Trening brzine odlučivanja u fudbalu: šest regulatora kojima upravljaš težinom svake vežbe
Trenerska praksa

Trening brzine odlučivanja u fudbalu: šest regulatora kojima upravljaš težinom svake vežbe

Trening brzine odlučivanja: šest uslova pritiska, zašto je umor pogrešan prvi regulator i šta ograničenje dodira zaista postiže na treningu.

Ažurirano 16 min čitanja

Ukratko

  • Mnogi treneri otežavaju vežbu tako što je čine napornijom. Upravo taj regulator, pritisak opterećenja, kod dece ostaje po strani.
  • Šest uslova pritiska su vreme, preciznost, sukcesivnost, simultanost, varijabilnost i opterećenje. U fudbalu su prema Rothu u prvom planu vreme i varijabilnost.
  • Ograničenje dodira kod odraslih podiže puls i broj sprintova. Kod mladih je slika neujednačena, u jednoj studiji sa U9 do U19 trčali su čak manje.
  • Ograničenje dodira donosi više dodavanja i više netačnih dodavanja. Do otprilike U13 autori jedne studije savetuju dva dodira; čvrste starosne granice nema.
  • Dijagnoza pre progresije: prvo imenuj obrazac greške, zatim izaberi odgovarajući regulator, pa tek onda menjaj vežbu.

Brzina odlučivanja u fudbalu je lanac opažanja, odluke i izvođenja pod pritiskom. Trenira se preko šest regulatora koji upravljaju težinom vežbe: vreme, preciznost, sukcesivnost, simultanost, varijabilnost i opterećenje.

Utorak uveče, vežba teče i previše je laka. Tvoji igrači dodaju loptu jedan drugom, niko je ne gubi, niko ne mora da razmišlja. Pa je otežaš.

A kako to radiš? Dodaš dva minuta. Pomeriš je na kraj treninga, kad su svi već izduvani. Tražiš više ponavljanja, veći tempo, više trčanja.

Više vremena, više ponavljanja i umor okreću isti regulator, pritisak opterećenja. On je jedan od šest mogućih regulatora, znači pre svega telesni umor, i kod dece ga ostavljaš na miru.

Ovaj članak ne donosi nove vežbe. Donosi šest osa po kojima ciljano upravljaš težinom svake vežbe koju već imaš. I na dva konkretna oblika pokazuje kako to izgleda u praksi.

Brzina odlučivanja nije brzina trčanja

Brzina odlučivanja i delovanja opisuje koliko brzo igrač shvati situaciju, odluči se i izvede odgovarajuću tehniku pre nego što protivnik reaguje. Pritisak je ugrađen čak i u definiciju tehnike. Bisanz i Gerisch u fudbalsku tehniku ubrajaju samo pokrete koji uspevaju „pod pritiskom vremena, prostora i protivnika, precizno i ciljano“.

Prema toj definiciji tehnika bez pritiska još nije fudbalska tehnika, nego pokret. I zato igrač može 30 metara da pretrči brže od svih ostalih, a da mu ipak u svakoj situaciji iz igre treba dva dodira previše.

Koliko telesne brzine u mlađem uzrastu uopšte može da se istrenira, posebno je pitanje. Odgovor je trezveniji nego što većina očekuje, a naći ćeš ga u članku o treningu brzine za mlade fudbalere. Ovde je reč o drugoj polovini: o onome što se dešava između opažanja i izvođenja. Kako igrači gledaju pre prijema lopte, piše u članku o kontroli lopte, a šta trening očiju i reakcije dokazano donosi, u članku o neuroatletici.

Upravo između opažanja i izvođenja lanac kod mnogih igrača puca. Sliku koju zna mnogo trenera opisuje Wiener 2019. u svom master radu o treningu koordinacije na Univerzitetu u Gracu: u vežbi igrač čisto obradi pas i precizno ga prosledi dalje. Na utakmici, pod pritiskom protivnika, isti pas je najčešće koordinisan još samo grubo. Isti pokret, isti igrač, drugi rezultat. Nije se promenila noga, promenio se pritisak.

Šest uslova pritiska

Na pokret može da deluje šest vrsta pritiska, tako ih razlikuju Weineck, Memmert i Uhing u svojoj knjizi o treningu koordinacije u fudbalu. To nisu vežbe i nije metoda treninga. To su regulatori.

RegulatorŠta tražiKako ga pojačavašPrimer iz utakmice
Vremenski pritisakTehnika mora da se izvede brže, pre nego što protivnik napadne.Ograničenje u sekundama, kraće putanje, uže polje, protivnik bliže.Lopta mora da ode pre nego što defanzivni vezni zatvori liniju dodavanja.
Pritisak preciznostiIzvođenje mora da bude tačnije.Manji ciljevi, uži golovi, ciljne zone umesto ciljnih igrača.Prodorni pas u međuprostor umesto bilo kuda napred.
Sukcesivni pritisakViše zadataka jedan za drugim, bez pauze između.Složi lanac radnji: primi, vodi, promeni stranu igre, završi.Oduzmi loptu, promeni stranu igre, utrči u šesnaesterac, iskoristi centaršut.
Simultani pritisakViše zadataka istovremeno.Dve lopte, dozivanje uz vođenje lopte, pogled na dva davaoca signala.Voditi loptu, pratiti protivnika, dozvati saigrača, odmeriti pas.
Pritisak varijabilnostiUslovi se menjaju, igrač mora da se prilagodi.Promeni pravila usred vežbe, polij teren, pokosi travu kraće, promeni taktički zadatak.Protivnik iz niskog bloka pređe u visoki presing.
Pritisak opterećenjaTehnika mora da izdrži telesni i psihički umor.Vežba na kraju treninga, više ponavljanja, prethodno opterećenje.Završnica utakmice, kad noge otežaju.

Jedna napomena o brojanju, jer će ti inače jednog dana u raspravi pasti na glavu: nije ih svuda šest. U zavisnosti od izvora naći ćeš pet ili šest uslova pritiska, a u zbirkama vežbi i više. Niefergall, na primer, više istovremenih zadataka spaja u pritisak složenosti i umesto o varijabilnosti govori o pritisku situacije. Podela je stvar ukusa, regulatori iza nje nisu. Ko jednom nauči da ih razlikuje, prepoznaće ih bez obzira na to koja etiketa stoji na njima.

U fudbalu prednjače vreme i varijabilnost

Šest regulatora znači šest mogućnosti, a to je u prvi mah previše. Dobra vest: u fudbalu nemaju svi istu težinu. Prema Rothu dva su u prvom planu, vremenski pritisak i pritisak varijabilnosti, i oba možeš da pojačaš bez ikakvog truda.

Kod vremenskog pritiska to je intuitivno. Igra je kroz decenije postala brža: od finala svetskih prvenstava 1966. do 2010. lopta se kretala 15 odsto brže, a dodavalo se 35 odsto češće, kako su pokazali Wallace i Norton u svojoj analizi. Osnovne tehnike zato moraju ranije da budu gotove. Čim protivnik krene da napada, vreme ističe.

Pritisak varijabilnosti je potcenjeniji od ta dva. Znači da se uslovi u igri stalno menjaju i da igrač mora da se prilagođava. Protivnik u prvom poluvremenu stoji duboko, a posle pauze presira visoko. Teren je na početku utakmice bio suv, a posle kiše lopta odjednom proklizava.

Jedna praktična posledica toga ne košta ništa: menjaj podlogu. Danas trenirajte na prirodnoj travi, sledeće sedmice na veštačkoj, zimi u hali, leti na pesku. Svaka podloga daje lopti drugu brzinu i nozi drugi oslonac. Ako nemaš drugi teren, polij postojeći vodom ili ostavi travu dužom. Bez rekvizita, bez postavljanja, bez ijednog dodatnog minuta. Menjaš uslov pod kojim se ionako trenira.

Najjednostavnija varijanta toga je promena pravila usred vežbe koja je u toku. Posle pet minuta okreneš smer dodavanja. Posle još pet zabraniš dodavanja unazad. Vežba ostaje ista, a glava svaki put mora iznova da se posloži.

Zašto je umor pogrešan prvi regulator

Pritisak opterećenja znači da je igrač pod velikim telesnim i psihičkim opterećenjem, a ipak mora da rešava koordinaciono zahtevne zadatke. Završnica utakmice je školski primer: noge su teške, zaostatak pritiska, a loptu ipak treba čisto obraditi.

To je stvaran zahtev i u profesionalnom fudbalu bez njega ne ide. Za decu i mlade važi nešto drugo: u opštem treningu koordinacije pritisak opterećenja kod njih treba da ostane po strani, tako to sažima Wiener (2019), oslanjajući se na Rotha. Da li to važi i za vežbe specifične za fudbal, sažetak ostavlja otvorenim. Ovaj vodič ga kod dece uopšte ne koristi. Kod mladih svesno odstupa od toga i uvodi ga u vežbe specifične za fudbal najranije od U14 (mlađi pioniri), i to tek kad tehnika sedne pod ostalim regulatorima. To je naša preporuka, a ne zahtev iz literature.

Razlog nije obzir. Umor pogađa pre svega izvođenje: Dambroz i saradnici su 2022. analizirali dvanaest studija i utvrdili da dodavanje, dribling i šut trpe pod telesnim umorom, dok se za odluke nije pokazala jasna slika. Tome se dodaje laboratorijski nalaz Branscheidta i saradnika (2019): odrasli koji su novi zadatak hvatanja palcem i kažiprstom vežbali umornom šakom naučili su ga lošije, a zaostatak se video i sledećeg dana, bez umora. Da li to može doslovno da se prenese na decu na fudbalskom terenu, otvoreno je. Ostalih pet regulatora otežava vežbu, a da tehnika ne mora da se bori protiv umornih nogu.

Pa ipak, pritisak opterećenja je često prvi regulator koji se okrene. Jedini je kojim može da se upravlja bez razmišljanja.

Ograničenje dodira nije čisti regulator odlučivanja

Postoji progresija koju zna mnogo trenera i smatra je progresijom odlučivanja. Ide ovako: prvo dozvoli tri dodira sa loptom, zatim dva, zatim jedan. Zvuči kao vremenski pritisak. I jeste vremenski pritisak, ali ne samo to.

Rumpf i saradnici su 2025. u kratkom preglednom radu sakupili šta je izmereno o ograničenjima dodira u igrama na malom prostoru. Nalazi su neprijatni, i ima ih tri.

Prvo: ograničenja dodira povećavaju broj dodavanja, ali i broj neuspešnih dodavanja; kod igre na jedan dodir rastu i greške i izgubljene lopte, tako to sažimaju Rumpf i saradnici. U studiji sa mladim igračima koju su sproveli Coutinho i saradnici (2022) kroz uzraste od U9 do U19 ukupno je bilo više neuspelih akcija, a više uspelih dodavanja samo u pojedinim uzrastima. Igraču, dakle, više toga ne uspeva; da li mu i više uspeva, razlikuje se od uzrasta do uzrasta.

Drugo: mlađi igrači se sa igrom na jedan dodir, po svemu sudeći, slabije snalaze, zbog čega Coutinho i saradnici preporučuju da se za uzraste od U9 do U13 radije dozvole dva dodira, a jedan da se traži tek od starijih igrača. Ta preporuka počiva na jednoj jedinoj studiji i nije izmerena vrednost, čvrsta starosna granica iz nje ne sledi.

Treće, i to je ovde ključno: kod odraslih ograničenja dodira podižu puls i broj sprintova, prema pregledu Rumpfa i saradnika. Tamo su ona, dakle, i povećanje opterećenja. Kod dece i mladih slika je neujednačena: Rumpf i saradnici navode jednu studiju sa mladim igračima u kojoj je ograničenje takođe donelo više spoljašnjeg opterećenja i dve sa manjom pretrčanom distancom, među njima studiju Coutinha i saradnika sa igračima od U9 do U19.

Lestvica sa tri na dva pa na jedan dodir zato nije čista progresija odlučivanja. Kod odraslih je dobrim delom kondiciona lestvica. Kod dece i mladih to je otvoreno: studije ne pokazuju ujednačeno veće opterećenje, a kod Coutinha i saradnika igrači su čak manje trčali. Sigurno je tamo porastao samo broj neuspelih akcija.

To ne znači da su ograničenja dodira zabranjena. Znači da moraš da znaš šta njima radiš. Za starije uzraste ona su legitiman alat. Do otprilike U13 ostajemo, zajedno sa Coutinhom i saradnicima, pri dva dodira, a ko želi dodatno da oteža, poseže za jednim od ostalih pet regulatora.

Šest regulatora na osnovnoj vežbi

Uzmi vežbu koju već znaš. Dva startna čunja, između njih malo polje, igrač utrčava unutra, traži pas i jednim potezom ga nosi dalje.

Osnovni oblik: polje za kontrolu lopte

Dva startna čunja jedan naspram drugog, između njih polje 3 × 3 metra. Igrač utrčava unutra, glasom traži pas i jednim potezom nosi loptu napred.

A2B2B1A1Startni čunjPolje za kontrolu lopte 3 × 3 mprimi i ponesi, ne zaustavljaj

Prema treningu nemačkog saveza DFB za U10/U11.

Oblik potiče iz treninga nemačkog saveza DFB za uzraste U10 i U11, kod nas uzrast Fudbala 7. U osnovnom obliku nijedan regulator nije iznad nule. Nema protivnika, nema ograničenja, nema vremenskog pritiska. A ovako je otežavaš, a da ne menjaš vežbu:

  • Vremenski pritisak: igrač mora da napusti polje u roku od dve sekunde posle prvog dodira. Ili drugi igrač istovremeno kreće sa naspramnog čunja i obojica moraju da se mimoiđu u polju.
  • Pritisak preciznosti: igrač ne nosi loptu bilo kuda, nego u obeleženu zonu široku jedan metar. Ko promaši, kreće ispočetka.
  • Sukcesivni pritisak: iza polja odmah sledi drugi zadatak, bez pauze. Primi, ponesi, prođi, završi. Četiri radnje u jednom lancu.
  • Simultani pritisak: igrač koji dodaje u trenutku pasa vikne boju ili broj, a od toga zavisi smer u kom igrač nosi loptu. Igrač mora da obradi loptu i istovremeno da protumači signal.
  • Pritisak varijabilnosti: pas dolazi čas po zemlji, čas poluvisoko, čas sa leve, čas sa desne strane, a igrač unapred ne zna koji će doći.
  • Pritisak opterećenja: pre prijema igrač istrči intenzivan krug. Upravo taj regulator kod U10 i U11 ne diraš.

Pet otežavanja koja ne koštaju ništa. I jedno koje sebi štediš.

Šest regulatora na obliku igre

Rondo je jedan od najpoznatijih oblika igre u fudbalu za mlađe kategorije, a u njemu se često okreću tačno dva regulatora: manje polje, manje dodira. Oba pre svega okreću vremenski pritisak, a ograničenje dodira, pre svega kod odraslih, i pritisak opterećenja. Najmanje četiri ose ostaju neiskorišćene.

Osnovni oblik: rondo 4 na 2

Četiri spoljna igrača u pravougaoniku, dva unutrašnja presiraju. Oblik koji zna svaki igrač.

ABCDV1V2Ko izgubi loptu, ide u sredinu

Ovako svih šest izgleda na tom jednom obliku:

  • Vremenski pritisak: smanji polje. Od 10 × 10 metara postaje 8 × 8. Unutrašnji igrači brže stižu, odluka mora ranije da padne.
  • Pritisak preciznosti: pas se računa samo ako stigne saigraču na pravu nogu ili ako prođe između dva čunja.
  • Sukcesivni pritisak: posle pet zadržanih dodavanja ekipa odmah prebacuje igru u drugi rondo pored, bez prekida.
  • Simultani pritisak: u igru ulazi druga lopta. Sada spoljni igrači moraju istovremeno da prate dve lopte.
  • Pritisak varijabilnosti: na svaka dva minuta menja se jedno pravilo. Prvo sme da se igra samo desnom, zatim samo po zemlji, zatim svaki treći pas mora da ide dijagonalno.
  • Pritisak opterećenja: rondo se igra na kraju treninga, posle završne igre. Kod dece opet regulator koji svesno ostavljaš po strani.

Još varijanti ovog osnovnog oblika naći ćeš u varijantama ronda za zagrevanje. A ako imaš samo pola hale, isti princip radi i na skučenom prostoru: trening na malom prostoru.

Dijagnoza pre progresije

Šest regulatora malo vredi dok ih okrećeš po osećaju. Prava korist nastaje kad razmišljaš unazad, od greške.

Šta vidiš pored terenaRegulator koji nedostaje
Tehnika sedi u vežbi, a na utakmici se raspada.Vremenski pritisak. Vežba je bila prespora.
Dodavanja stižu, ali uvek metar predaleko.Pritisak preciznosti.
Posle prve akcije igrač stane i gleda.Sukcesivni pritisak. Nikad nije vežbao lanac.
Igrač rešava zadatak, ali pritom ne vidi ništa drugo.Simultani pritisak.
Čim protivnik uradi nešto drugo nego što se očekivalo, ništa više ne ide.Pritisak varijabilnosti.
U poslednjih deset minuta sve se raspadne.Pritisak opterećenja. Kod dece nikako, prema našoj preporuci najranije od U14.

Tabela za dijagnozu je pravi razlog zašto se model isplati. Neodređeno zapažanje („igraju presporo“) pretvara u konkretan regulator. I sprečava čestu grešku: vežbu koja pati od problema sa preciznošću učiniti napornijom.

Šta je na redu u kom uzrastu

U fudbalu za mlađe kategorije svih šest pritisaka deluje slabije nego u profesionalnom, i rastu zajedno sa nivoom igre, tako to sažima Wiener u svom radu o treningu koordinacije. Upravo zato pripadaju treningu mlađih kategorija: ne zato što ih deca već savladavaju, nego zato što ih tu tek upoznaju. Raspored koji sledi je naša preporuka, a ne zahtev iz literature.

Do U9 (uzrasti Fudbala 3 i Fudbala 5). Vremenski pritisak i pritisak varijabilnosti, upakovani u igru. Za predškolski uzrast, dakle otprilike uzrast Fudbala 3, Weineck, Memmert i Uhing preporučuju: kroz igru, bez pritiska i sa puno zabave, sa mnogo jednostavnih i raznovrsnih vežbi. Mi to čitamo kao pritisak rezultata, a ne kao metodički pritisak šest regulatora. Za uzrast Fudbala 5 to ostaje dobro merilo. Ako ograničavaš dodire, dozvoli najmanje dva; Coutinho i saradnici to preporučuju za uzraste od U9 do U13, mlađe studija nije ispitivala. Bez pritiska opterećenja.

U10 do U13 (uzrasti Fudbala 7 i Fudbala 9). Dodaju se pritisak preciznosti i simultani pritisak. Kratki lanci radnji od dve do četiri akcije, kao u polju za kontrolu lopte gore, ovde već idu. U kasnom školskom uzrastu, otprilike od 10 do 13 godina, prema Weinecku, Memmertu i Uhingu dobro mogu da se treniraju reakcija, ritam i ravnoteža. Ovde ostajemo pri dva dodira umesto jednog, kako preporučuju Coutinho i saradnici. I dalje bez pritiska opterećenja.

Od U14 (mlađi pioniri i stariji). Prema našoj preporuci sada se dodaju sukcesivni pritisak u dužim lancima, ograničenja dodira sve do jednog dodira i, kao poslednji regulator, pritisak opterećenja. On stalno raste sve do profesionalnog nivoa i tamo je neizostavan, piše Wiener (2019).

Tri greške koje poništavaju efekat

Pojačati sve regulatore odjednom. Ako u istoj vežbi pritegneš vreme, preciznost i simultani pritisak, izvođenje se raspada. Igrač onda ne uči da brže deluje, nego uči paniku. Jedan regulator po stepenici otežavanja je dovoljan.

Povećati pritisak pre nego što pokret sedne. Prema Meinelu i Schnabelu učenje tehnike prolazi kroz tri faze: grubu koordinaciju, finu koordinaciju i tek na kraju varijabilnu dostupnost. Tek u poslednjoj fazi pokret može sigurno da se izvede u situacijama pritiska. Ko već u gruboj formi uvede vremenski pritisak, betonira grešku.

Otežati vežbu, a ne znati zašto. To je greška koja obuhvata sve ostale. Nastaje zato što „teže“ za mnoge ima samo jedno značenje: napornije. Sa šest naziva za šest regulatora ima ih šest.

Kartica sa šest regulatora za preuzimanje

Šest regulatora, tabela za dijagnozu i preporuke po uzrastu sažeto u PDF za štampu. Uz to prazan planer vežbi: jedan red po vežbi, jedan regulator po stepenici i kolona za pitanje da li je delovalo.

The Six-Dial CardSpeed of play: set the difficulty of every drill on purposePreuzmi PDF

Tvoj plan za sledeće četiri sedmice

Ne treba ti nova zbirka vežbi. Treba ti drugo pitanje pre svake vežbe.

1. sedmica: imenuj. Pogledaj svoje tri standardne vežbe i zapiši koji je regulator u svakoj iznad nule. Često ispadne: vremenski pritisak i pritisak opterećenja, ništa drugo.

2. sedmica: postavi dijagnozu. Na utakmici se usredsredi na jedno jedino pitanje: na kom od šest regulatora moja ekipa zapinje? Tabela iznad daje ti obrazac greške.

3. sedmica: okreni jedan regulator. Tačno jedan. Ista vežba, isto vreme, jedna osa gore. I gledaj da li se obrazac greške pomera.

4. sedmica: svesno ne diraj regulator opterećenja. Vežba ide na početak treninga, a ne na kraj. Ako tvoji igrači posle toga igraju bolje umesto lošije, to govori u prilog tezi.

Najpošteniji ispit brzine odlučivanja na kraju je mali klupski turnir. Tamo svih šest pritisaka deluje istovremeno i niko unapred ne najavljuje koji je upravo na redu. U aplikaciji AreaCopa raspored utakmica za to je gotov za nekoliko minuta.

Napravi svoj turnir besplatnoBesplatno i bez registracije

Izvori

Uslovi pritiska i teorija koordinacije

  • Wiener, B. (2019): Koordinationstraining im Fußball, master rad, Universität Graz, str. 61–65. Šest uslova pritiska prema Weinecku, Memmertu i Uhingu (2012), polivanje terena i dužina trave kao pritisak varijabilnosti; prema Rothu (2014) u prvom planu su vremenski pritisak i pritisak varijabilnosti; pritisak opterećenja prema Wienerovom sažetku kod dece i mladih ostaje po strani u opštem treningu koordinacije.
  • Weineck, J., Memmert, D., Uhing, M. (2012), citirano prema Wiener, B. (2019): Koordinationstraining im Fußball, master rad, Universität Graz, str. 52–53. Kroz igru i bez pritiska u predškolskom uzrastu; reakcija, ritam i ravnoteža dobro se treniraju u kasnom školskom uzrastu.
  • Meinel, K., Schnabel, G. (2007), citirano prema Wiener, B. (2019): Koordinationstraining im Fußball, master rad, Universität Graz, str. 26–27. Gruba koordinacija, fina koordinacija, varijabilna dostupnost; uz to Wienerov primer dodavanja koje uspeva u vežbi, a pod pritiskom protivnika je koordinisano još samo grubo.
  • Niefergall, A. (2010), citirano prema Petrovcic, C. (2018): Nachhaltiges Athletiktraining im Kinder- und Jugendfußball, master rad, Universität Graz, str. 32–33. Pet uslova pritiska, sa pritiskom složenosti i pritiskom situacije.
  • Bisanz, G., Gerisch, G. (2008), citirano prema Richter, T. (2018): Anforderungsprofil und Diagnostik von sportartspezifischen Leistungskomponenten im (Frauen-)Fußball, master rad, Universität Wien, str. 30–31. Fudbalska tehnika „pod pritiskom vremena, prostora i protivnika, precizno i ciljano“.

DFB

  • Deutscher Fußball-Bund: Trainingseinheit für E-Junioren: Zielorientiert an- und mitnehmen. Polje za kontrolu lopte 3 × 3 metra kao osnovni oblik.

Studije

  • Rumpf, M. C., Jäger, J., Altmann, S., Lochmann, M. (2025): Touch restriction during small-sided games in soccer. Frontiers in Sports and Active Living 7: 1705921. doi:10.3389/fspor.2025.1705921. Kratak pregled: više dodavanja i više netačnih dodavanja; viši puls i više sprintova pre svega kod odraslih.
  • Coutinho, D., Gonçalves, B., Santos, S., Travassos, B., Folgado, H., Sampaio, J. (2022): Exploring how limiting the number of ball touches during small-sided games affects youth football players’ performance across different age groups. International Journal of Sports Science & Coaching 17(3), 545–557. doi:10.1177/17479541211037001. U9 do U19: više uspelih dodavanja samo u pojedinim uzrastima, više neuspelih akcija, manja pretrčana distanca; dva dodira preporučena do U13.
  • Dambroz, F., Clemente, F. M., Teoldo, I. (2022): The effect of physical fatigue on the performance of soccer players: A systematic review. PLoS ONE 17(7): e0270099. doi:10.1371/journal.pone.0270099. Dvanaest studija: dodavanje, dribling i šut trpe pod umorom, uticaj na odluke je neujednačen.
  • Branscheidt, M. et al. (2019): Fatigue induces long-lasting detrimental changes in motor-skill learning. eLife 8: e40578. doi:10.7554/eLife.40578. Laboratorijska studija sa odraslima: ko vežba umoran, uči lošije, i sledećeg dana bez umora.
  • Wallace, J. L., Norton, K. I. (2014): Evolution of World Cup soccer final games 1966–2010. Journal of Science and Medicine in Sport 17(2), 223–228. doi:10.1016/j.jsams.2013.03.016. Lopta 15 odsto brža, 35 odsto veća učestalost dodavanja.

Česta pitanja

Šta je brzina odlučivanja u fudbalu?
Sposobnost da u situaciji iz igre brzo opaziš, odlučiš i izvedeš odgovarajuću tehniku pre nego što protivnik reaguje. Sa sprinterskom brzinom ima malo veze. Igrač može na 30 metara svima da pobegne, a da mu ipak svaki put treba dva dodira previše. Koliko deca telesno mogu da postanu brža, objašnjava članak o treningu brzine.
Zašto vežbe ne bi trebalo da otežavam umorom?
Zato što umor pre svega pogoršava izvođenje. Pregledni rad od dvanaest studija našao je kod telesno umornih fudbalera lošija dodavanja, driblinge i šuteve, dok je uticaj na odluke bio neujednačen (Dambroz i saradnici, 2022). U opštem treningu koordinacije pritisak opterećenja kod dece i mladih ionako ostaje po strani, tako to sažima Wiener (2019). Ostalih pet regulatora otežava vežbu, a da tehniku ne stavlja pod umor.
Od kog uzrasta ima smisla igra na jedan dodir?
Čvrste starosne granice nema. Coutinho i saradnici su 2022. uporedili šest uzrasta od U9 do U19: uz ograničenje na jedan dodir igračima je samo u pojedinim uzrastima uspelo više dodavanja, a neuspelih akcija je ukupno bilo više. Do U13 autori pre savetuju dva dodira, jer se mlađi igrači sa jednim dodirom, po svemu sudeći, slabije snalaze; igru na jedan dodir vide kod starijih uzrasta. Kod odraslih ograničenje prema pregledu Rumpfa i saradnika (2025) uz to podiže puls i broj sprintova.
Koja je razlika između sukcesivnog i simultanog pritiska?
Sukcesivni pritisak niže zadatke jedan za drugim: primi, vodi, prođi protivnika, promeni stranu igre, utrči u šesnaesterac, završi. Simultani pritisak traži više zadataka u isto vreme: voditi loptu, pratiti saigrače i protivnike i u istom trenutku pogoditi pravi momenat i jačinu dodavanja. Jedno za drugim naspram svega odjednom, to je cela razlika.
Kako da povećam pritisak varijabilnosti bez dodatnih rekvizita?
Menjaj uslove umesto da produžavaš vežbu. Teren možeš da poliješ vodom, travu da ostaviš dužom ili da je pokosiš kraće. Protivniku možeš da zadaš taktičku postavku koja se menja, da posle svakog kruga okreneš smer dodavanja ili da usred vežbe promeniš jedno pravilo. Presudno je da se situacija menja i da igrač mora ponovo da se prilagodi.