmjene dopuštene | ovisno o rangu |
Za postavljanje terena pravilnik DFB-a dopušta dvije varijante: „od kaznenog prostora do kaznenog prostora“ na običnom velikom igralištu (oko 70 × 50 m, kazneni prostor 12 × 29 m, uzdužne crte 10 m izvan rubova kaznenog prostora) ili najmanje 50 × 68 m na skraćenom velikom igralištu u punoj širini. Koju varijantu propisuje koji regionalni savez, piše u njegovim provedbenim odredbama. U Hrvatskoj HNS za mlađe pionire (U-13) propisuje trajanje utakmice 2 × 35 minuta; format i mjere terena provjeri u propozicijama svog natjecanja. Kako izmjene rasporediti na kadar od 14 igrača tako da svatko dobije barem 50 posto minutaže, pokazuje članak Pravedna minutaža u dječjem nogometu, zajedno s predloškom kartice izmjena.
Veličine terena u usporedbi: U-10/U-11, U-12/U-13 i U-14/U-15
Skok sa 7 na 7 na 9 na 9 i dalje na 11 na 11, u mjerilu – prema njemačkim mjerama DFB-a
Izvor: pravilnik njemačkog saveza DFB za mlađe uzraste, Prilog IV (stanje 15. srpnja 2024.); fussballtraining 8/2011
Što igrači trebaju naučiti u igri 9 na 9
DFB nije uveo 9 na 9 kao mini verziju igre 11 na 11, nego kao razvojnu stepenicu s tri jasna cilja. Kad shvatiš što tvoji igrači u ovoj dobi trebaju naučiti, kasnije ćeš lakše odabrati formaciju.
- Stvaranje trokuta. Tri igrača u prostoru nude igraču s loptom dvije mogućnosti za dodavanje. To razvija percepciju, postavljanje i otvaranje igre daleko bolje nego dvije usporedne linije.
- Pomicanje prema lopti. Cijela se ekipa kreće zajedno s loptom. To je predstupanj zonske obrane u igri 11 na 11, a u igri 7 na 7 zbog veličine terena gotovo se ne pojavljuje.
- Mnogo situacija jedan na jedan. Na 70 × 50 metara igrači imaju dovoljno prostora da uđu u duel, a da ih protivnik odmah ne uguši. Upravo se tu razvijaju tehnika i upornost.
Ta tri cilja izravno se uklapaju u razvojnu koncepciju DFB-a. Ona su i razlog zašto se kao oblik obrane preporučuje linija od tri braniča, a ne ravna linija od četiri.
Linija od tri braniča kao temelj
Obje standardne formacije u igri 9 na 9 oslanjaju se na tri braniča i vratara. Razlog je jednostavan: tri braniča koji stoje jedan pokraj drugoga sami po sebi uvježbavaju pomicanje prema lopti, a da to ne moraš dugo objašnjavati. Branič bliže lopti napada, druga dvojica se primiču sredini i osiguravaju. To je točno onaj mehanizam koji će tvojim igračima poslije, u kategoriji U-15, trebati u liniji od četiri braniča.
Linija od dva braniča, naprotiv, daje premalo dubine: ako jedan branič bude izigran, drugi ostaje sam, a vratar između sebe i najbližeg suigrača ima 12 metara kaznenog prostora. To je koncept iz igre 7 na 7 koji u igri 9 na 9 ne funkcionira.
Formacija 3-2-3: napadački sustav
3-2-3 na terenu
Vratar, linija od tri braniča, dva zadnja vezna, tri napadača
Raspored: vratar, tri braniča u liniji, dva zadnja vezna malo pomaknuta ispred međuprostora u obrani, tri napadača u liniji preko cijele širine.
Ideja igre: 3-2-3 je najnapadačkija od standardnih formacija. Tri napadača nude igri iz obrane tri mogućnosti za dodavanje u vrhu. Pomaknute linije stvaraju mnogo prirodnih trokuta u kojima se kombinacijska igra razvija gotovo sama od sebe.
Prednosti:
- Uravnotežena pokrivenost terena u širinu i dubinu
- Tri mogućnosti za dodavanje naprijed, idealno za brzu tranziciju
- Igra u trokutima točno odgovara razvojnoj preporuci DFB-a
- Moguć visoki presing jer tri napadača pritišću tri protivnička braniča
- Potiče napadački nastrojene igrače, što je u ovoj dobi i poželjno
Nedostaci:
- Dva zadnja vezna najviše trče u ekipi i moraju biti taktički zreli
- Nakon gubitka lopte teško je obraniti protunapad kroz sredinu, jer je središte pokriveno sa samo dva igrača
- Funkcionira samo ako su krilni napadači spremni vraćati se i raditi u obrani
- Kondicija: dva zadnja vezna po utakmici pretrče znatno više od svih ostalih pozicija
Kada odgovara: kad imaš dva zadnja vezna koji dobro čitaju igru, kad je tvoja ekipa tehnički spretna i kad želiš igrati napadački. DFB je preporučuje kao standardnu formaciju za ekipu usmjerenu na razvoj igrača.
Formacija 3-3-2: uravnoteženi sustav
3-3-2 na terenu
Vratar, linija od tri braniča, tri vezna, dva napadača
Raspored: vratar, tri braniča u liniji, tri vezna u liniji ispred njih, dva napadača na poludesnoj i polulijevoj poziciji.
Ideja igre: 3-3-2 je najuravnoteženija formacija za 9 na 9. Dvije linije po tri igrača stvaraju kompaktan obrambeni blok, a napad ide ponajprije preko krila veznog reda, gdje se mogu uključiti bočni braniči kako bi stvorili brojčanu nadmoć.
Prednosti:
- Vrlo dobra pokrivenost prostora u širinu i dubinu
- Dvostruko osiguranje na bokovima u obrani
- Jasna podjela zadataka: vezni red radi u oba smjera, napadači su usmjereni na kazneni prostor
- Dva napadača mogu se križati, jedan se može spustiti, a to uči raznolikoj igri u napadu
- Obrambeno stabilniji od 3-2-3 protiv protunapada kroz sredinu
Nedostaci:
- U vrhu su samo dvije mogućnosti za dodavanje, pa igra iz obrane ima manje opcija
- Bočni braniči moraju nositi i igru po krilima, inače se vezni red istrči do iznemoglosti
- Manje prirodnih trokuta nego u 3-2-3, pa ih moraš svjesnije uvježbavati
- Protiv agresivnog protupresinga u veznom redu prijeti zagušenje
Kada odgovara: kad imaš čvrste bočne braniče, vezni red koji puno trči i dva napadača koji znaju razmišljati zajedno. Idealno za ekipe koje igraju u višem rangu natjecanja i trebaju obrambenu stabilnost.
Alternative: 3-1-3-1 i 2-3-3
Osim dva standarda, u praksi se pojavljuju još dvije alternative:
3-1-3-1 (tri braniča, jedan zadnji vezni, tri središnja vezna, jedan napadač). Jedini zadnji vezni može pustiti obranu da ispred njega gradi igru prema lopti, a tri središnja vezna otvaraju prostor u sredini. Snažno, ako imaš iznimno inteligentnog zadnjeg veznog. Slabost: usamljeni napadač u vrhu često ostaje izoliran i treba ogromnu spremnost na trčanje.
3-1-3-1: okomita os s jednim napadačem
Tri braniča, jedan zadnji vezni, tri središnja vezna, jedan napadač
2-3-3 (dva braniča, tri vezna, tri napadača). Maksimalno napadački, u praksi se koristi gotovo samo protiv izrazito slabijih protivnika. Slabost: linija od dva braniča u igri 9 na 9 iznimno je sklona pogreškama, jer jedno jedino prodorno dodavanje izbaci iz igre pola tvoje obrane. Ne preporučuje se za razvoj, nego samo kao povremeni sustav za pritisak.
2-3-3: sustav maksimalnog pritiska
Dva braniča, tri vezna, tri napadača
Koja formacija odgovara tvom igračkom kadru?
Tri pitanja pomažu pri odluci:
- Imaš li dva zadnja vezna koji dobro čitaju igru? Da: 3-2-3. Ne: 3-3-2 više oprašta, jer tri vezna podupiru slabijeg zadnjeg veznog.
- Koliko su jaki tvoji bočni braniči? Jaki i spremni uključivati se u napad: 3-3-2 izvlači maksimum iz njih. Slabi u postavljanju: 3-2-3, jer tri napadača sami preuzimaju igru po krilima.
- Kakav je tip tvoj središnji napadač? Okretan igrač za jedan na jedan: 3-2-3 s tri mogućnosti za dodavanje daje mu lopte u trk. Snažan napadač za kazneni prostor, dobar u igri glavom: 3-3-2 s ubačajima s oba krila.
Ako prvi put preuzimaš mlađe pionire, 3-3-2 je sigurniji izbor: lakše ga je objasniti, obrambeno je stabilniji i daje ti vremena da upoznaš svoj igrački kadar. 3-2-3 se isplati čim nakon tri do četiri mjeseca znaš koji igrači taktički stvarno mogu nositi poziciju zadnjeg veznog.
Prva 4 tjedna s novom generacijom
Konkretan plan treninga za prijelaz iz igre 7 na 7:
1. tjedan: privikavanje na teren. Svaki trening počinje s deset minuta slobodne igre na terenu za 9 na 9, bez ikakvih zadataka. Igrači trebaju tijelom osjetiti nove udaljenosti: koliko je daleko od vlastitog do protivničkog kaznenog prostora? Koliko snage traži sprint od središnje crte do kaznenog prostora? Kondicijsko opterećenje svjesno drži niskim, teren odrađuje posao umjesto tebe.
2. tjedan: razumijevanje pozicija. Neka svaki igrač jednom odigra svaku poziciju. I budući napadač jedan dio treninga igra kao središnji branič. Tako u 3. tjednu nećeš već zabetonirati pozicije, a to se uklapa i u razvojni cilj DFB-a „svestrano obrazovanje“.
3. tjedan: igračke situacije. Uvježbavaj standardne situacije: izgradnju igre iz vlastitog kaznenog prostora, pomicanje linije od tri braniča, obranu kod kornera. Ovdje prvi put obradi i zaleđe kroz vježbu.
4. tjedan: prva službena utakmica. Izađi s jasnom formacijom (preporuka: 3-3-2), ali rezultat je sporedan. Nakon utakmice kratko porazgovarajte o tome što je u novoj formi igre funkcioniralo, a što nije. Računaj s time da će prva utakmica biti kaotična – i to je dio učenja.
Tipične pogreške pri prijelazu na 9 na 9
Pet zamki u koje upadne gotovo svaki trener koji prvi put vodi mlađe pionire:
- Prerano trenirati kao za 11 na 11. 9 na 9 je samostalna forma igre, a ne mini veliki teren. Uvježbavati ravnu liniju od četiri braniča s dva zadnja vezna samo zato što je to „pravi nogomet“ znači trošiti vrijeme za trening.
- Zabetonirati pozicije. Tko igrače u 1. tjednu proglasi „braničima“ ili „napadačima“, isključuje svestranost koja je u ovoj dobi važna. Rotacija pripada treningu barem do kategorije U-13.
- Izolirati vratara. S novim pravilom vraćanja lopte vrataru tvoj vratar mora postati deveti igrač u polju. Tko ga pusti samo hvatati lopte, protraći najvažniju poziciju za izgradnju igre u igri 9 na 9.
- Zaboraviti osiguranje protiv protunapada. U formaciji 3-2-3 dva zadnja vezna odgovaraju za obranu u posjedu. Ako to ne treniraš, u svakoj utakmici primiš dva do tri protunapada kroz sredinu. Trening obrane u posjedu isplati se od 4. tjedna.
- Zaboraviti krilne igrače. U formaciji 3-3-2 vanjski vezni su najvažniji igrači uopće. Tko ih koristi samo u obrani, baca cijelu igru u napadu.
Ako želiš što manje posla oko planiranja internog trening-turnira za mlađe pionire, koristi alat kao što je AreaCopa i uštedi si Excel tablice za raspored, ljestvicu i postave.
9 na 9 je samostalna forma igre
Ako iz ovog članka poneseš samo jednu stvar: 9 na 9 nije „11 na 11 s dva igrača manje“, nego svjesno zamišljena razvojna stepenica sa svojom logikom. Linija od tri braniča kao obrambeni temelj, 3-3-2 kao sigurna početna formacija, 3-2-3 za napadački usmjerenu ideju igre i jasan plan od četiri tjedna za prijelaz iz igre 7 na 7.
Reforma oblika igre 2026. za najmlađe uzraste do U-11 u Njemačkoj nije preokrenula kategoriju U-12/U-13, ali ju je malo proširila: pravilnik DFB-a iz 2024. zadržava 9 na 9 kao standard i uz to dopušta 8 na 8 poprijeko i 7 na 7 kao opcije. Tvoj je zadatak kao trenera pripremiti igrače za ono što dolazi u kategoriji U-15: puno 11 na 11.
Ako odmah želiš organizirati turnir za mlađe pionire, aplikacija za raspored turnira za djecu i mlade preuzima raspored, ljestvicu i link za praćenje uživo za 9 na 9.
Isplaniraj svoj prvi trening-turnir za mlađe pionire u aplikaciji AreaCopaBesplatno i bez registracijeIzvori
Mjere terena, formati, pravila i formacije u ovom članku potječu iz službenih izvora njemačkog nogometnog saveza (DFB):
- Deutscher Fußball-Bund (stanje: 15. srpnja 2024.). Jugendordnung, Anhang IV — Bestimmungen für Spiele auf Kleinfeld für Juniorinnen und Junioren. Frankfurt na Majni. Izvor za formate kategorije U-12/U-13 (9 na 9, 8 na 8 poprijeko, 7 na 7), mjere terena (od kaznenog prostora do kaznenog prostora ili najmanje 50 × 68 m) te propise o veličini lopte i gola.
- Schomann, P. (2011). „Endlich gibt es Ballkontakte für alle! D-Junioren spielen bundesweit 9 gegen 9.“ U: fussballtraining 8/2011, Philippka-Sportverlag. Izvorni članak DFB-a o uvođenju formata, s mjerama 70 × 50 m, kaznenim prostorom 12 × 29 m, točkom kaznenog udarca na 9 m i preporukom linije od tri braniča te formacija 3-2-3 i 3-3-2 kao standarda.
- Bayerischer Fußball-Verband (18. 4. 2011.). Mitteilung: Bundesweit einheitliche altersgerechte Spielform bei den D-Junioren (U12–U13). Upute Bavarskog nogometnog saveza za označavanje terena (kazneni prostor od 12 m s uzdužnim crtama 10 m izvan njega = oko 49–50 m širine terena), pravila izmjena te pravila vraćanja lopte vrataru i zaleđa.
- Bayerischer Fußball-Verband (stanje: 1. 8. 2025.). BFV-Jugendordnung. Aktualne bavarske provedbene odredbe, uključujući alternativnu „dvostruku utakmicu“ 7 na 7.
Njemački regionalni savezi (npr. BFV, WFV, NFV, FVR, SBFV) okvir DFB-a u dopuštenim granicama provode malo različito. Za Hrvatsku su mjerodavne propozicije natjecanja u kojem tvoja ekipa igra i upute tvog županijskog nogometnog saveza.



