Trening brzine odlučivanja u nogometu: šest regulatora kojima upravljaš težinom svake vježbe
Trenerska praksa

Trening brzine odlučivanja u nogometu: šest regulatora kojima upravljaš težinom svake vježbe

Trening brzine odlučivanja: šest uvjeta pritiska, zašto je umor pogrešan prvi regulator i što ograničenje dodira u nogometu stvarno postiže.

Ažurirano 16 min čitanja

Ukratko

  • Mnogi treneri vježbu otežaju tako što je učine napornijom. Upravo taj regulator, pritisak opterećenja, kod djece ostaje po strani.
  • Šest uvjeta pritiska su vrijeme, preciznost, slijed, simultanost, varijabilnost i opterećenje. Prema Rothu u nogometu prednjače vrijeme i varijabilnost.
  • Ograničenje dodira kod odraslih podiže puls i broj sprintova. Kod mladih je slika neujednačena, u jednoj studiji s U-9 do U-19 trčali su čak manje.
  • Ograničenje dodira donosi više dodavanja i više netočnih dodavanja. Do otprilike U-13 autori jedne studije savjetuju dva dodira; čvrste dobne granice nema.
  • Dijagnoza prije progresije: najprije imenuj obrazac pogreške, zatim odaberi odgovarajući regulator, a tek onda mijenjaj vježbu.

Brzina odlučivanja u nogometu lanac je opažanja, odluke i izvedbe pod pritiskom. Trenira se preko šest regulatora koji upravljaju težinom vježbe: vrijeme, preciznost, slijed, simultanost, varijabilnost i opterećenje.

Utorak je navečer, vježba teče i prelagana je. Tvoji igrači dodaju loptu jedan drugome, nitko je ne gubi, nitko ne mora razmišljati. Pa je otežaš.

A kako to napraviš? Dodaš dvije minute. Pomakneš je na kraj treninga, kad su svi već iscrpljeni. Tražiš više ponavljanja, veći tempo, više trčanja.

Više vremena, više ponavljanja i umor okreću isti regulator, pritisak opterećenja. On je jedan od šest mogućih regulatora, znači ponajprije tjelesni umor, i kod djece ga ostavljaš na miru.

Ovaj članak ne donosi nove vježbe. Donosi šest osi po kojima ciljano upravljaš težinom svake vježbe koju već imaš. I na dva konkretna oblika pokazuje kako to izgleda u praksi.

Brzina odlučivanja nije brzina trčanja

Brzina odlučivanja i djelovanja opisuje koliko brzo igrač shvati situaciju, odluči se i izvede odgovarajuću tehniku prije nego što protivnik reagira. Pritisak je ugrađen čak i u definiciju tehnike. Bisanz i Gerisch nogometnom tehnikom smatraju samo pokrete koji uspiju „pod pritiskom vremena, prostora i protivnika, precizno i ciljano“.

Prema toj definiciji tehnika bez pritiska još nije nogometna tehnika, nego pokret. I zato igrač može 30 metara pretrčati brže od svih ostalih i svejedno u svakoj situaciji iz igre trebati dva dodira previše.

Koliko se tjelesne brzine u mladoj dobi uopće može istrenirati, posebno je pitanje. Odgovor je trezveniji nego što većina očekuje, a naći ćeš ga u članku o treningu brzine za mlade nogometaše. Ovdje je riječ o drugoj polovici: o onome što se događa između opažanja i izvedbe. Kako igrači gledaju prije prijema lopte, piše u članku o kontroli lopte, a što trening očiju i reakcije dokazano donosi, u članku o neuroatletici.

Upravo između opažanja i izvedbe lanac kod mnogih igrača puca. Sliku koju poznaju mnogi treneri opisuje Wiener (2019) u svom diplomskom radu o treningu koordinacije na Sveučilištu u Grazu: u vježbi igrač čisto primi dodavanje i precizno ga proslijedi. U utakmici, pod pritiskom protivnika, isto je dodavanje najčešće još samo grubo koordinirano. Isti pokret, isti igrač, drugi rezultat. Nije se promijenila noga, promijenio se pritisak.

Šest uvjeta pritiska

Na pokret može djelovati šest vrsta pritiska, tako ih razlikuju Weineck, Memmert i Uhing u svojoj knjizi o treningu koordinacije u nogometu. To nisu vježbe i nije metoda treninga. To su regulatori.

RegulatorŠto tražiKako ga pojačašPrimjer iz utakmice
Vremenski pritisakTehnika se mora izvesti brže, prije nego što protivnik napadne.Ograničenje u sekundama, kraći putovi, uže polje, protivnik bliže.Lopta mora otići prije nego što zadnji vezni zatvori liniju dodavanja.
Pritisak preciznostiIzvedba mora biti točnija.Manji ciljevi, uža vrata, ciljne zone umjesto ciljnih igrača.Prodorna lopta u međuprostor umjesto bilo kamo naprijed.
Sukcesivni pritisakViše zadataka jedan za drugim, bez stanke između.Složi lanac radnji: primi, vodi, prebaci igru, završi.Oduzmi loptu, prebaci igru, utrči u kazneni prostor, iskoristi centaršut.
Simultani pritisakViše zadataka istodobno.Dvije lopte, dozivanje uz vođenje lopte, pogled na dva davatelja signala.Voditi loptu, pratiti protivnika, dozvati suigrača, odmjeriti dodavanje.
Pritisak varijabilnostiUvjeti se mijenjaju, igrač se mora prilagoditi.Promijeni pravila usred vježbe, polij teren, pokosi travu kraće, promijeni taktičku zadaću.Protivnik iz niskog bloka prijeđe u visoki pressing.
Pritisak opterećenjaTehnika mora izdržati tjelesni i psihički umor.Vježba na kraju treninga, više ponavljanja, prethodno opterećenje.Završnica utakmice, kad noge otežaju.

Jedna napomena o brojanju, jer će ti inače jednom u raspravi pasti na glavu: nije ih svugdje šest. Ovisno o izvoru naći ćeš pet ili šest uvjeta pritiska, u zbirkama vježbi i više. Niefergall, na primjer, više istodobnih zadataka spaja u pritisak složenosti, a umjesto o varijabilnosti govori o pritisku situacije. Podjela je stvar ukusa, regulatori iza nje nisu. Tko ih jednom zna razlikovati, prepoznat će ih bez obzira na to koja etiketa stoji na njima.

U nogometu prednjače vrijeme i varijabilnost

Šest regulatora znači šest mogućnosti, a to je u prvi mah previše. Dobra vijest: u nogometu nemaju svi istu težinu. Prema Rothu dva su u prvom planu, vremenski pritisak i pritisak varijabilnosti, i oba možeš pojačati bez ikakvog napora.

Kod vremenskog pritiska to je intuitivno. Igra je kroz desetljeća postala brža: od finala svjetskih prvenstava 1966. do 2010. lopta je postala 15 posto brža, a dodavalo se 35 posto češće, kako su izračunali Wallace i Norton. Osnovne tehnike zato moraju biti gotove ranije. Čim protivnik krene u napad na loptu, vrijeme istječe.

Pritisak varijabilnosti je podcijenjeniji od ta dva. Znači da se uvjeti u igri stalno mijenjaju i da se igrač mora prilagođavati. Protivnik u prvom poluvremenu stoji duboko, a nakon stanke presira visoko. Teren je pri početnom udarcu bio suh, a nakon kiše lopta odjednom proklizava.

Jedna praktična posljedica toga ne stoji ništa: mijenjaj podlogu. Danas trenirajte na prirodnoj travi, sljedeći tjedan na umjetnoj, zimi u dvorani, ljeti na pijesku. Svaka podloga daje lopti drugu brzinu i nozi drugi oslonac. Ako nemaš drugi teren, polij postojeći vodom ili ostavi travu dužom. Bez rekvizita, bez postavljanja, bez ijedne dodatne minute. Mijenjaš uvjet pod kojim se ionako trenira.

Najjednostavnija varijanta toga je promjena pravila usred vježbe koja traje. Nakon pet minuta okreneš smjer dodavanja. Nakon još pet zabraniš dodavanja unatrag. Vježba ostaje ista, a glava se svaki put mora iznova posložiti.

Zašto je umor pogrešan prvi regulator

Pritisak opterećenja znači da je igrač pod velikim tjelesnim i psihičkim opterećenjem, a ipak mora rješavati koordinacijski zahtjevne zadatke. Završnica utakmice je školski primjer: noge su teške, zaostatak pritišće, a loptu ipak treba čisto obraditi.

To je stvaran zahtjev i u profesionalnom nogometu bez njega se ne može. Za djecu i mlade vrijedi nešto drugo: u općem treningu koordinacije pritisak opterećenja kod njih se ne bi trebao uzimati u obzir, kako to sažima Wiener (2019) oslanjajući se na Rotha. Vrijedi li to i za vježbe specifične za nogomet, sažetak ostavlja otvorenim. Ovaj vodič kod djece ga uopće ne koristi. Kod mladih svjesno odstupa i uvodi ga u vježbe specifične za nogomet najranije od U-14 (pioniri), i to tek kad tehnika sjedi pod ostalim regulatorima. To je naša preporuka, a ne zahtjev iz literature.

Razlog nije obzir. Umor ponajprije pogađa izvedbu: Dambroz i suradnici 2022. su analizirali dvanaest studija i ustanovili da dodavanje, dribling i udarac trpe pod tjelesnim umorom, dok se za odluke nije pokazala jasna slika. Tome se pridružuje laboratorijski nalaz Branscheidta i suradnika (2019): odrasli koji su novi zadatak hvatanja palcem i kažiprstom vježbali umornom rukom naučili su ga lošije, a zaostatak se vidio i sljedeći dan bez umora. Može li se to jedan na jedan prenijeti na djecu na nogometnom igralištu, otvoreno je. Ostalih pet regulatora otežava vježbu, a da se tehnika ne mora boriti protiv umornih nogu.

Pa ipak, pritisak opterećenja često je prvi regulator koji se okrene. Jedini je kojim se može upravljati bez razmišljanja.

Ograničenje dodira nije čisti regulator odlučivanja

Postoji progresija koju poznaju mnogi treneri i smatraju je progresijom odlučivanja. Ide ovako: najprije dopusti tri dodira s loptom, zatim dva, zatim jedan. Zvuči kao vremenski pritisak. I jest vremenski pritisak, ali ne samo to.

Rumpf i suradnici 2025. su u kratkom preglednom radu skupili ono što je izmjereno o ograničenjima dodira u igrama na malom prostoru. Nalazi su neugodni, i tri su.

Prvo: ograničenja dodira povećavaju broj dodavanja, ali i broj neuspjelih dodavanja; kod igre na jedan dodir rastu i pogreške i izgubljene lopte, tako to sažimaju Rumpf i suradnici. U studiji s mladima Coutinha i suradnika (2022) u uzrastima od U-9 do U-19 ukupno je bilo više neuspjelih akcija, a više uspjelih dodavanja samo u pojedinim uzrastima. Igraču, dakle, više toga ne uspijeva; uspijeva li mu i više, razlikuje se od uzrasta do uzrasta.

Drugo: mlađi igrači se s igrom na jedan dodir, čini se, lošije snalaze, pa Coutinho i suradnici preporučuju da se za uzraste od U-9 do U-13 radije dopuste dva dodira, a jedan da se traži tek od starijih igrača. Ta se preporuka oslanja na jednu jedinu studiju i nije izmjerena vrijednost, čvrsta dobna granica iz nje ne proizlazi.

Treće, i to je ovdje ključno: kod odraslih ograničenja dodira podižu puls i broj sprintova, kaže pregled Rumpfa i suradnika. Ondje su, dakle, i povećanje opterećenja. Kod djece i mladih slika je neujednačena: Rumpf i suradnici navode jednu studiju s mladima u kojoj je ograničenje također donijelo veće vanjsko opterećenje i dvije s kraćom pretrčanom udaljenošću, među njima onu Coutinha i suradnika s igračima od U-9 do U-19.

Progresija od tri preko dva do jednog dodira zato nije čista progresija odlučivanja. Kod odraslih je dobrim dijelom kondicijska progresija. Kod djece i mladih to je otvoreno: studije ne pokazuju jednoznačno veće opterećenje, a kod Coutinha i suradnika igrači su čak manje trčali. Sigurno je ondje porastao samo broj neuspjelih akcija.

To ne znači da su ograničenja dodira zabranjena. Znači da moraš znati što njima radiš. Za starije uzraste legitiman su alat. Do otprilike U-13 s Coutinhom i suradnicima ostajemo pri dva dodira, a tko želi dodatno otežati, poseže za jednim od ostalih pet regulatora.

Šest regulatora na osnovnoj vježbi

Uzmi vježbu koju već znaš. Dva startna čunja, između njih malo polje, igrač utrči unutra, traži dodavanje i jednim ga potezom ponese dalje.

Osnovni oblik: polje za kontrolu lopte

Dva startna čunja jedan nasuprot drugome, između njih polje 3 × 3 metra. Igrač utrči unutra, glasom traži dodavanje i jednim potezom ponese loptu naprijed.

A2B2B1A1Startni čunjPolje za kontrolu lopte 3 × 3 mprimi i ponesi, ne zaustavljaj

Prema treningu njemačkog saveza DFB za U-10/U-11.

Oblik potječe iz treninga njemačkog saveza DFB za U-10 i U-11, kod nas uzrast početnika. U osnovnom obliku nijedan regulator nije iznad nule. Nema protivnika, nema ograničenja, nema vremenskog pritiska. A ovako ga otežaš, a da ne mijenjaš vježbu:

  • Vremenski pritisak: igrač mora napustiti polje u roku od dvije sekunde nakon prvog dodira. Ili drugi igrač istodobno kreće s nasuprotnog čunja i obojica se u polju moraju mimoići.
  • Pritisak preciznosti: igrač ne nosi loptu bilo kamo, nego u označenu zonu široku jedan metar. Tko promaši, kreće ispočetka.
  • Sukcesivni pritisak: iza polja odmah slijedi drugi zadatak, bez stanke. Primi, ponesi, prođi, završi. Četiri radnje u jednom lancu.
  • Simultani pritisak: dodavač u trenutku dodavanja vikne boju ili broj, a o tome ovisi smjer u kojem igrač nosi loptu. Igrač mora obraditi loptu i istodobno protumačiti signal.
  • Pritisak varijabilnosti: dodavanje dolazi čas po tlu, čas poluvisoko, čas slijeva, čas zdesna, a igrač unaprijed ne zna koje će doći.
  • Pritisak opterećenja: prije prijema igrač otrči intenzivan krug. Upravo taj regulator kod U-10 i U-11 ne diraš.

Pet otežavanja koja ne stoje ništa. I jedno koje si štediš.

Šest regulatora na obliku igre

Rondo je jedan od najpoznatijih oblika igre u nogometu za mlade, a u njemu se često okreću točno dva vijka: manje polje, manje dodira. Oboje ponajprije okreće vremenski pritisak, a ograničenje dodira, ponajprije kod odraslih, i pritisak opterećenja. Najmanje četiri osi ostaju neiskorištene.

Osnovni oblik: rondo 4 na 2

Četiri vanjska igrača u pravokutniku, dva unutarnja presiraju. Oblik koji zna svaki igrač.

ABCDV1V2Tko izgubi loptu, ide u sredinu

Ovako svih šest izgleda na tom jednom obliku:

  • Vremenski pritisak: smanji polje. Od 10 × 10 metara postane 8 × 8. Unutarnji igrači brže stignu, odluka mora pasti ranije.
  • Pritisak preciznosti: dodavanje se računa samo ako stigne suigraču na pravu nogu ili ako prođe između dva čunja.
  • Sukcesivni pritisak: nakon pet zadržanih dodavanja ekipa odmah prebacuje igru u drugi rondo pokraj, bez prekida.
  • Simultani pritisak: u igru ulazi druga lopta. Sad vanjski igrači moraju istodobno pratiti dvije lopte.
  • Pritisak varijabilnosti: svake dvije minute mijenja se jedno pravilo. Najprije se smije igrati samo desnom, zatim samo po tlu, zatim svako treće dodavanje mora ići dijagonalno.
  • Pritisak opterećenja: rondo se igra na kraju treninga, nakon završne igre. Kod djece opet regulator koji svjesno ostavljaš po strani.

Još varijanti tog osnovnog oblika naći ćeš u varijantama ronda za zagrijavanje. A ako imaš samo pola dvorane, isto načelo radi i na skučenom prostoru: trening na malom prostoru.

Dijagnoza prije progresije

Šest regulatora malo vrijedi dok ih okrećeš po osjećaju. Prava korist nastaje kad razmišljaš unatrag, od pogreške.

Što vidiš s ruba terenaRegulator koji nedostaje
Tehnika sjedi u vježbi, a u utakmici se raspada.Vremenski pritisak. Vježba je bila prespora.
Dodavanja stižu, ali uvijek metar predaleko.Pritisak preciznosti.
Nakon prve akcije igrač stane i gleda.Sukcesivni pritisak. Nikad nije vježbao lanac.
Igrač rješava zadatak, ali pritom ne vidi ništa drugo.Simultani pritisak.
Čim protivnik napravi nešto drugo nego što se očekivalo, ništa više ne ide.Pritisak varijabilnosti.
U zadnjih deset minuta sve se raspadne.Pritisak opterećenja. Kod djece nikako, prema našoj preporuci najranije od U-14.

Tablica za dijagnozu pravi je razlog zašto se model isplati. Nejasno opažanje („prespori su“) pretvara u konkretan regulator. I sprječava čestu pogrešku: vježbu koja pati od problema s preciznošću učiniti napornijom.

Što je na redu u kojoj dobi

U nogometu za mlade svih šest pritisaka djeluje slabije nego u profesionalnom, i rastu zajedno s razinom igre, kako to Wiener sažima u svom radu o treningu koordinacije. Upravo zato pripadaju treningu mladih: ne zato što ih djeca već svladavaju, nego zato što ih tamo tek upoznaju. Sljedeća raspodjela naša je preporuka, a ne zahtjev iz literature.

Do U-9. Vremenski pritisak i pritisak varijabilnosti, zapakirani u igru. Za predškolsku dob, dakle otprilike do U-7, Weineck, Memmert i Uhing preporučuju: kroz igru, bez pritiska i s puno zabave, s mnogo jednostavnih i raznolikih vježbi. Mi to čitamo kao pritisak rezultata, a ne kao metodički pritisak šest regulatora. Za U-8 i U-9 to ostaje dobro mjerilo. Ako ograničavaš dodire, dopusti najmanje dva; Coutinho i suradnici to preporučuju za uzraste od U-9 do U-13, mlađe studija nije ispitivala. Bez pritiska opterećenja.

U-10 do U-13 (početnici U-11 i mlađi pioniri). Dodaju se pritisak preciznosti i simultani pritisak. Kratki lanci radnji od dvije do četiri akcije, kao u polju za kontrolu lopte gore, ovdje već idu. U kasnoj školskoj dobi, otprilike od 10 do 13 godina, prema Weinecku, Memmertu i Uhingu dobro se treniraju reakcija, ritam i ravnoteža. Ovdje ostajemo pri dva dodira umjesto jednog, kako preporučuju Coutinho i suradnici. I dalje bez pritiska opterećenja.

Od U-14 (pioniri i stariji). Prema našoj preporuci sada se dodaju sukcesivni pritisak u duljim lancima, ograničenja dodira sve do jednog dodira i kao posljednji regulator pritisak opterećenja. On raste sve do profesionalne razine i tamo je neizostavan, kaže Wiener (2019).

Tri pogreške koje poništavaju učinak

Pojačati sve regulatore odjednom. Ako u istoj vježbi pritegneš vrijeme, preciznost i simultani pritisak, izvedba se raspada. Igrač tada ne uči brže djelovati, nego uči paniku. Jedan regulator po stepenici otežavanja je dovoljan.

Povećati pritisak prije nego što pokret sjedne. Prema Meinelu i Schnabelu učenje tehnike prolazi kroz tri faze: grubu koordinaciju, finu koordinaciju i tek na kraju varijabilnu primjenu. Tek se u posljednjoj fazi pokret može sigurno izvesti pod pritiskom. Tko već u gruboj formi uvede vremenski pritisak, betonira pogrešku.

Otežati vježbu, a ne znati zašto. To je pogreška koja uključuje sve ostale. Nastaje zato što „teže“ za mnoge ima samo jedno značenje: napornije. Sa šest naziva za šest regulatora ima ih šest.

Karta sa šest regulatora za preuzimanje

Šest regulatora, tablica za dijagnozu i dobne preporuke sažeto u PDF-u za ispis. Uz to prazan planer vježbi: jedan redak po vježbi, jedan regulator po stepenici i stupac za pitanje je li djelovalo.

The Six-Dial CardSpeed of play: set the difficulty of every drill on purposePreuzmi PDF

Tvoj plan za sljedeća četiri tjedna

Ne treba ti nova zbirka vježbi. Treba ti drugo pitanje prije svake vježbe.

1. tjedan: imenuj. Pogledaj svoje tri standardne vježbe i zapiši koji je regulator u svakoj iznad nule. Često ispadne: vremenski pritisak i pritisak opterećenja, ništa drugo.

2. tjedan: dijagnosticiraj. Na utakmici se usredotoči na jedno jedino pitanje: na kojem od šest regulatora moja ekipa zapinje? Tablica iznad daje ti obrazac pogreške.

3. tjedan: okreni jedan regulator. Točno jedan. Ista vježba, isto vrijeme, jedna os gore. I gledaj pomiče li se obrazac pogreške.

4. tjedan: svjesno ne diraj regulator opterećenja. Vježba ide na početak treninga, a ne na kraj. Ako tvoji igrači nakon toga igraju bolje umjesto lošije, to govori u prilog tezi.

Najpošteniji ispit brzine odlučivanja na kraju je mali klupski turnir. Ondje svih šest pritisaka djeluje istodobno i nitko unaprijed ne najavljuje koji je upravo na redu. S aplikacijom AreaCopa raspored utakmica za to gotov je za nekoliko minuta.

Izradi svoj turnir besplatnoBesplatno i bez registracije

Izvori

Uvjeti pritiska i nauk o koordinaciji

  • Wiener, B. (2019): Koordinationstraining im Fußball, diplomski rad, Sveučilište u Grazu, str. 61–65. Šest uvjeta pritiska prema Weinecku, Memmertu i Uhingu (2012), polijevanje terena i duljina trave kao pritisak varijabilnosti; prema Rothu (2014) u prvom su planu vremenski pritisak i pritisak varijabilnosti; pritisak opterećenja prema Wienerovu sažetku kod djece i mladih ne ulazi u opći trening koordinacije.
  • Weineck, J., Memmert, D., Uhing, M. (2012), citirano prema Wiener, B. (2019): Koordinationstraining im Fußball, diplomski rad, Sveučilište u Grazu, str. 52–53. Kroz igru i bez pritiska u predškolskoj dobi; reakcija, ritam i ravnoteža dobro se treniraju u kasnoj školskoj dobi.
  • Meinel, K., Schnabel, G. (2007), citirano prema Wiener, B. (2019): Koordinationstraining im Fußball, diplomski rad, Sveučilište u Grazu, str. 26–27. Gruba koordinacija, fina koordinacija, varijabilna primjena; uz to Wienerov primjer dodavanja koje uspijeva u vježbi, a pod pritiskom protivnika je još samo grubo koordinirano.
  • Niefergall, A. (2010), citirano prema Petrovcic, C. (2018): Nachhaltiges Athletiktraining im Kinder- und Jugendfußball, diplomski rad, Sveučilište u Grazu, str. 32–33. Pet uvjeta pritiska s pritiskom složenosti i pritiskom situacije.
  • Bisanz, G., Gerisch, G. (2008), citirano prema Richter, T. (2018): Anforderungsprofil und Diagnostik von sportartspezifischen Leistungskomponenten im (Frauen-)Fußball, diplomski rad, Sveučilište u Beču, str. 30–31. Nogometna tehnika „pod pritiskom vremena, prostora i protivnika, precizno i ciljano“.

DFB

  • Deutscher Fußball-Bund: Trainingseinheit für E-Junioren: Zielorientiert an- und mitnehmen. Polje za kontrolu lopte 3 × 3 metra kao osnovni oblik.

Studije

  • Rumpf, M. C., Jäger, J., Altmann, S., Lochmann, M. (2025): Touch restriction during small-sided games in soccer. Frontiers in Sports and Active Living 7: 1705921. doi:10.3389/fspor.2025.1705921. Kratki pregled: više dodavanja i više netočnih dodavanja; viši puls i više sprintova ponajprije kod odraslih.
  • Coutinho, D., Gonçalves, B., Santos, S., Travassos, B., Folgado, H., Sampaio, J. (2022): Exploring how limiting the number of ball touches during small-sided games affects youth football players’ performance across different age groups. International Journal of Sports Science & Coaching 17(3), 545–557. doi:10.1177/17479541211037001. U-9 do U-19: više uspjelih dodavanja samo u pojedinim uzrastima, više neuspjelih akcija, kraća pretrčana udaljenost; dva dodira preporučena do U-13.
  • Dambroz, F., Clemente, F. M., Teoldo, I. (2022): The effect of physical fatigue on the performance of soccer players: A systematic review. PLoS ONE 17(7): e0270099. doi:10.1371/journal.pone.0270099. Dvanaest studija: dodavanje, dribling i udarac trpe pod umorom, učinak na odluke je neujednačen.
  • Branscheidt, M. et al. (2019): Fatigue induces long-lasting detrimental changes in motor-skill learning. eLife 8: e40578. doi:10.7554/eLife.40578. Laboratorijska studija s odraslima: tko vježba umoran, uči lošije, i sljedeći dan bez umora.
  • Wallace, J. L., Norton, K. I. (2014): Evolution of World Cup soccer final games 1966–2010. Journal of Science and Medicine in Sport 17(2), 223–228. doi:10.1016/j.jsams.2013.03.016. Lopta 15 posto brža, 35 posto češća dodavanja.

Česta pitanja

Što je brzina odlučivanja u nogometu?
Sposobnost da u situaciji iz igre brzo opaziš, odlučiš i izvedeš odgovarajuću tehniku prije nego što protivnik reagira. Sa sprinterskom brzinom ima malo veze. Igrač može na 30 metara svima pobjeći i svejedno svaki put trebati dva dodira previše. Koliko djeca tjelesno uopće mogu postati brža, objašnjava članak o treningu brzine.
Zašto vježbe ne bih otežavao umorom?
Zato što umor ponajprije pogoršava izvedbu. Pregledni rad o dvanaest studija našao je kod tjelesno umornih nogometaša lošija dodavanja, driblinge i udarce, a učinak na odluke bio je neujednačen (Dambroz i suradnici, 2022). U općem treningu koordinacije pritisak opterećenja kod djece i mladih ionako ostaje po strani, kako to sažima Wiener (2019). Ostalih pet regulatora otežava vježbu, a da tehniku ne stavlja pod umor.
Od koje je dobi igra na jedan dodir smislena?
Čvrste dobne granice nema. Coutinho i suradnici usporedili su 2022. šest uzrasta od U-9 do U-19: uz ograničenje na jedan dodir igračima je samo u pojedinim uzrastima uspjelo više dodavanja, a neuspjelih akcija ukupno je bilo više. Do U-13 autori radije savjetuju dva dodira, jer se mlađi igrači s jednim dodirom, čini se, lošije snalaze; igru na jedan dodir vide kod starijih uzrasta. Kod odraslih ograničenje prema pregledu Rumpfa i suradnika (2025) usto podiže puls i broj sprintova.
Koja je razlika između sukcesivnog i simultanog pritiska?
Sukcesivni pritisak niže zadatke jedan za drugim: primi, vodi, prođi protivnika, prebaci igru, utrči u kazneni prostor, završi. Simultani pritisak traži više zadataka odjednom: voditi loptu, držati na oku suigrače i protivnike i u istom trenutku pogoditi pravi trenutak i jačinu dodavanja. Jedno za drugim naspram svega odjednom, to je cijela razlika.
Kako povećati pritisak varijabilnosti bez dodatnih rekvizita?
Mijenjaj uvjete umjesto da produljuješ vježbu. Teren možeš politi vodom, travu ostaviti dužom ili je pokositi kraće. Protivniku možeš zadati taktičku postavku koja se mijenja, nakon svakog kruga okrenuti smjer dodavanja ili usred vježbe promijeniti jedno pravilo. Presudno je da se situacija mijenja i da se igrač mora ponovno prilagoditi.