Kontrola lopte u fudbalu: prijem lopte, prvi dodir i 3 stepena do igre pod pritiskom protivnika
Trenerska praksa

Kontrola lopte u fudbalu: prijem lopte, prvi dodir i 3 stepena do igre pod pritiskom protivnika

Kontrola lopte u fudbalu za djecu i mlade: zašto prvi dodir počinje prije nego što lopta stigne, tri vježbe sa mjerama, tabela grešaka i šta je na redu u kojem uzrastu.

Ažurirano 18 min čitanja

Ukratko

  • Prema Horstu Weinu više od polovine izgubljenih lopti potiče od opažanja ili odluke, a ne od tehnike. Studiju za to ne navodi.
  • Prema psihologu njemačke reprezentacije vrijeme na lopti palo je sa 2,9 sekundi po akciji na Svjetskom prvenstvu 2006. na 0,9 sekundi 2014.
  • U trenerskim materijalima za odbrambene igrače loš prvi dodir protivnika stoji kao znak da krenu u pritisak.
  • Treniraj u tri stepena: bez protivnika, zatim pod pritiskom prostora i vremena, tek onda protiv pravog protivnika.
  • U analizi osam profesionalnih utakmica 41,6 posto akcija slabijom nogom otpalo je na prijem lopte, malo ispred dodavanja.

Zamisli sasvim običnu scenu. Tvoj igrač stoji u poluprostoru, dodavanje je na putu, a protivnik iza njegovih leđa kreće u sprint. Ne zato što bi mogao stići do lopte. Nego zato što čeka da mu lopta odskoči od noge.

To nije slučajnost. U trenerskim materijalima za odbrambene igrače, recimo u jednoj doktorskoj disertaciji iz Sheffielda o principima igre i u dokumentaciji trenerskog kongresa DFB-a 2018., loš prvi dodir je naveden kao zaseban okidač: na tehničku grešku protivnika se ne čeka, ona se predviđa. Protivnik je istreniran da lovi upravo onaj trenutak o kojem govori ovaj članak.

Mnogi kontrolu lopte smatraju dosadnom obavezom koju riješiš sa nekoliko čunjeva. A prvi dodir je zapravo upravo trenutak koji protivnik ciljano vreba.

Ovaj vodič ti pokazuje zašto prvi dodir počinje prije nego što lopta stigne. Gradi tri stepena do igre pod pritiskom protivnika, objašnjava šta je na redu u kojem uzrastu i navodi greške koje pored terena zaista možeš ispraviti.

Koliko malo vremena na lopti ostaje

Njemački savez DFB napisao je još 2006. rečenicu koju ni danas gotovo niko ne shvata ozbiljno: nekadašnje „zaustavi, pogledaj, igraj“ odavno je prevaziđeno. Napadač danas mora u djeliću sekunde, na najužem prostoru i protiv protivnika koji ga aktivno ometa, staviti loptu pod kontrolu.

Tada je to zvučalo kao retorika. Brojku o tome prenosi Hans-Dieter Hermann, psiholog njemačke reprezentacije: prosječno vrijeme posjeda po akciji iznosilo je na Svjetskom prvenstvu 2006. 2,9 sekundi, a na Svjetskom prvenstvu 2014. 0,9 sekundi. Objavljeno mjerenje sa opisanom metodom nismo pronašli. Brojke potiču iz jedne publicističke knjige i jedne doktorske disertacije koja je citira.

Tri sekunde su nekad bile dovoljne da igrač primi loptu, podigne glavu, pogleda oko sebe i tek onda odluči. Jedna sekunda nije. U jednoj sekundi se desi prvi dodir, i odluka je već pala. Ko počne razmišljati tek nakon prijema, zakasnio je.

Za tvoj trening to znači nešto neugodno. Zamisli klasičnu vježbu: dijete sasvim mirno primi loptu, kontroliše je, podigne pogled i doda. Takva situacija u utakmici više ne postoji.

Kontrola lopte počinje prije nego što lopta stigne

Sad dolazi rečenica koja ljuti većinu trenera. Horst Wein, jedan od najutjecajnijih stručnjaka za obuku u fudbalu za mlade, piše: više od polovine izgubljenih lopti posljedica je grešaka u opažanju ili odluci, a ne u pokretu. Studiju za to ne navodi, a ni inače nismo pronašli analizu sa takvom podjelom. Kao podsticaj za razmišljanje rečenica ipak vrijedi.

Lopta odskoči, i svi gledaju u stopalo. A greška se desila već dvije sekunde ranije.

Kako se igrači orijentišu prije prijema lopte, najviše je istraživao norveški naučnik Geir Jordet. Vrhunski igrači stalno okreću glavu prije nego što lopta stigne. Centralni vezni igrač se, prema Jordetovim podacima koje prenosi jedan italijanski trenerski rad, u prosjeku osvrne 0,53 puta u sekundi. U deset sekundi prije prijema lopte, dakle, osvrne se otprilike pet puta. Kod Xavija je to, prema Jordetovom vlastitom navodu, bilo 0,83 puta u sekundi, otprilike jedan i po put češće od prosjeka.

Presudna, međutim, nije samo količina, nego i tajming. Italijanski trenerski rad to pokazuje na primjeru iz Jordetovih analiza: ko se osvrne tačno u trenutku u kojem se dodavanje upućuje, gubi loptu iz vida i proizvodi grešku pri prijemu. Bolje je osvrnuti se dok je lopta još kod igrača koji dodaje. Tada igrač već zna kuda prvi dodir mora ići, prije nego što lopta stigne do njega.

Time je jasno i zašto trener koji ispravlja samo stopalo liječi simptom. Tehnika odlučuje da li lopta čisto leži. Opažanje odlučuje da li ona uopće može ležati na pravom mjestu.

Dribling ili kontrola lopte? Razlika u jednoj rečenici

Mnogi treneri trpaju oboje u isti koš, i ta greška je razumljiva, jer je oboje „nekako tehnika sa loptom“. Savezi to vrlo precizno razdvajaju, a pogled na trenerska uputstva odmah pokazuje zašto.

Kod driblinga uputstvo glasi: lopta blizu noge, svaki korak jedan dodir, što više dodira. Kod kontrole lopte glasi: već prvim dodirom usmjeri loptu u željeni smjer, dakle što manje dodira.

Iz toga nastaje formula koju možeš zapamtiti:

Dribling znači: lopta je već kod mene i želim mnogo dodira. Kontrola lopte znači: lopta dolazi i želim što manje dodira.

Koncept tehnike Švicarskog fudbalskog saveza, objavljen u njegovom programu Kick Start za djevojčice, u svojoj grafici stavlja prvi dodir ispred svega ostalog. Nakon njega igra se nastavlja ili direktno, dodavanjem, udarcem na gol ili igrom glavom, ili ne direktno, driblingom, dodavanjem ili udarcem na gol. Tekst uz grafiku kaže: svaka tehnička radnja počinje prvim dodirom, i on često odlučuje o uspjehu ili neuspjehu.

Ovaj članak se bavi tim prvim dodirom. Ako želiš raditi na driblingu koji slijedi, odgovarajuće vježbe naći ćeš u tekstu vježbe driblinga za U-9, U-10 i U-11.

Dvije površine koje su važne u dječijem fudbalu

Kruže pregledi sa šest ili sedam kontaktnih površina. Za djecu i mlade to je previše. Dok lopte dolaze nisko, trebaju ti dvije.

Unutrašnja strana stopala. Igrač prima loptu tik uz stajnu nogu. Pri prvom dodiru stopalo mu malo popusti, da lopta ne odskoči. Vrh stopala lagano podigne, inače mu se lopta otkotrlja preko stopala ili odskoči uvis. I najvažnije: loptu obradi dalje od protivnika, u slobodan prostor, umjesto da je samo zaustavi.

Vanjska strana stopala. Igrač vodi loptu u stranu, dalje od stajne noge. Pri tome okrene stopalo prema unutra, a vrh stopala gleda prema gore. Ovu varijantu dobro kombinuje sa fintom tijelom, jer mu se tijelo ionako već naginje u novi smjer.

Tu su još tri uputstva koja važe za obje površine, a koja Švicarski savez formuliše ovako:

  • Biti na prednjem dijelu stopala, da bi mogao brzo reagovati.
  • Na vrijeme napeti tijelo, a ne tek pri dodiru.
  • Loptu povesti jednim tečnim pokretom, a ne u dva koraka.

3 stepena do igre pod pritiskom protivnika

DFB-ov priručnik o tehnici iz 2006. za to propisuje jasan redoslijed. Igrač najprije uči pokret. Zatim ga prilagođava prostoru i vremenu. I tek na kraju ga štiti od protivnika. Njemački savez DFB to formuliše kao redoslijed za izbor vježbi: bez protivnika, zatim sa protivnikom uz brojčanu prednost, zatim u obliku igre.

Greška koju pravi gotovo svako je preskakanje drugog stepena. Deset minuta dodavanja u paru, a onda odmah završna igra. Most nedostaje.

Stepen 1: pokret bez protivnika

Lopta dolazi, prvi dodir ide u zadani smjer. Nema protivnika, nema vremenskog pritiska, ali postoji jasan zadatak. DFB za to koristi malo polje u sredini u koje igrač utrčava.

Vježba 1: polje za kontrolu lopte

Dva početna čunja jedan naspram drugog, između njih polje od 3 × 3 metra. Igrač utrčava u polje, povikom traži dodavanje i jednim potezom vodi loptu naprijed prema čunju na suprotnoj strani.

A2B2B1A1početni čunjpolje za kontrolu lopte 3 × 3 mprimi i povedi, nemoj zaustavljati

Prema treningu njemačkog saveza DFB za U-10 i U-11.

Trenerske tačke su ovdje važnije od same vježbe:

  • Dok utrčava u polje, igrač uspostavlja kontakt očima sa igračem koji dodaje i na vrijeme povikom traži dodavanje.
  • Dodavanje po mogućnosti odmah povesti u zadanom smjeru kretanja.
  • Nakon kontrole lopte odvojiti pogled od lopte, orijentisati se i izbjeći igrača koji dolazi iz suprotnog smjera.

U dijelu svoje zbirke vježbi posvećenom dječijem fudbalu Švicarski savez gradi vježbe po istom obrascu u tri koraka: slobodno početi, vježbati, takmičiti se. Prvo djeca smiju isprobavati, zatim se oblik izoštrava, a na kraju iz toga nastaje takmičenje. To te ne košta dodatno vrijeme, samo uređuje minute koje ionako imaš.

Stepen 2: prostor i vrijeme

Sad dolazi pritisak, ali još bez protivnika. Igrač mora primiti loptu dok je u pokretu, a sljedeća akcija već čeka. Upravo taj most nedostaje na većini treninga.

Vježba 2: dvostruki kvadrat

Vanjsko polje 20 × 20 metara, unutrašnje 10 × 10. U unutrašnjem polju se dodaje suprotno od smjera kazaljke na satu. Nakon dodavanja igrač odmah traži loptu od vanjskog čunja, prima je i vodi prema tom čunju.

A1A2A3A4I1I2I3I410 × 10 mvanjsko polje 20 × 20 m

Prema treningu njemačkog saveza DFB za U-14 i U-15.

Vježba je tako dobra zato što igrač nakon svog dodavanja nema pauze. Mora se odmah ponovo ponuditi, odmah ponovo opažati, odmah ponovo obraditi loptu. Da bude lakše, u unutrašnjem polju počni sa samo jednom loptom, da djeca shvate putanje kretanja i dodavanja.

Kad pritisak treba rasti, na kraj dodaj udarac na gol. I tu dolazi pravilo koje cijeli članak svodi na jednu tačku: udarci iz prve su zabranjeni. Lopta se uvijek mora povesti.

Vježba 3: kontrola lopte i udarac na gol

Polje 35 × 20 metara. Igrač obiđe dva unutrašnja čunja, traži dodavanje i vodi loptu u završnicu. Dodavanje ide dijagonalno u trk, prema golu.

TWP1P2A1početni čunjdijagonalno u trk, loptu obavezno povestigolmangol

Prema treningu njemačkog saveza DFB za U-14 i U-15.

Razlog za zabranu udaraca iz prve je jednostavan: velika većina golova pada u kaznenom prostoru, i to pod velikim pritiskom vremena i protivnika. Napadač tamo mora sa malo dodira doći do udarca. Prvi dodir, dakle, mora ići u kretanje, da bi drugi već mogao biti udarac. Upravo to ova vježba uvježbava.

Stepen 3: protiv protivnika

Tek sad smije ometati pravi protivnik. DFB za to svjesno uvodi brojčanu prednost napadača, da se tehnika ne bi odmah raspala: 3 na 1, 4 na 2, a tek kasnije slobodna igra.

Vježba 4: rondo 4 na 2

Četiri igrača vani, dva braniča unutra. Brojčana prednost štiti tehniku. Prvi dodir odlučuje da li je sljedeće dodavanje uopće moguće.

ABCDV1V22 braniča love loš prvi dodir

Klasičan oblik sa brojčanom prednošću, ovdje kao 3. stepen tehničke progresije.

Ako ti ovdje treba više varijanti, naći ćeš ih u tekstu varijante ronda za zagrijavanje. A ako imaš samo pola terena ili malu dvoranu, stepeni funkcionišu i tamo: trening na malom prostoru.

Usput, uzak prostor važi za prirodnu školu prvog dodira, i zato se futsal tako često preporučuje. Dokazana je pri tome prije svega fizika lopte: futsal lopta puštena sa visine od dva metra odskoči samo 50 do 65 centimetara, znatno manje od obične fudbalske lopte. Da li se to direktno prenosi na fudbal, gotovo da nije istraženo. Više o tome u vodiču kroz futsal za fudbalske trenere.

Šta je na redu u kojem uzrastu

UzrastTežište kontrole lopteKonkretan zadatak
U-6 do U-9 (≈ do cicibana)Osjećaj za loptu kroz količinuSvako dijete svoju loptu, mnogo dodira, nisko dodavanje kao predaja lopte
U-10 i U-11 (≈ pjetlići)Ciljano primiti i povesti loptuPolje za kontrolu lopte, prve visoke lopte, bačene rukom ili golmanovim izbijanjem, prvi dueli nakon prijema
U-12 i U-13 (≈ pretpioniri)Stabilizovati tehnikuNizovi dodavanja, kontrola lopte pod vremenskim pritiskom, čisto ponavljanje
U-14 i U-15 (≈ pioniri)Kontrola pod pritiskomIgra iz prve zabranjena, loptu obavezno povesti, visok tempo

Zanimljivo postaje kad se dva dokumenta njemačkog saveza DFB stave jedan pored drugog. Priručnik o tehnici iz 2006., namijenjen programu za razvoj talenata, preporučivao je da se tehnike kontrole lopte stabilizuju od U-12 i da se pri tome preciznost, tempo i pritisak protivnika postepeno povećavaju. Trening za U-10 i U-11 već spaja kontrolu lopte sa duelom: primi, i odmah u 1 na 1.

Pritisak protivnika, dakle, pripada već uzrastu U-10 i U-11. Za tebe to znači: ako tvoji U-11 nakon prijema još nikad nisu imali protivnika za leđima, nedostaje im element koji DFB izričito predviđa.

Najčešće greške i kako ih ispraviti

Postoji jedna greška koja je teža od svih ostalih, jer je naučena. Djeca u fudbalu vrlo često uče da loptu umrtve, dok ne stoji mirno pod stopalom, umjesto da je odmah povedu u smjeru igre. Kad igrač taj obrazac jednom usvoji, dobar prvi dodir je teško još razviti.

Isplati se, dakle, uopće ne početi s tim.

Šta vidišŠta stoji iza togaŠta kažeš ili mijenjaš
Lopta odskače od nogeStopalo pretvrdo, ne popušta pri dodiruPopusti pri dodiru, lagano podigni vrh stopala
Lopta se kotrlja preko stopalaVrh stopala visi prema doljePodigni vrh stopala, učvrsti stopalo
Lopta stoji mrtva pod stopalomUmrtvljavanje lopte, naučeni obrazacZabrani udarce iz prve, traži vođenje lopte u zadanom smjeru
Lopta se obrađuje prema protivnikuNema orijentacije prije prijemaPogledaj oko sebe prije lopte, povedi je dalje od protivnika
Pogled je zalijepljen za loptuGlava ostaje dolje, nema sljedeće akcijeNakon dodira odvoji pogled i potraži sljedeći put

I umjesto šestog uputstva, jedno pitanje. DFB ga daje zajedno sa odgovorom, a kod djece djeluje bolje od svakog objašnjenja:

„Zašto je toliko važno da loptu povedeš u trk?“ Prvo: protivniku je mnogo teže napasti loptu. Drugo: protivnici koji pristižu kasne da bi još mogli intervenisati.

Koliko uopće smiješ dirigovati?

U jednoj tački se izvori uglavnom slažu, bez obzira na savez i uzrast: manje pričati, ciljanije ispravljati.

Za utakmice uzrasta U-6 do U-9 DFB-ov pravilnik za mlade (Jugendordnung) kao načelo navodi da se „trenerske upute i podsticaji izvana“ svode na minimum. Bavarski fudbalski savez (BFV) u Njemačkoj propisuje odraslima koji prate dječije utakmice da uputstva daju samo u pauzama, a ne tokom igre. A jedan trenerski podsjetnik iz prakse kaže to bez imalo diplomatije: bez deranja, bez neprekidnog dirigovanja, bez trenera koji urlaju.

Zašto je tako, DFB je trezveno objasnio još 2006.: monolozi trenera o pravilnom ponašanju imaju samo ograničen efekat. Djeca ih mogu na trenutak pratiti, ali ih ne usvajaju. U sljedećoj sličnoj situaciji opet padaju u stari obrazac.

Umjesto toga djeluju tri alata:

  1. Pokaži umjesto da objašnjavaš. Pokazan pokret kaže više od tri rečenice. Naročito kod prvog dodira, gdje se radi o milimetrima i tajmingu.
  2. Zamrznuta slika. Zaustaviš situaciju, svi ostanu na mjestu, a onda igrač objašnjava zašto je tako postupio. Ne ti.
  3. Nemoj previše ispravljati. Dijete u jednoj vježbi može usvojiti jednu tačku, ne četiri. Izaberi jednu.

Šta brojke zaista govore

Postoji snažan argument za tehnički trening, a dolazi iz jedne od velikih studija o DFB-ovom programu za razvoj talenata. Više od 14.000 igrača iz tog programa testirano je sa otprilike dvanaest godina, a otprilike devet godina kasnije provjereno je ko je zaista uspio (Höner, Leyhr i Kelava, 2017.). Tehničke vještine su kasniji uspjeh predviđale bolje od brzine.

A sad dio koji inače rijetko ko dopiše: u naknadnoj analizi koja je posmatrala ulazak u selekciju U-17, izolovani test kontrole lopte imao je samo mali efekat, jednako mali kao sprint i okretnost. Jači su bili dribling i ukupna tehnička ocjena (Höner i saradnici, 2019.). Kontrola lopte, dakle, nije čarobni napitak. Ona je jedan gradivni element, čiji se učinak pokazuje tek zajedno sa ostalim.

Još tri tačke u kojima želim biti iskren, jer su gotovo u svakom članku na ovu temu pogrešno navedene:

Čuvena brojka o dodirima sa loptom nije dokazana. Svuda se čita da igrač u igri 4 na 4 ima oko 270 dodira sa loptom, a u igri 11 na 11 samo 22. Ta brojka potiče iz jednog tržišnog izvještaja bez primarnog izvora. Stvarno stanje istraživanja je finije: jedan pregledni rad nalazi da manja polja iznuđuju više dodira sa loptom, prijema i driblinga, ali upozorava da studije nisu ujednačene (Michailidis, 2013.).

I ograničenje dodira nije čisti regulator tehnike. Ono povećava broj dodavanja, ali i broj netačnih dodavanja. Igra na jedan dodir donosi više učešća, ali i više grešaka i izgubljenih lopti (Rumpf i saradnici, 2025.). U jednoj studiji s mladim igračima koju su proveli Coutinho i saradnici (2022.) ukupno je bilo više neuspjelih akcija, a više uspjelih dodavanja samo u pojedinim uzrastima: igračima, dakle, više toga ne uspijeva; da li im i više uspijeva, razlikuje se od uzrasta do uzrasta. Isti autori savjetuju da se otprilike do U-13 radije dozvole dva dodira, jer se mlađi igrači sa samo jednim, po svemu sudeći, lošije snalaze; čvrsta starosna granica iz toga ne proizlazi. Kod odraslih ograničenje dodira prema Rumpfu i saradnicima uz to diže puls i broj sprintova, pa je tamo ujedno i kondicioni zadatak; kod djece i mladih slika je neujednačena. Šta to znači za najomiljeniji način otežavanja vježbi u amaterskom fudbalu, pročitaj u tekstu o šest regulatora težine.

I dokazi za tehničke intervencije su tanki. Gotovo niko nije čisto izmjerio šta tehnički program tokom nekoliko sedmica zaista promijeni u kontroli lopte; čak i za igre na malom prostoru jedna metaanaliza o učinku na tehniku pronašla je samo šest studija sa vrlo raspršenim rezultatima (Clemente i saradnici, 2021.). To ne znači da tehnički trening ništa ne donosi. To znači da niko ozbiljno ne može reći koliko.

Igra na malom prostoru ipak ostaje ispravna, a ispravne ostaju i vježbe iznad. Mijenja se samo obrazloženje. Ne čini ih ispravnim nedokazana brojka, nego manje polje: po igraču tamo nastaje više situacija u kojima se prvi dodir uopće desi.

Kako prepoznati da djeluje

Tehnički trening ima problem sa ocjenjivanjem: uvijek se čini da je nekako bolje. To nije dovoljno. Tri stvari možeš posmatrati na svakom treningu, a da za to ništa ne moraš nabaviti.

Broji okretanja glave. Izaberi jednog igrača i posmatraj ga deset sekundi prije nego što dobije loptu. Koliko puta okrene glavu? Vrhunski igrači u tom periodu dođu do otprilike pet pogleda. Mnogi mladi igrači na početku dođu do znatno manje. To je brojka koja se prva mijenja, mnogo prije nego što tehnika počne izgledati bolje.

Broji dodire do sljedeće akcije. U rondu ili u vježbi dodavanja: koliko dodira igraču treba između prijema i nastavka igre? Tri dodira su izgubljena lopta na usporenom snimku. Kad od tri postanu dva, nešto se pomjerilo.

Broji izgubljene lopte odmah nakon prijema. Ne sve izgubljene lopte, samo one kod kojih lopta pri prvom dodiru odskoči od noge ili ostane mrtva. Zapiši broj u dvije trening-utakmice u razmaku od šest sedmica.

Spisak za preuzimanje

Obrazac za posmatranje na kojem za svakog igrača označiš koju od 5 tipičnih grešaka pokazuje, a pored nje odgovarajuću ispravku. Uz to tri vježbe sa mjerama i trenerskim tačkama, rondo kao treći stepen, raspodjela po uzrastima i pokazatelji za posmatranje, kao PDF za štampanje koji staje u džep.

Ball Control: Receiving and the First TouchObservation sheet, error patterns and 3 steps to playing under pressurePreuzmi PDF

Tvoj plan za narednih nekoliko sedmica

Počni sa malim, inače se ništa neće desiti. Na sljedećem treningu uvedi samo jedno pravilo: nema udarca iz prve, nema dodavanja iz prve, lopta se uvijek prvo povede. Samo to pravilo izbacuje umrtvljavanje lopte, jer ga čini nemogućim.

Uz to ponesi na teren samo jednu trenersku tačku: „Pogledaj oko sebe dok je lopta još kod igrača koji dodaje.“ Ne tek kad je na putu.

A onda kroz sedmice izgradi tri stepena. Najprije polje za kontrolu lopte, bez protivnika, dok pokret ne sjedne. Zatim dvostruki kvadrat i udarac na gol, da prostor i vrijeme postanu tijesni. I tek onda rondo, u kojem dva braniča vrebaju upravo onaj trenutak o kojem je sve vrijeme bila riječ.

Kad to sjedne, prvo to nećeš vidjeti na tehnici, nego na nečem drugom: tvoji igrači okreću glavu prije nego što lopta dođe. Od tada prijem postaje bolji gotovo sam od sebe.

A da li to stiže i u utakmicu, ne pokazuje trening, nego takmičenje. Turnir je najpošteniji ispit za novi prvi dodir, jer tamo niko nikoga ne štedi.

Isplaniraj svoj pripremni turnirBesplatno i bez registracije

Izvori

DFB i drugi savezi

  • Deutscher Fußball-Bund (2006.): DFB-Info-Abend 6: Training des Passens und der Ballkontrolle, str. 4, 5, 9, 10, 14, 15, 18–19. „Zaustavi, pogledaj, igraj“ kao prevaziđeno, tehnika unutrašnjom i vanjskom stranom stopala, pokazivanje umjesto dugih objašnjenja, redoslijed bez protivnika, brojčana prednost, oblik igre, stabilizovanje od U-12.
  • Deutscher Fußball-Bund: Trainingseinheit für E-Junioren: Zielorientiert an- und mitnehmen. Polje za kontrolu lopte 3 × 3 metra, visoke lopte bačene rukom ili golmanovim izbijanjem, kontrola lopte i duel.
  • Deutscher Fußball-Bund: Trainingseinheit für C-Junioren: Die Ballkontrolle verbessern. Dvostruki kvadrat 20 × 20 i 10 × 10 metara, kontrola lopte i udarac na gol na 35 × 20 metara, bez udaraca iz prve.
  • Deutscher Fußball-Bund (2026.): Jugendordnung, stanje 21. augusta 2026., principi igre za uzraste U-6 do U-9. „Trenerske upute i podsticaji izvana svode se na minimum“.
  • Deutscher Fußball-Bund (2018.): Internationaler Trainer-Kongress 2018: Dokumentation. Tehničke greške kao signal za presing, većina golova u kaznenom prostoru, prvi dodir u kretanje.
  • Bayerischer Fußball-Verband: Spielkonzept „Minifußball“: Kindgerechte Spielformen. Trener kao pratilac igre, upute samo u pauzama.
  • Tipp Bambini bis D (bez godine): trenerski podsjetnik iz klupske prakse, bez autora. „Bez trenera koji urlaju“.
  • Schweizerischer Fussballverband / UBS: Kick Start: 25 Übungen, koncept tehnike u fudbalu za mlade, str. 21–22. Prvi dodir kao početak svake tehničke radnje, tri uputstva za izvođenje, tri koraka u dijelu za dječiji fudbal.

Opažanje i skeniranje

  • Wein, H. (2012.): Spielintelligenz im Fußball: kindgemäß trainieren, 2. izdanje, Meyer & Meyer. Teza da više od polovine izgubljenih lopti potiče od opažanja ili odluke, bez vlastite baze podataka.
  • Jordet, G. (2021.): nit o učestalosti skeniranja, 14. oktobra 2021. threadreaderapp.com. Xavi sa 0,83 skeniranja u sekundi u deset sekundi prije prijema lopte, skeniranje između dodira sa loptom.
  • Contran, S. F. (2024.): Occupying spaces and positional fluidity, završni rad za UEFA Pro licencu, FIGC, str. 41–42. 0,53 skeniranja u sekundi kod centralnih veznih igrača prema Jordetovim podacima.
  • Kerr Cumbo, R. (2018.): Coaching through Principles of Play, doktorska disertacija, University of Sheffield, str. 419 i 424. Loš prvi dodir kao okidač za napad na igrača sa loptom.
  • Beavan, A. (2020.): doktorska disertacija, Universität des Saarlandes, prema Katwala, A. (2016.): The Athletic Brain. Vrijeme posjeda njemačke reprezentacije 2,9 sekundi (2006.) i 0,9 sekundi (2014.), prema navodu Hans-Dietera Hermanna.

Studije

  • Höner, O., Leyhr, D., Kelava, A. (2017.): The influence of speed abilities and technical skills in early adolescence on adult success in soccer. PLoS ONE 12(8): e0182211. doi:10.1371/journal.pone.0182211. 14.178 igrača U-12, tehnika jače predviđa kasniji uspjeh od brzine.
  • Siener, M. (2022.): doktorska disertacija, Universität Bayreuth, str. 27. Veličine efekta pojedinačnih testova prema Höneru i saradnicima (2019.): kontrola lopte mali efekat, dribling i ukupna ocjena jači.
  • Castillo Díaz, A. et al. (2004.): Estudio en competición sobre el grado de utilización de la pierna no dominante en el fútbol profesional. EF Deportes 71. efdeportes.com. 41,6 posto akcija slabijom nogom otpada na prijem lopte.
  • Coutinho, D., Gonçalves, B., Santos, S., Travassos, B., Folgado, H., Sampaio, J. (2022.): Exploring how limiting the number of ball touches during small-sided games affects youth football players’ performance across different age groups. International Journal of Sports Science & Coaching 17(3), 545–557. doi:10.1177/17479541211037001. U-9 do U-19: više neuspjelih akcija, više uspjelih dodavanja samo u pojedinim uzrastima; autori preporučuju dva dodira za U-9 do U-13.
  • Rumpf, M. C., Jäger, J., Altmann, S., Lochmann, M. (2025.): Touch restriction during small-sided games in soccer. Frontiers in Sports and Active Living 7: 1705921. doi:10.3389/fspor.2025.1705921. Ograničenja dodira: više dodavanja i više netačnih dodavanja; igra na jedan dodir: više učešća, više grešaka i izgubljenih lopti; kod odraslih viši puls i više sprintova.
  • Michailidis, Y. (2013.): Small sided games in soccer training. Journal of Physical Education and Sport 13(3), 392–399. doi:10.7752/jpes.2013.03063. Broj igrača, veličina polja i tehničke radnje.
  • Clemente, F. M. et al. (2021.): Effects of small-sided game interventions on the technical execution and tactical behaviors of young and youth team sports players. Frontiers in Psychology 12: 667041. doi:10.3389/fpsyg.2021.667041. Samo šest studija, tanki dokazi za tehničke intervencije.
  • Wiener, B. (2019.): Koordinationstraining im Fußball, magistarski rad, Universität Graz, pogl. 5.2. Umrtvljavanje lopte kao naučeni obrazac.
  • FRANdata (2025.): Small-Sided Soccer: A White Paper on Industry Trends and Market Analysis, str. 11. Porijeklo brojke od 270 naspram 22 dodira sa loptom, bez primarnog izvora.
  • FIFA: Futsal-Spielregeln, pravilo 2. Odskok futsal lopte od 50 do 65 centimetara sa visine puštanja od 2 metra.

Česta pitanja

Koja je razlika između driblinga i kontrole lopte?
Kod driblinga lopta je već kod tebe i želiš mnogo dodira da je držiš uz nogu. Kod kontrole lopte lopta dolazi, a ti želiš što manje dodira da brzo nastaviš igru. Zato trenerska uputstva idu u suprotnim smjerovima. Vježbe za vođenje lopte naći ćeš u tekstu vježbe driblinga za U-9 do U-11.
Od kojeg uzrasta se kontrola lopte trenira protiv protivnika?
Ranije nego što mnogi misle. Trening njemačkog saveza DFB za U-10 i U-11 već spaja kontrolu lopte sa duelom, dakle otprilike od desete godine: primi i odmah u 1 na 1. DFB-ov priručnik o tehnici iz 2006. preporučivao je da se tehnike stabilizuju od U-12 i da se pri tome preciznost, tempo i pritisak protivnika postepeno povećavaju.
Zašto moj igrač zaustavi loptu umjesto da je povede?
Zato što je tako naučio. Mnoga djeca godinama vježbaju zaustavljanje, sve dok lopta ne stoji mrtva pod stopalom. Kad se taj obrazac jednom ukorijeni, dobar prvi dodir je teško naknadno izgraditi. Najbrža protumjera je jedno pravilo: zabrani udarce iz prve i u svakoj vježbi traži da se lopta povede u zadanom smjeru.
Kojim dijelom tijela se prima lopta?
Za niske lopte u fudbalu za djecu i mlade dovoljne su dvije površine. Unutrašnjom stranom stopala lopta se prima tik uz stajnu nogu: stopalo pri dodiru malo popusti, a vrh stopala se podigne. Vanjskom stranom lopta se vodi u stranu, dalje od stajne noge, što se dobro kombinuje sa fintom tijelom. Grudi i natkoljenica dolaze tek kasnije.
Koliko trebam dirigovati na tehničkom treningu?
Manje pričati, ciljanije ispravljati. DFB-ov priručnik o tehnici iz 2006. navodi da je pokazivanje uvijek bolje od dugih usmenih objašnjenja i preporučuje kratke, ciljane ispravke u detaljima. Dugi monolozi ne ostave traga, jer djeca u sljedećoj sličnoj situaciji opet padnu u stari obrazac. Dobro pitanje je često bolje od naredbe.