Trening brzine odlučivanja u fudbalu: šest regulatora kojima upravljaš težinom svake vježbe
Trenerska praksa

Trening brzine odlučivanja u fudbalu: šest regulatora kojima upravljaš težinom svake vježbe

Trening brzine odlučivanja: šest uslova pritiska, zašto je umor pogrešan prvi regulator i šta ograničenje dodira zaista postiže na treningu.

Ažurirano 16 min čitanja

Ukratko

  • Mnogi treneri otežavaju vježbu tako što je čine napornijom. Upravo taj regulator, pritisak opterećenja, kod djece ostaje po strani.
  • Šest uslova pritiska su vrijeme, preciznost, sukcesivnost, simultanost, varijabilnost i opterećenje. U fudbalu su prema Rothu u prvom planu vrijeme i varijabilnost.
  • Ograničenje dodira kod odraslih podiže puls i broj sprintova. Kod mladih je slika neujednačena, u jednoj studiji s U-9 do U-19 trčali su čak manje.
  • Ograničenje dodira donosi više dodavanja i više netačnih dodavanja. Do otprilike U-13 autori jedne studije savjetuju dva dodira; čvrste starosne granice nema.
  • Dijagnoza prije progresije: prvo imenuj obrazac greške, zatim odaberi odgovarajući regulator, pa tek onda mijenjaj vježbu.

Brzina odlučivanja u fudbalu je lanac opažanja, odluke i izvođenja pod pritiskom. Trenira se preko šest regulatora koji upravljaju težinom vježbe: vrijeme, preciznost, sukcesivnost, simultanost, varijabilnost i opterećenje.

Utorak je, večernji trening, vježba teče i previše je laka. Tvoji igrači dodaju loptu jedan drugom, niko je ne gubi, niko ne mora razmišljati. Pa je otežaš.

A kako to radiš? Dodaš dvije minute. Pomjeriš je na kraj treninga, kad su svi već ispuhani. Tražiš više ponavljanja, veći tempo, više trčanja.

Više vremena, više ponavljanja i umor okreću isti regulator, pritisak opterećenja. On je jedan od šest mogućih regulatora, znači prije svega tjelesni umor, i kod djece ga ostavljaš na miru.

Ovaj članak ne donosi nove vježbe. Donosi šest osa po kojima ciljano upravljaš težinom svake vježbe koju već imaš. I na dva konkretna oblika pokazuje kako to izgleda u praksi.

Brzina odlučivanja nije brzina trčanja

Brzina odlučivanja i djelovanja opisuje koliko brzo igrač shvati situaciju, odluči se i izvede odgovarajuću tehniku prije nego što protivnik reaguje. Pritisak je ugrađen čak i u definiciju tehnike. Bisanz i Gerisch u fudbalsku tehniku ubrajaju samo pokrete koji uspijevaju „pod pritiskom vremena, prostora i protivnika, precizno i ciljano“.

Prema toj definiciji tehnika bez pritiska još nije fudbalska tehnika, nego pokret. I zato igrač može 30 metara pretrčati brže od svih ostalih, a ipak mu u svakoj situaciji iz igre trebaju dva dodira previše.

Koliko se tjelesne brzine u mlađem uzrastu uopće može istrenirati, posebno je pitanje. Odgovor je trezveniji nego što većina očekuje, a naći ćeš ga u članku o treningu brzine za mlade fudbalere. Ovdje je riječ o drugoj polovini: o onome što se dešava između opažanja i izvođenja. Kako igrači gledaju prije prijema lopte, piše u članku o kontroli lopte, a šta trening očiju i reakcije dokazano donosi, u članku o neuroatletici.

Upravo između opažanja i izvođenja lanac kod mnogih igrača puca. Sliku koju poznaje mnogo trenera opisuje Wiener (2019) u svom magistarskom radu o treningu koordinacije na Univerzitetu u Grazu: u vježbi igrač čisto obradi pas i precizno ga proslijedi dalje. Na utakmici, pod pritiskom protivnika, isti pas je najčešće koordinisan još samo grubo. Isti pokret, isti igrač, drugi rezultat. Nije se promijenila noga, promijenio se pritisak.

Šest uslova pritiska

Na pokret može djelovati šest vrsta pritiska, tako ih razlikuju Weineck, Memmert i Uhing u svojoj knjizi o treningu koordinacije u fudbalu. To nisu vježbe i nije metoda treninga. To su regulatori.

RegulatorŠta tražiKako ga pojačavašPrimjer iz utakmice
Vremenski pritisakTehniku treba izvesti brže, prije nego što protivnik napadne.Ograničenje u sekundama, kraće putanje, uže polje, protivnik bliže.Lopta mora otići prije nego što zadnji vezni zatvori liniju dodavanja.
Pritisak preciznostiIzvođenje mora biti tačnije.Manji ciljevi, uži golovi, ciljne zone umjesto ciljnih igrača.Prodorna lopta u međuprostor umjesto bilo kuda naprijed.
Sukcesivni pritisakViše zadataka jedan za drugim, bez pauze između.Složi lanac radnji: primi, vodi, promijeni stranu igre, završi.Oduzmi loptu, promijeni stranu igre, utrči u šesnaesterac, iskoristi centaršut.
Simultani pritisakViše zadataka istovremeno.Dvije lopte, dozivanje uz vođenje lopte, pogled na dva davaoca signala.Voditi loptu, pratiti protivnika, dozvati saigrača, odmjeriti pas.
Pritisak varijabilnostiUslovi se mijenjaju, igrač se mora prilagoditi.Promijeni pravila usred vježbe, polij teren, pokosi travu kraće, promijeni taktički zadatak.Protivnik iz niskog bloka pređe u visoki presing.
Pritisak opterećenjaTehnika mora izdržati tjelesni i psihički umor.Vježba na kraju treninga, više ponavljanja, prethodno opterećenje.Završnica utakmice, kad noge otežaju.

Jedna napomena o brojanju, jer će ti inače jednog dana u raspravi pasti na glavu: nije ih svugdje šest. Zavisno od izvora naći ćeš pet ili šest uslova pritiska, a u zbirkama vježbi i više. Niefergall, na primjer, više istovremenih zadataka spaja u pritisak složenosti i umjesto o varijabilnosti govori o pritisku situacije. Podjela je stvar ukusa, regulatori iza nje nisu. Ko ih jednom nauči razlikovati, prepoznat će ih bez obzira na to koja etiketa stoji na njima.

U fudbalu prednjače vrijeme i varijabilnost

Šest regulatora znači šest mogućnosti, a to je u prvi mah previše. Dobra vijest: u fudbalu nemaju svi istu težinu. Prema Rothu dva su u prvom planu, vremenski pritisak i pritisak varijabilnosti, i oba možeš pojačati bez ikakvog truda.

Kod vremenskog pritiska to je intuitivno. Igra je kroz decenije postala brža: od finala svjetskih prvenstava 1966. do 2010. lopta se kretala 15 posto brže, a dodavalo se 35 posto češće, kako su pokazali Wallace i Norton u svojoj analizi. Osnovne tehnike zato moraju ranije biti gotove. Čim protivnik krene napadati, vrijeme ističe.

Pritisak varijabilnosti je potcjenjeniji od ta dva. Znači da se uslovi u igri stalno mijenjaju i da se igrač mora prilagođavati. Protivnik u prvom poluvremenu stoji duboko, a poslije pauze presira visoko. Teren je na početku utakmice bio suh, a poslije kiše lopta odjednom proklizava.

Jedna praktična posljedica toga ne košta ništa: mijenjaj podlogu. Danas trenirajte na prirodnoj travi, sljedeće sedmice na vještačkoj, zimi u dvorani, ljeti na pijesku. Svaka podloga daje lopti drugu brzinu i nozi drugi oslonac. Ako nemaš drugi teren, polij postojeći vodom ili ostavi travu dužom. Bez rekvizita, bez postavljanja, bez ijednog dodatnog minuta. Mijenjaš uslov pod kojim se ionako trenira.

Najjednostavnija varijanta toga je promjena pravila usred vježbe koja je u toku. Poslije pet minuta okreneš smjer dodavanja. Poslije još pet zabraniš dodavanja unazad. Vježba ostaje ista, a glava se svaki put mora iznova posložiti.

Zašto je umor pogrešan prvi regulator

Pritisak opterećenja znači da je igrač pod velikim tjelesnim i psihičkim opterećenjem, a ipak mora rješavati koordinacijski zahtjevne zadatke. Završnica utakmice je školski primjer: noge su teške, zaostatak pritišće, a loptu ipak treba čisto obraditi.

To je stvaran zahtjev i u profesionalnom fudbalu bez njega ne ide. Za djecu i mlade vrijedi nešto drugo: u općem treningu koordinacije pritisak opterećenja kod njih treba ostati po strani, tako to sažima Wiener (2019), oslanjajući se na Rotha. Da li to vrijedi i za vježbe specifične za fudbal, sažetak ostavlja otvorenim. Ovaj vodič ga kod djece uopće ne koristi. Kod mladih svjesno odstupa od toga i uvodi ga u vježbe specifične za fudbal najranije od U-14, i to tek kad tehnika sjedne pod ostalim regulatorima. To je naša preporuka, a ne zahtjev iz literature.

Razlog nije obzir. Umor pogađa prije svega izvođenje: Dambroz i saradnici su 2022. analizirali dvanaest studija i utvrdili da dodavanje, dribling i šut trpe pod tjelesnim umorom, dok se za odluke nije pokazala jasna slika. Tome se dodaje laboratorijski nalaz Branscheidta i saradnika (2019): odrasli koji su novi zadatak hvatanja palcem i kažiprstom vježbali umornom šakom naučili su ga lošije, a zaostatak se vidio i sljedećeg dana, bez umora. Može li se to doslovno prenijeti na djecu na fudbalskom terenu, otvoreno je. Ostalih pet regulatora otežava vježbu, a da se tehnika ne mora boriti protiv umornih nogu.

Pa ipak, pritisak opterećenja je često prvi regulator koji se okrene. Jedini je kojim se može upravljati bez razmišljanja.

Ograničenje dodira nije čisti regulator odlučivanja

Postoji progresija koju poznaje mnogo trenera i smatra je progresijom odlučivanja. Ide ovako: prvo dozvoli tri dodira s loptom, zatim dva, zatim jedan. Zvuči kao vremenski pritisak. I jeste vremenski pritisak, ali ne samo to.

Rumpf i saradnici su 2025. u kratkom preglednom radu sakupili šta je izmjereno o ograničenjima dodira u igrama na smanjenom prostoru. Nalazi su neugodni, i ima ih tri.

Prvo: ograničenja dodira povećavaju broj dodavanja, ali i broj neuspješnih dodavanja; kod igre na jedan dodir rastu i greške i izgubljene lopte, tako to sažimaju Rumpf i saradnici. U studiji s mladim igračima koju su proveli Coutinho i saradnici (2022) kroz uzraste od U-9 do U-19 ukupno je bilo više neuspjelih akcija, a više uspjelih dodavanja samo u pojedinim uzrastima. Igraču, dakle, više toga ne uspijeva; da li mu i više uspijeva, razlikuje se od uzrasta do uzrasta.

Drugo: mlađi igrači se s igrom na jedan dodir, po svemu sudeći, slabije snalaze, zbog čega Coutinho i saradnici preporučuju da se za uzraste od U-9 do U-13 radije dozvole dva dodira, a jedan da se traži tek od starijih igrača. Ta preporuka počiva na jednoj jedinoj studiji i nije izmjerena vrijednost, čvrsta starosna granica iz nje ne slijedi.

Treće, i to je ovdje ključno: kod odraslih ograničenja dodira podižu puls i broj sprintova, prema pregledu Rumpfa i saradnika. Tamo su ona, dakle, i povećanje opterećenja. Kod djece i mladih slika je neujednačena: Rumpf i saradnici navode jednu studiju s mladim igračima u kojoj je ograničenje također donijelo više vanjskog opterećenja i dvije s manjom pretrčanom distancom, među njima studiju Coutinha i saradnika s igračima od U-9 do U-19.

Progresija s tri na dva pa na jedan dodir zato nije čista progresija odlučivanja. Kod odraslih je dobrim dijelom kondiciona progresija. Kod djece i mladih to je otvoreno: studije ne pokazuju ujednačeno veće opterećenje, a kod Coutinha i saradnika igrači su čak manje trčali. Sigurno je tamo porastao samo broj neuspjelih akcija.

To ne znači da su ograničenja dodira zabranjena. Znači da moraš znati šta njima radiš. Za starije uzraste ona su legitiman alat. Do otprilike U-13 ostajemo, zajedno s Coutinhom i saradnicima, pri dva dodira, a ko želi dodatno otežati, poseže za jednim od ostalih pet regulatora.

Šest regulatora na osnovnoj vježbi

Uzmi vježbu koju već znaš. Dva startna čunja, između njih malo polje, igrač utrčava unutra, traži pas i jednim potezom ga nosi dalje.

Osnovni oblik: polje za kontrolu lopte

Dva startna čunja jedan naspram drugog, između njih polje 3 × 3 metra. Igrač utrčava unutra, glasom traži pas i jednim potezom nosi loptu naprijed.

A2B2B1A1Startni čunjPolje za kontrolu lopte 3 × 3 mprimi i ponesi, ne zaustavljaj

Prema treningu njemačkog saveza DFB za U-10/U-11.

Oblik potiče iz treninga njemačkog saveza DFB za uzraste U-10 i U-11, kod nas otprilike pjetliće. U osnovnom obliku nijedan regulator nije iznad nule. Nema protivnika, nema ograničenja, nema vremenskog pritiska. A ovako je otežavaš, a da ne mijenjaš vježbu:

  • Vremenski pritisak: igrač mora napustiti polje u roku od dvije sekunde poslije prvog dodira. Ili drugi igrač istovremeno kreće sa suprotnog čunja i obojica se moraju mimoići u polju.
  • Pritisak preciznosti: igrač ne nosi loptu bilo kuda, nego u označenu zonu široku jedan metar. Ko promaši, kreće ispočetka.
  • Sukcesivni pritisak: iza polja odmah slijedi drugi zadatak, bez pauze. Primi, ponesi, prođi, završi. Četiri radnje u jednom lancu.
  • Simultani pritisak: igrač koji dodaje u trenutku pasa vikne boju ili broj, a od toga zavisi smjer u kojem igrač nosi loptu. Igrač mora obraditi loptu i istovremeno protumačiti signal.
  • Pritisak varijabilnosti: pas dolazi čas po zemlji, čas poluvisoko, čas s lijeve, čas s desne strane, a igrač unaprijed ne zna koji će doći.
  • Pritisak opterećenja: prije prijema igrač istrči intenzivan krug. Upravo taj regulator kod U-10 i U-11 ne diraš.

Pet otežavanja koja ne koštaju ništa. I jedno koje sebi štediš.

Šest regulatora na obliku igre

Rondo je jedan od najpoznatijih oblika igre u fudbalu mlađih kategorija, a u njemu se često okreću tačno dva regulatora: manje polje, manje dodira. Oba prije svega okreću vremenski pritisak, a ograničenje dodira, prije svega kod odraslih, i pritisak opterećenja. Najmanje četiri ose ostaju neiskorištene.

Osnovni oblik: rondo 4 na 2

Četiri vanjska igrača u pravougaoniku, dva unutrašnja presiraju. Oblik koji poznaje svaki igrač.

ABCDV1V2Ko izgubi loptu, ide u sredinu

Ovako svih šest izgleda na tom jednom obliku:

  • Vremenski pritisak: smanji polje. Od 10 × 10 metara postaje 8 × 8. Unutrašnji igrači brže stižu, odluka mora ranije pasti.
  • Pritisak preciznosti: pas se računa samo ako stigne saigraču na pravu nogu ili ako prođe između dva čunja.
  • Sukcesivni pritisak: poslije pet zadržanih dodavanja ekipa odmah prebacuje igru u drugi rondo pored, bez prekida.
  • Simultani pritisak: u igru ulazi druga lopta. Sada vanjski igrači moraju istovremeno pratiti dvije lopte.
  • Pritisak varijabilnosti: svake dvije minute mijenja se jedno pravilo. Prvo se smije igrati samo desnom, zatim samo po zemlji, zatim svaki treći pas mora ići dijagonalno.
  • Pritisak opterećenja: rondo se igra na kraju treninga, poslije završne igre. Kod djece opet regulator koji svjesno ostavljaš po strani.

Još varijanti ovog osnovnog oblika naći ćeš u varijantama ronda za zagrijavanje. A ako imaš samo pola dvorane, isti princip radi i na skučenom prostoru: trening na malom prostoru.

Dijagnoza prije progresije

Šest regulatora malo vrijedi dok ih okrećeš po osjećaju. Prava korist nastaje kad razmišljaš unazad, od greške.

Šta vidiš pored terenaRegulator koji nedostaje
Tehnika sjedi u vježbi, a na utakmici se raspada.Vremenski pritisak. Vježba je bila prespora.
Dodavanja stižu, ali uvijek metar predaleko.Pritisak preciznosti.
Poslije prve akcije igrač stane i gleda.Sukcesivni pritisak. Nikad nije vježbao lanac.
Igrač rješava zadatak, ali pritom ne vidi ništa drugo.Simultani pritisak.
Čim protivnik uradi nešto drugo nego što se očekivalo, ništa više ne ide.Pritisak varijabilnosti.
U posljednjih deset minuta sve se raspadne.Pritisak opterećenja. Kod djece nikako, prema našoj preporuci najranije od U-14.

Tabela za dijagnozu je pravi razlog zašto se model isplati. Neodređeno zapažanje („igraju presporo“) pretvara u konkretan regulator. I sprečava čestu grešku: vježbu koja pati od problema s preciznošću učiniti napornijom.

Šta je na redu u kojem uzrastu

U fudbalu mlađih kategorija svih šest pritisaka djeluje slabije nego u profesionalnom, i rastu zajedno s nivoom igre, tako to sažima Wiener u svom radu o treningu koordinacije. Upravo zato pripadaju treningu mlađih kategorija: ne zato što ih djeca već savladavaju, nego zato što ih tu tek upoznaju. Raspored koji slijedi je naša preporuka, a ne zahtjev iz literature.

Do U-9 (cicibani i mlađi). Vremenski pritisak i pritisak varijabilnosti, upakovani u igru. Za predškolski uzrast, dakle otprilike U-6 i U-7, Weineck, Memmert i Uhing preporučuju: kroz igru, bez pritiska i s puno zabave, s mnogo jednostavnih i raznovrsnih vježbi. Mi to čitamo kao pritisak rezultata, a ne kao metodički pritisak šest regulatora. Za cicibane to ostaje dobro mjerilo. Ako ograničavaš dodire, dozvoli najmanje dva; Coutinho i saradnici to preporučuju za uzraste od U-9 do U-13, mlađe studija nije ispitivala. Bez pritiska opterećenja.

U-10 do U-13 (pjetlići i pretpioniri). Dodaju se pritisak preciznosti i simultani pritisak. Kratki lanci radnji od dvije do četiri akcije, kao u polju za kontrolu lopte gore, ovdje već idu. U kasnom školskom uzrastu, otprilike od 10 do 13 godina, prema Weinecku, Memmertu i Uhingu dobro se mogu trenirati reakcija, ritam i ravnoteža. Ovdje ostajemo pri dva dodira umjesto jednog, kako preporučuju Coutinho i saradnici. I dalje bez pritiska opterećenja.

Od U-14 naviše (pioniri i stariji). Prema našoj preporuci sada se dodaju sukcesivni pritisak u dužim lancima, ograničenja dodira sve do jednog dodira i, kao posljednji regulator, pritisak opterećenja. On stalno raste sve do profesionalnog nivoa i tamo je neizostavan, piše Wiener (2019).

Tri greške koje poništavaju efekat

Pojačati sve regulatore odjednom. Ako u istoj vježbi pritegneš vrijeme, preciznost i simultani pritisak, izvođenje se raspada. Igrač onda ne uči brže djelovati, nego uči paniku. Jedan regulator po stepenici otežavanja je dovoljan.

Povećati pritisak prije nego što pokret sjedne. Prema Meinelu i Schnabelu učenje tehnike prolazi kroz tri faze: grubu koordinaciju, finu koordinaciju i tek na kraju varijabilnu dostupnost. Tek u posljednjoj fazi pokret se može sigurno izvesti u situacijama pritiska. Ko već u gruboj formi uvede vremenski pritisak, betonira grešku.

Otežati vježbu, a ne znati zašto. To je greška koja obuhvata sve ostale. Nastaje zato što „teže“ za mnoge ima samo jedno značenje: napornije. Sa šest naziva za šest regulatora ima ih šest.

Kartica sa šest regulatora za preuzimanje

Šest regulatora, tabela za dijagnozu i preporuke po uzrastu sažeto u PDF za štampu. Uz to prazan planer vježbi: jedan red po vježbi, jedan regulator po stepenici i kolona za pitanje je li djelovalo.

The Six-Dial CardSpeed of play: set the difficulty of every drill on purposePreuzmi PDF

Tvoj plan za sljedeće četiri sedmice

Ne treba ti nova zbirka vježbi. Treba ti drugo pitanje prije svake vježbe.

1. sedmica: imenuj. Pogledaj svoje tri standardne vježbe i zapiši koji je regulator u svakoj iznad nule. Često ispadne: vremenski pritisak i pritisak opterećenja, ništa drugo.

2. sedmica: postavi dijagnozu. Na utakmici se usredsredi na jedno jedino pitanje: na kojem od šest regulatora moja ekipa zapinje? Tabela iznad daje ti obrazac greške.

3. sedmica: okreni jedan regulator. Tačno jedan. Ista vježba, isto vrijeme, jedna osa gore. I gledaj pomjera li se obrazac greške.

4. sedmica: svjesno ne diraj regulator opterećenja. Vježba ide na početak treninga, a ne na kraj. Ako tvoji igrači poslije toga igraju bolje umjesto lošije, to govori u prilog tezi.

Najpošteniji ispit brzine odlučivanja na kraju je mali klupski turnir. Tamo svih šest pritisaka djeluje istovremeno i niko unaprijed ne najavljuje koji je upravo na redu. U aplikaciji AreaCopa raspored utakmica za to je gotov za nekoliko minuta.

Napravi svoj turnir besplatnoBesplatno i bez registracije

Izvori

Uslovi pritiska i teorija koordinacije

  • Wiener, B. (2019): Koordinationstraining im Fußball, magistarski rad, Universität Graz, str. 61–65. Šest uslova pritiska prema Weinecku, Memmertu i Uhingu (2012), polijevanje terena i dužina trave kao pritisak varijabilnosti; prema Rothu (2014) u prvom planu su vremenski pritisak i pritisak varijabilnosti; pritisak opterećenja prema Wienerovom sažetku kod djece i mladih ostaje po strani u općem treningu koordinacije.
  • Weineck, J., Memmert, D., Uhing, M. (2012), citirano prema Wiener, B. (2019): Koordinationstraining im Fußball, magistarski rad, Universität Graz, str. 52–53. Kroz igru i bez pritiska u predškolskom uzrastu; reakcija, ritam i ravnoteža dobro se treniraju u kasnom školskom uzrastu.
  • Meinel, K., Schnabel, G. (2007), citirano prema Wiener, B. (2019): Koordinationstraining im Fußball, magistarski rad, Universität Graz, str. 26–27. Gruba koordinacija, fina koordinacija, varijabilna dostupnost; uz to Wienerov primjer dodavanja koje uspijeva u vježbi, a pod pritiskom protivnika je koordinisano još samo grubo.
  • Niefergall, A. (2010), citirano prema Petrovcic, C. (2018): Nachhaltiges Athletiktraining im Kinder- und Jugendfußball, magistarski rad, Universität Graz, str. 32–33. Pet uslova pritiska, s pritiskom složenosti i pritiskom situacije.
  • Bisanz, G., Gerisch, G. (2008), citirano prema Richter, T. (2018): Anforderungsprofil und Diagnostik von sportartspezifischen Leistungskomponenten im (Frauen-)Fußball, magistarski rad, Universität Wien, str. 30–31. Fudbalska tehnika „pod pritiskom vremena, prostora i protivnika, precizno i ciljano“.

DFB

  • Deutscher Fußball-Bund: Trainingseinheit für E-Junioren: Zielorientiert an- und mitnehmen. Polje za kontrolu lopte 3 × 3 metra kao osnovni oblik.

Studije

  • Rumpf, M. C., Jäger, J., Altmann, S., Lochmann, M. (2025): Touch restriction during small-sided games in soccer. Frontiers in Sports and Active Living 7: 1705921. doi:10.3389/fspor.2025.1705921. Kratak pregled: više dodavanja i više netačnih dodavanja; viši puls i više sprintova prije svega kod odraslih.
  • Coutinho, D., Gonçalves, B., Santos, S., Travassos, B., Folgado, H., Sampaio, J. (2022): Exploring how limiting the number of ball touches during small-sided games affects youth football players’ performance across different age groups. International Journal of Sports Science & Coaching 17(3), 545–557. doi:10.1177/17479541211037001. U-9 do U-19: više uspjelih dodavanja samo u pojedinim uzrastima, više neuspjelih akcija, manja pretrčana distanca; dva dodira preporučena do U-13.
  • Dambroz, F., Clemente, F. M., Teoldo, I. (2022): The effect of physical fatigue on the performance of soccer players: A systematic review. PLoS ONE 17(7): e0270099. doi:10.1371/journal.pone.0270099. Dvanaest studija: dodavanje, dribling i šut trpe pod umorom, uticaj na odluke je neujednačen.
  • Branscheidt, M. et al. (2019): Fatigue induces long-lasting detrimental changes in motor-skill learning. eLife 8: e40578. doi:10.7554/eLife.40578. Laboratorijska studija s odraslima: ko vježba umoran, uči lošije, i sljedećeg dana bez umora.
  • Wallace, J. L., Norton, K. I. (2014): Evolution of World Cup soccer final games 1966–2010. Journal of Science and Medicine in Sport 17(2), 223–228. doi:10.1016/j.jsams.2013.03.016. Lopta 15 posto brža, 35 posto veća učestalost dodavanja.

Česta pitanja

Šta je brzina odlučivanja u fudbalu?
Sposobnost da u situaciji iz igre brzo opaziš, odlučiš i izvedeš odgovarajuću tehniku prije nego što protivnik reaguje. Sa sprinterskom brzinom ima malo veze. Igrač na 30 metara može svima pobjeći, a ipak mu svaki put trebaju dva dodira previše. Koliko djeca tjelesno mogu postati brža, objašnjava članak o treningu brzine.
Zašto vježbe ne bih trebao otežavati umorom?
Zato što umor prije svega pogoršava izvođenje. Pregledni rad od dvanaest studija našao je kod tjelesno umornih fudbalera lošija dodavanja, driblinge i šuteve, dok je uticaj na odluke bio neujednačen (Dambroz i saradnici, 2022). U općem treningu koordinacije pritisak opterećenja kod djece i mladih ionako ostaje po strani, tako to sažima Wiener (2019). Ostalih pet regulatora otežava vježbu, a da tehniku ne stavlja pod umor.
Od kojeg uzrasta ima smisla igra na jedan dodir?
Čvrste starosne granice nema. Coutinho i saradnici su 2022. uporedili šest uzrasta od U-9 do U-19: uz ograničenje na jedan dodir igračima je samo u pojedinim uzrastima uspjelo više dodavanja, a neuspjelih akcija je ukupno bilo više. Do U-13 autori prije savjetuju dva dodira, jer se mlađi igrači s jednim dodirom, po svemu sudeći, slabije snalaze; igru na jedan dodir vide kod starijih uzrasta. Kod odraslih ograničenje prema pregledu Rumpfa i saradnika (2025) uz to podiže puls i broj sprintova.
Koja je razlika između sukcesivnog i simultanog pritiska?
Sukcesivni pritisak niže zadatke jedan za drugim: primi, vodi, prođi protivnika, promijeni stranu igre, utrči u šesnaesterac, završi. Simultani pritisak traži više zadataka u isto vrijeme: voditi loptu, pratiti saigrače i protivnike i u istom trenutku pogoditi pravi trenutak i jačinu dodavanja. Jedno za drugim naspram svega odjednom, to je cijela razlika.
Kako povećati pritisak varijabilnosti bez dodatnih rekvizita?
Mijenjaj uslove umjesto da produžavaš vježbu. Teren možeš politi vodom, travu ostaviti dužom ili je pokositi kraće. Protivniku možeš zadati taktičku postavku koja se mijenja, poslije svakog kruga okrenuti smjer dodavanja ili usred vježbe promijeniti jedno pravilo. Presudno je da se situacija mijenja i da se igrač mora ponovo prilagoditi.