Pet minuta do početnog zvižduka, desetero uzbuđene djece u svlačionici, a ti ne znaš šta reći. Počneš: „Momci, danas je važno. Dajte sve od sebe, ostanite koncentrisani.“ Djeca klimaju glavom. Trideset sekundi kasnije istrče na teren, a ti se pitaš: je li to iko uopće čuo?
Vjerovatno nije. Ne zato što djeca nisu pažljiva, nego zato što si rekao pogrešnu stvar.
Dobar govor u svlačionici za U-10 ima tri dijela i prema našem pravilu iz prakse traje najviše dvije minute: konkretan osvrt, jedan jedini zadatak za prve dvije minute igre i kratak podstrek bez pritiska rezultata, a nakon toga stalni ritual.
Zašto „Dajte sve od sebe“ kod U-10 djeluje suprotno
Fraze poput „koncentracija“, „dajte sve od sebe“ ili „želimo pobijediti“ nisu motivacija, one su šum. Djeca između osam i deset godina s konkretnim zadatkom znaju šta raditi, s apelom mnogo manje. „Koncentracija“ nije prekidač koji dijete uključi na poziv. Jedan trenerski listić iz klupske prakse na njemačkom (Tipp Bambini bis D) slična uputstva naziva „savjetima koje djeca ionako ne razumiju“: „Pravite pritisak“, „Igrajte fudbal“, „Idite na njih“.
Još gore: rečenice poput „Danas ne smijemo izgubiti“ ili „Protivnik je dobar, morate se stvarno potruditi“ mogu stvoriti pritisak koji se vidi u igri. Ukočena dodavanja, bojažljivi dueli, panični pogledi prema klupi.
Taj refleks često dolazi iz vlastitog sportskog iskustva. Kad si ti igrao kao tinejdžer ili odrasli igrač, takve rečenice su možda djelovale. Kod U-10, na prvom turniru u godini, često ne djeluju.
Šta djeci prije početka utakmice stvarno treba
Djeca U-10 dolaze na turnir s pomiješanim osjećajima: radošću, uzbuđenjem, možda i malo straha. Ono što iz te mješavine trebaju izvući nije motivacija, motivisana su ionako. Treba im osjećaj da je u redu ovako kako jeste.
Tri poruke prije početka utakmice dolaze na prvo mjesto:
Te tri poruke pripadaju govoru. Prve dvije mogu podržati Confidence i Connection u modelu 4C koji su opisali Côté i Gilbert (2009).
Sigurnost
„Pripremljen si. Znaš šta radiš.“ Može podržati Confidence u modelu 4C: povjerenje u vlastite sposobnosti.
Pripadnost
„Mi smo ekipa. Ovdje je tvoje mjesto.“ Može podržati Connection u modelu 4C: dobri odnosi s trenerom i saigračima.
Dozvola za igru
„Danas smiješ igrati fudbal. To je sve.“ Nije kategorija modela 4C, nego suprotnost pritisku rezultata: smjeti pokazati šta znaš.
Model 4C opisuje šta djeca u sportu razvijaju tokom mjeseci: umijeće, samopouzdanje, odnose i karakter, u originalu Competence, Confidence, Connection i Character (Côté i Gilbert, 2009). Ništa od toga ne nastaje u posljednje dvije minute prije početka utakmice. Samopouzdanje i odnosi rastu mjesecima na treningu i u ekipi, a govor ih može najviše podržati.
Dozvola za igru, usput, nije isto što i ono „Igrajte fudbal“ s trenerskog listića: „Igrajte fudbal“ je uputstvo s kojim dijete ne zna šta bi. „Smiješ“ ne traži ništa, nego skida očekivanje.
Sve tri imaju stalno mjesto u šemi ispod: sigurnost je u osvrtu, a pripadnost i dozvola za igru u podstreku, otprilike ovako: „Trema je u redu, i ja je poznajem. Danas jednostavno smijete zajedno igrati fudbal. Radujem se.“
Bez rezultata. Bez očekivanja. Bez pritiska. Šest vrhunskih sportista iz Grčke i Velike Britanije ispričalo je u intervjuima da su kao djeca počeli zbog zabave i zbog prijatelja (Andronikos i saradnici, 2026). A klima koju trener stvara djeluje na strah: tokom jedne košarkaške sezone dio trenera prošao je obuku da se usmjere na učenje i trud umjesto na pobjede. Kod njih je takmičarski strah djece opao, a kod trenera bez obuke porastao (Smith, Smoll i Cumming, 2007). Ništa od toga ne ispituje govor u svlačionici, riječ je o jednoj sezoni košarke mladih i šest intervjua. Naša procjena: „Danas smiješ igrati fudbal“ nije meka pedagogija, nego vuče u istom smjeru kao trener koji se usmjerava na učenje umjesto na pobjede. Sam govor tu klimu ne gradi, ona nastaje tokom mnogo sedmica treninga; kako, pokazuje tekst Motivacijska klima u fudbalu mladih.
Šema: 2 minute, tri tačke
Dvije minute su gornja granica, a ne cilj. Ne zato što nemaš vremena, nego zato što ti više vremena ništa ne donosi. Dvije minute su naše pravilo iz prakse, a ne izmjerena vrijednost: uzbuđena djeca malo zapamte, a svaka sljedeća rečenica potiskuje onaj jedan zadatak o kojem se radi. Trenerski listić Tipp Bambini bis D to kaže za rub terena: „Motivacija da, ali bez vikanja i neprestanog ‚coachinga‘.“ Isto vrijedi za svlačionicu: kratko, mirno, konkretno.
Šema od 2 minute
Osvrt, zadatak, podstrek, ritual, prikazano srazmjerno broju sekundi. Više ne treba.
Ukupno najviše 70 sekundi, uključujući ritual; ostatak od dvije minute je rezerva za tihe prelaze.
Tri tačke su dovoljne:
1. Osvrt (10–15 sekundi) Nešto konkretno s treninga ili s prošle utakmice. Ne „dobro smo trenirali“, nego: „Prošli put ste super brzo prelazili iz odbrane u napad, to želimo danas opet vidjeti.“ Tu je sigurnost: dijete čuje da nešto već zna.
2. Zadatak (20–30 sekundi) Jedan jedini, konkretan zadatak primjeren uzrastu, u kojem dijete samo odlučuje. Ne „igrajte dobro“, nego: „Kad imaš loptu, prvo pogledaj gdje je slobodno, pa sam odluči: driblaj ili dodaj.“ Stručnjaci to zovu trenerski rad koji podržava autonomiju: davati mogućnost izbora, podsticati odluke, ozbiljno uzimati u obzir igračevu perspektivu (Newman i saradnici, 2026). U jednom sportskom kampu djeca su utoliko više napredovala u samokontroli ukoliko su svoje voditelje jače doživljavala upravo takvima i istovremeno kao emocionalno podržavajuće (Riley i saradnici, 2017).
3. Podstrek (5–10 sekundi) Bez rezultata, bez pritiska, kratak signal. Najprije ozbiljno shvatiš osjećaj koji je upravo u prostoriji, najčešće tremu. Zatim slijede dozvola za igru i pripadnost: „Trema je u redu, i ja je poznajem. Danas jednostavno smijete zajedno igrati fudbal. Radujem se.“
Gotovo. Zatim ritual, pa na teren.
Konkretne rečenice za dvije situacije
Prije prve utakmice na turniru
„U četvrtak ste se na treningu usudili ući u svaki duel, to danas želim opet vidjeti. Vaš zadatak za prve dvije minute: u duelu sam odlučuješ hoćeš li uzeti loptu ili protivnika potisnuti prema aut-liniji. Oboje je dobro, čak i kad nisi siguran da ćeš dobiti duel. Trema je u redu, i ja je poznajem. Danas jednostavno smijete zajedno igrati fudbal. Radujem se.“
Za prvu rečenicu uzmi trenutak s vašeg vlastitog treninga. Zatim kratka pauza, kontakt očima, ruke u sredinu.
Ti: „Na tri.“ Ekipa: „Jedan, dva, tri, ekipa!“
Poslije poraza u grupi
„Ta utakmica je gotova, ona se više ne broji. U drugom poluvremenu ste se dvaput kombinacijom probili sve do gola, to želim opet vidjeti. Jedna stvar za prve dvije minute sljedeće utakmice: gubimo previše lopti u sredini terena jer prebrzo igramo naprijed. Kad imaš loptu, najprije je osiguraj. Onda sam odlučuješ: naprijed, u stranu ili nazad. U redu je biti ljut, i meni je isto. Vi ste ekipa, a u sljedećoj utakmici opet jednostavno smijete zajedno igrati fudbal. Radujem se.“
Za drugu rečenicu uzmi uspjelu situaciju iz izgubljene utakmice. Zatim kratka pauza, kontakt očima, ruke u sredinu.
Ti: „Na tri.“ Ekipa: „Jedan, dva, tri, ekipa!“
Bez dugog vraćanja na izgubljeno. Bez drame. Bez poređenja s protivnikom.
Šta izostavljaš
Jezički podsjetnik za svlačionicu
Šta govoriš, šta po želji smije ući i šta ostaje kod kuće. Odštampaj lijevu kolonu, izbjegavaj desnu.
Reci
- Konkretan osvrt koji daje sigurnost: „Prošli put ste brzo prelazili iz odbrane u napad“
- Jedan zadatak s izborom: „Prvo osiguraj, onda odlučuješ: naprijed, u stranu ili nazad“
- Podstrek: prvo normalizuj tremu, zatim dozvola za igru i pripadnost: „Trema je u redu, i ja je poznajem. Danas jednostavno smijete zajedno igrati fudbal. Radujem se.“
- Završni ritual: ruke u sredinu, „Na tri.“, „Jedan, dva, tri, ekipa!“, na teren
Po želji
- Kod vidno nervozne djece drugačije protumačiti tremu: „Trema znači da ti je to važno“
- Kratka pauza s kontaktom očima prije rituala
Izostavi
- Taktička uputstva, promjene sistema, okidači za presing
- Ciljevi vezani za rezultat: „Moramo pobijediti“
- Poređenja s protivnikom („oni su dobri/loši“)
- „Želite li pobijediti?“ kao motivacijsko pitanje
Vlastiti izbor iz prakse. Zadatak s izborom prati trenerski rad koji podržava autonomiju (Newman i saradnici, 2026), a drugačije tumačenje treme srodno je s Control u modelu 5C (Harwood, 2008).
Neke stvari zvuče razumno, ali mogu više štetiti nego što koriste:
Taktička uputstva u svlačionici: promjene sistema, rotacije pozicija, okidači za presing; to pripada treningu, a ne posljednjim dvjema minutama prije početka utakmice. Ono što djeca sada još ne znaju, neće znati ni za dvije minute. Poslije poraza smije biti jedna jedina ispravka, formulisana kao zadatak s izborom kao u primjeru gore; sve ostalo može čekati trening.
Ciljevi vezani za rezultat: „Moramo pobijediti“, „Ovo je utakmica koja se broji“, „Neriješeno nije dovoljno.“ Sve što rezultat stavlja u prvi plan može stvoriti strah od neuspjeha.
Poređenja s protivnikom: „Oni su dobri, morate paziti“ je otrov. „Mogu se pobijediti, vi ste bolji“ je laž ako to ne znaš. Nijedna od te dvije rečenice djeci ne pomaže.
Motivacijsko pitanje: „Želite li pobijediti?“ Svi kažu da, niko ne zna zašto. Bolje konkretno pitanje: „Koji je vaš zadatak za prve dvije minute?“
I jedan psihološki detalj o tremi: drugačije tumačenje djeluje bolje od smirivanja, barem kod odraslih. Prije kratkog govora odrasli su naglas rekli „I am excited“ (otprilike: „Radujem se“) ili „I am calm“ („Miran sam“). Kod karaokea su rekli „I am excited“, „I am anxious“ („Bojim se“) ili ništa. Prije zadatka iz matematike dobili su pisani podstrek da se raduju ili da ostanu mirni. Ko je tremu protumačio kao radosno iščekivanje, poslije je osjećao više iščekivanja i bio uspješniji (Brooks, 2014). Djecu ta studija nije ispitivala. Mi ipak koristimo istu polugu, jer rečenica ništa ne košta: trema kao znak da ti je nešto važno, a ne kao prijetnja. U modelu 5C za fudbal mladih to je srodno s Control, kontrolom nad vlastitim osjećajima (Harwood, 2008). Treneri Control prepoznaju na primjer po tome što igrač poslije greške ostaje pozitivan (Harwood, Barker i Anderson, 2015).
Završni ritual
Kratak ritual na kraju često je važniji od svake rečenice prije njega. Označava prelaz s priče na igru, jasnu granicu koju djeca dobro prihvataju.
Najjednostavniji ritual se brzo nauči:
Sve ruke jedna preko druge u sredinu. Ti kažeš: „Na tri.“ Ekipa viče: „Jedan, dva, tri, ekipa!“ Onda na teren.
Ritual s rukama jedna na drugoj traje 15 sekundi. I djeluje na prvom turniru jednako kao na tridesetom, jer ne traži riječi koje moraš smišljati. Djeca ga znaju, izvedu ga i onda potrče.
Isprobaj ga prije toga jednom ili dvaput na treningu, pa će ga djeca na dan turnira već znati. To još više vrijedi za vlastiti ritual: izgradi ga na treningu, a ne na dan turnira. Uvođenje novog rituala u takmičarskim uslovima često donese nemir.
Spreman na turnir
Govor je mali dio pripreme za turnir. Ono što dolazi prije njega jednako odlučuje o tome koliko su tvoja djeca mirna i spremna u svlačionici: strukturisano zagrijavanje, jasne pozicije, unaprijed dogovorena minutaža. Cijeli plan, od četiri sedmice prije turnira do povratka kući, naći ćeš u članku Priprema ekipe za turnir. A da nemir uopće ne dođe izvana, pomaže članak Zahtjevni roditelji u dječijem fudbalu s roditeljskim sastankom i gotovim rečenicama za sukobe.
Napravi moj sljedeći turnirBesplatno i bez registracijeIzvori
Studije
- Côté, J. & Gilbert, W. (2009): An Integrative Definition of Coaching Effectiveness and Expertise. International Journal of Sports Science & Coaching 4(3), 307–323. doi.org. Model 4C: uspješan trenerski rad vidi se po tome što sportisti s vremenom razvijaju umijeće (Competence), samopouzdanje (Confidence), odnose (Connection) i karakter (Character).
- Harwood, C. (2008): Developmental Consulting in a Professional Football Academy: The 5Cs Coaching Efficacy Program. The Sport Psychologist 22(1), 109–133. doi.org. Model 5C za fudbal mladih: Commitment, Communication, Concentration, Control, Confidence. Control znači kontrolu nad vlastitim osjećajima, vidljivu na primjer po tome što igrač poslije grešaka ostaje pozitivan (Harwood, Barker & Anderson 2015, The Sport Psychologist 29(4), 319–334).
- Brooks, A. W. (2014): Get Excited: Reappraising Pre-Performance Anxiety as Excitement. Journal of Experimental Psychology: General 143(3), 1144–1158. pubmed.ncbi.nlm.nih.gov. Ogledi s odraslima: prije govora su naglas rekli „I am excited“ ili „I am calm“, kod karaokea „I am excited“, „I am anxious“ ili ništa; prije zadatka iz matematike pročitali su pisani podstrek da se raduju ili da ostanu mirni. Ko je tremu protumačio kao radosno iščekivanje, osjećao je više iščekivanja i bio uspješniji od uporednih grupa.
- Smith, R. E., Smoll, F. L. & Cumming, S. P. (2007): Effects of a Motivational Climate Intervention for Coaches on Young Athletes’ Sport Performance Anxiety. Journal of Sport and Exercise Psychology 29(1), 39–59. doi.org. Košarka mladih tokom jedne sezone: kod trenera koji su prošli obuku da se usmjere na učenje i trud umjesto na pobjede takmičarski strah djece je opao, a kod trenera bez obuke porastao.
- Riley, A., Anderson-Butcher, D., Logan, J., Newman, T. J. & Davis, J. (2017): Staff Practices and Social Skill Outcomes in a Sport-Based Youth Program. Journal of Applied Sport Psychology 29(1), 59–74. doi.org. Djeca koja su svoje voditelje doživljavala kao emocionalno podržavajuće i istovremeno kao one koji podstiču autonomiju više su napredovala u samokontroli.
- Newman, J., Auchstetter, A., Salvato, B. & Kochanek, J. (2026): Winning Beyond the Game. Findings from the Million Coaches Challenge Implementation Study. American Institutes for Research, str. 4. millioncoaches.org. Trenerski rad koji podržava autonomiju znači: davati mogućnost izbora, podsticati odluke, ozbiljno uzimati u obzir igračevu perspektivu.
- Andronikos, G., Westbury, T., Souglis, A. & Martindale, R. (2026): A Qualitative Investigation of Successful Junior-to-Senior Transitions in Elite Athletes. Athens Journal of Sports 13(1), 27–48. athensjournals.gr. Intervjui sa šest vrhunskih sportista iz Grčke i Velike Britanije: svi su počeli zbog zabave i zbog prijatelja, uz slobodnu igru poput fudbala na ulici.
Izvori iz prakse
- Tipp Bambini bis D (bez godine): trenerski listić iz klupske prakse, bez autora, na njemačkom. Među savjetima o ponašanju trenera: „Pored terena trener se ponaša mirno i suzdržano. Motivacija da, ali bez vikanja i neprestanog ‚coachinga‘.“ I: „Bez savjeta koje djeca ionako ne razumiju. („Pravite pritisak“, „Igrajte fudbal“, „Idite na njih“ itd.)“
Pročitaj još
- Motivacijska klima: pobjeđivati ili razvijati?: zašto klima na treningu odlučuje o razvoju.



