Kontrola lopte u fudbalu: prijem, prvi dodir i 3 stepena do igre pod pritiskom protivnika
Trenerska praksa

Kontrola lopte u fudbalu: prijem, prvi dodir i 3 stepena do igre pod pritiskom protivnika

Kontrola lopte kod dece i mlađih kategorija: zašto prvi dodir počinje pre nego što lopta stigne, tri vežbe sa merama, tabela grešaka i šta je na redu u kom uzrastu.

Ažurirano 18 min čitanja

Ukratko

  • Prema Horstu Vajnu više od polovine izgubljenih lopti potiče od percepcije ili odluke, a ne od tehnike. Studiju za to ne navodi.
  • Prema psihologu nemačke reprezentacije vreme sa loptom palo je sa 2,9 sekundi po akciji na Svetskom prvenstvu 2006. na 0,9 sekundi 2014.
  • U trenerskim materijalima za odbrambene igrače loš prvi dodir protivnika stoji kao signal za pritisak.
  • Treniraj u tri stepena: bez protivnika, zatim pod pritiskom prostora i vremena, tek onda protiv pravog protivnika.
  • U analizi osam profesionalnih utakmica 41,6 odsto akcija slabijom nogom bili su prijemi lopte, malo ispred dodavanja.

Zamisli sasvim običnu situaciju. Tvoj igrač stoji na polovini terena, dodavanje je na putu, a protivnik iza njegovih leđa kreće u sprint. Ne zato što bi mogao da stigne do lopte. Nego zato što čeka da mu lopta odskoči od noge.

To nije slučajnost. U trenerskim materijalima za odbrambene igrače, na primer u jednoj doktorskoj disertaciji iz Šefilda o principima igre i u dokumentaciji trenerskog kongresa DFB-a 2018, loš prvi dodir je naveden kao poseban okidač: na tehničku grešku protivnika se ne čeka, ona se predviđa. Protivnik je obučen da lovi upravo onaj trenutak o kome govori ovaj članak.

Mnogi smatraju kontrolu lopte dosadnom obavezom koju rešiš sa nekoliko čunjeva. A zapravo je prvi dodir upravo trenutak koji protivnik ciljano vreba.

Ovaj vodič ti pokazuje zašto prvi dodir počinje pre nego što lopta stigne. Gradi tri stepena do igre pod pritiskom protivnika, objašnjava šta je na redu u kom uzrastu i navodi greške koje pored terena zaista možeš da ispraviš.

Koliko malo vremena sa loptom ostaje

Nemački savez DFB napisao je još 2006. rečenicu koju i danas retko ko shvata ozbiljno: nekadašnje „zaustavi, pogledaj, igraj“ odavno je prevaziđeno. Napadač danas mora da u deliću sekunde, na najužem prostoru i protiv protivnika koji ga aktivno ometa, stavi loptu pod kontrolu.

Tada je to zvučalo kao retorika. Brojku o tome prenosi Hans-Diter Herman (Hans-Dieter Hermann), psiholog nemačke reprezentacije: prosečno vreme poseda po akciji na Svetskom prvenstvu 2006. iznosilo je 2,9 sekundi, a na Svetskom prvenstvu 2014. 0,9 sekundi. Objavljeno merenje sa opisanom metodom nismo pronašli. Brojke potiču iz jedne publicističke knjige i jedne doktorske disertacije koja je citira.

Tri sekunde su nekad bile dovoljne da igrač primi loptu, podigne glavu, pogleda oko sebe i tek onda odluči. Jedna sekunda nije. U jednoj sekundi se dogodi prvi dodir, i odluka je već pala. Ko počne da razmišlja tek posle prijema, zakasnio je.

Za tvoj trening to znači nešto neprijatno. Zamisli klasičnu vežbu: dete na miru primi loptu, kontroliše je, podigne pogled i doda. Takva situacija u utakmici više ne postoji.

Kontrola lopte počinje pre nego što lopta stigne

Sad dolazi rečenica koja ljuti većinu trenera. Horst Vajn (Horst Wein), jedan od najuticajnijih stručnjaka za obuku u fudbalu mladih, piše: više od polovine izgubljenih lopti posledica je grešaka u percepciji ili odluci, a ne u pokretu. Studiju za to ne navodi, a ni inače nismo pronašli analizu sa takvom podelom. Kao podsticaj za razmišljanje rečenica ipak vredi.

Lopta odskoči, i svi gledaju u nogu. A greška se dogodila već dve sekunde ranije.

Kako se igrači orijentišu pre prijema lopte, najviše je istraživao norveški naučnik Gejr Jordet (Geir Jordet). Vrhunski igrači neprestano okreću glavu pre nego što lopta stigne. Centralni vezni igrač se, prema Jordetovim podacima koje prenosi jedan italijanski trenerski rad, u proseku osvrne 0,53 puta u sekundi. U deset sekundi pre prijema lopte, dakle, osvrne se otprilike pet puta. Kod Ćavija (Xavi) to je, prema Jordetovom sopstvenom navodu, bilo 0,83 puta u sekundi, otprilike jedan i po put češće od proseka.

Presudna pri tom nije samo količina, nego i tajming. Italijanski trenerski rad to pokazuje na primeru iz Jordetovih analiza: ko se osvrne tačno u trenutku u kom se dodavanje upućuje, gubi loptu iz vida i proizvodi grešku pri prijemu. Bolje je osvrnuti se dok je lopta još kod igrača koji dodaje. Tada igrač već zna gde mora da ide prvi dodir, pre nego što lopta stigne do njega.

Time je jasno i zašto trener koji ispravlja samo nogu leči simptom. Tehnika odlučuje da li će lopta čisto leći. Percepcija odlučuje da li ona uopšte može da legne na pravo mesto.

Dribling ili kontrola lopte? Razlika u jednoj rečenici

Mnogi treneri mešaju jedno i drugo, i ta greška je razumljiva, jer je oboje „nekako tehnika sa loptom“. Savezi to veoma precizno razdvajaju, a pogled na trenerska uputstva odmah pokazuje zašto.

Kod driblinga uputstvo glasi: lopta blizu noge, svaki korak jedan dodir, što više dodira. Kod kontrole lopte glasi: već prvim dodirom usmeri loptu u željenom smeru, dakle što manje dodira.

Iz toga nastaje formula koju možeš da zapamtiš:

Dribling znači: lopta je već kod mene i želim mnogo dodira. Kontrola lopte znači: lopta stiže i želim što manje dodira.

Koncept tehnike Švajcarskog fudbalskog saveza, objavljen u njegovom programu Kick Start za devojčice, u svojoj grafici stavlja prvi dodir ispred svega ostalog. Posle njega igra se nastavlja ili direktno, dodavanjem, šutem na gol ili igrom glavom, ili ne direktno, driblingom, dodavanjem ili šutem na gol. Tekst uz grafiku kaže: svaka tehnička radnja počinje prvim dodirom, a on često odlučuje o uspehu ili neuspehu.

Ovaj članak se bavi tim prvim dodirom. Ako želiš da radiš na driblingu koji sledi, odgovarajuće vežbe naći ćeš među vežbama driblinga za U9, U10 i U11.

Dve površine koje su važne u dečjem fudbalu

Kruže pregledi sa šest ili sedam površina za kontakt. Za decu i mlađe kategorije to je previše. Dok lopte dolaze nisko, potrebne su ti dve.

Unutrašnja strana stopala. Igrač prima loptu tik uz stajnu nogu. Pri prvom dodiru stopalo malo popusti, da lopta ne bi odskočila. Vrh stopala blago podigne, inače mu se lopta otkotrlja preko stopala ili odskoči uvis. I najvažnije: loptu obradi dalje od protivnika, u slobodan prostor, umesto da je samo zaustavi.

Spoljna strana stopala. Igrač vodi loptu bočno, dalje od stajne noge. Pri tom okrene stopalo ka unutra, a vrh stopala gleda nagore. Tu varijantu lako spaja sa fintom telom, jer mu se telo ionako već naginje u novi smer.

Tome se dodaju tri uputstva koja važe za obe površine, a koja Švajcarski savez formuliše ovako:

  • Biti na prednjem delu stopala, da bi mogao brzo da reaguješ.
  • Na vreme napeti telo, a ne tek u kontaktu.
  • Loptu povesti jednim tečnim pokretom, a ne u dva koraka.

3 stepena do igre pod pritiskom protivnika

DFB-ov priručnik o tehnici iz 2006. za to propisuje jasan redosled. Igrač najpre uči pokret. Zatim ga prilagođava prostoru i vremenu. I tek na kraju ga štiti od protivnika. Nemački savez DFB to formuliše kao redosled za izbor vežbi: bez protivnika, zatim sa protivnikom uz brojčanu nadmoć, zatim u obliku igre.

Greška koju pravi gotovo svako je preskakanje drugog stepena. Deset minuta dodavanja u paru, a onda odmah završna igra. Nedostaje most.

Stepen 1: pokret bez protivnika

Lopta stiže, a prvi dodir ide u zadatom smeru. Nema protivnika, nema vremenskog pritiska, ali postoji jasan zadatak. DFB za to koristi malo polje u sredini, u koje igrač utrčava.

Vežba 1: polje za kontrolu lopte

Dva početna čunja jedan naspram drugog, između njih polje od 3 × 3 metra. Igrač utrčava u polje, povikom traži dodavanje i u jednom potezu vodi loptu napred ka čunju na suprotnoj strani.

A2B2B1A1početni čunjpolje za kontrolu 3 × 3 mprimi i povedi, ne zaustavljaj

Prema treningu nemačkog saveza DFB za U10 i U11.

Trenerske tačke su ovde važnije od same vežbe:

  • Pri utrčavanju u polje uspostavi kontakt očima sa igračem koji dodaje i na vreme povikom zatraži loptu.
  • Dodavanje po mogućnosti odmah povedi u zadatom smeru kretanja.
  • Posle kontrole lopte odvoji pogled od lopte, orijentiši se i izbegni igrača koji ti dolazi u susret.

U delu svoje zbirke vežbi posvećenom dečjem fudbalu Švajcarski savez gradi vežbe po istom obrascu od tri koraka: slobodno započeti, vežbati, takmičiti se. Najpre deca smeju da isprobavaju, zatim se oblik izoštrava, a na kraju iz njega nastaje takmičenje. To te ne košta dodatnog vremena, samo slaže minute koje ionako imaš.

Stepen 2: prostor i vreme

Sad dolazi pritisak, ali još bez protivnika. Igrač mora da primi loptu dok je u pokretu, a sledeća akcija već čeka. Upravo taj most nedostaje na većini treninga.

Vežba 2: dvostruki kvadrat

Spoljno polje 20 × 20 metara, unutrašnje 10 × 10. U unutrašnjem polju se dodaje u smeru suprotnom od kazaljke na satu. Posle dodavanja igrač odmah traži loptu od spoljnog čunja, prima je i vodi ka tom čunju.

A1A2A3A4I1I2I3I410 × 10 mspoljno polje 20 × 20 m

Prema treningu nemačkog saveza DFB za U14 i U15.

Vežba je toliko dobra jer igrač posle svog dodavanja nema pauzu. Mora odmah ponovo da se ponudi, odmah ponovo da opaža, odmah ponovo da obradi loptu. Za lakši početak u unutrašnjem polju kreni sa samo jednom loptom, da bi deca razumela putanje trčanja i dodavanja.

Kad pritisak treba da raste, na kraj dodaj šut na gol. I tu dolazi pravilo koje sažima ceo članak: šutevi iz prve su zabranjeni. Prvi dodir uvek mora da povede loptu.

Vežba 3: kontrola lopte i šut na gol

Polje 35 × 20 metara. Igrač obiđe dva unutrašnja čunja, zatraži dodavanje i povede loptu ka završnici. Dodavanje ide dijagonalno u trk, u smeru gola.

TWP1P2A1početni čunjdijagonalno u trk, prvim dodirom povesti loptugolmangol

Prema treningu nemačkog saveza DFB za U14 i U15.

Razlog za zabranu šuta iz prve je jednostavan: velika većina golova pada u šesnaestercu, i to pod velikim pritiskom vremena i protivnika. Napadač tamo mora da dođe do šuta sa malo dodira. Prvi dodir, dakle, mora da ide u kretanje, da bi drugi već mogao da bude šut. Upravo to vežba ovaj oblik.

Stepen 3: protiv protivnika

Tek sada sme da ometa pravi protivnik. DFB pri tom svesno ugrađuje brojčanu nadmoć napadača, da se tehnika ne bi odmah raspala: 3 na 1, 4 na 2, a tek kasnije slobodna igra.

Vežba 4: rondo 4 na 2

Četiri igrača spolja, dva branioca unutra. Brojčana nadmoć štiti tehniku. Prvi dodir odlučuje da li je sledeće dodavanje uopšte moguće.

ABCDV1V22 branioca love loš prvi dodir

Klasičan oblik sa brojčanom nadmoći, ovde kao 3. stepen tehničke progresije.

Ako ti na ovom mestu treba više varijanti, naći ćeš ih među varijantama ronda za zagrevanje. A ako imaš samo pola terena ili malu salu, stepeni funkcionišu i tamo: trening na malom prostoru.

Uzgred, uzak prostor važi za prirodnu školu prvog dodira, i zato se futsal tako često preporučuje. Dokazana je pri tom pre svega fizika lopte: futsal lopta puštena sa visine od dva metra odskoči samo 50 do 65 centimetara, primetno manje od obične lopte. Da li se to direktno prenosi na fudbal, međutim, gotovo da nije istraženo. Više o tome u vodiču kroz futsal za fudbalske trenere.

Šta je na redu u kom uzrastu

UzrastTežište kontrole lopteKonkretan zadatak
U6 do U9Osećaj za loptu kroz količinuSvako dete svoju loptu, mnogo dodira, nisko dodavanje kao predaja lopte
U10 i U11Ciljano primiti i povesti loptuPolje za kontrolu lopte, prve visoke lopte, bačene rukom ili golmanovim izbijanjem, prvi dueli posle prijema
U12 i U13Stabilizovati tehnikuNizovi dodavanja, kontrola lopte pod vremenskim pritiskom, čisto ponavljanje
U14 i U15 (mlađi pioniri, pioniri)Kontrola pod pritiskomIgra iz prve zabranjena, prvi dodir obavezno u kretanje, visok tempo

Zanimljivo postaje kad se dva dokumenta nemačkog saveza DFB stave jedan pored drugog. Priručnik o tehnici iz 2006., namenjen programu za razvoj talenata, preporučivao je da se tehnike kontrole lopte stabilizuju od U12 i da se pri tom preciznost, tempo i pritisak protivnika postepeno povećavaju. Trening za U10 i U11 već povezuje kontrolu lopte sa duelom: primi, i odmah u 1 na 1.

Pritisak protivnika, dakle, pripada već uzrastu U10 i U11. Za tebe to znači: ako tvoji U11 posle prijema još nikad nisu imali protivnika za leđima, nedostaje im element koji DFB izričito predviđa.

Najčešće greške i kako da ih ispraviš

Postoji jedna greška koja je teža od svih ostalih, jer je naučena. Deca u fudbalu veoma često uče da loptu umrtve, dok ne stoji mirno pod stopalom, umesto da je odmah povedu u smeru igre. Kad igrač taj obrazac jednom usvoji, dobar prvi dodir je teško naknadno razviti.

Isplati se, dakle, da uopšte ne počinješ sa tim.

Šta vidišŠta je iza togaŠta kažeš ili menjaš
Lopta odskače od nogeStopalo previše čvrsto, ne popušta u kontaktuPopusti u kontaktu, blago podigni vrh stopala
Lopta se kotrlja preko stopalaVrh stopala visi nadolePodigni vrh stopala, učvrsti stopalo
Lopta stoji mrtva pod stopalomUmrtvljavanje lopte, naučeni obrazacZabrani šuteve iz prve, traži vođenje lopte u zadatom smeru
Lopta se obrađuje ka protivnikuNema orijentacije pre prijemaPogledaj oko sebe pre lopte, povedi je dalje od protivnika
Pogled je zalepljen za loptuGlava ostaje dole, nema sledeće akcijePosle dodira odvoji pogled i potraži sledeći put

I umesto šestog uputstva, jedno pitanje. DFB ga daje zajedno sa odgovorom, a kod dece deluje bolje od svakog objašnjenja:

„Zašto je toliko važno da loptu povedeš u trk?“ Prvo: protivniku je mnogo teže da napadne loptu. Drugo: protivnici koji pristižu kasne da bi još intervenisali.

Koliko uopšte smeš da diriguješ?

U jednoj tački se izvori uglavnom slažu, preko svih saveza i uzrasta: manje pričati, ciljanije ispravljati.

Za utakmice uzrasta U6 do U9 DFB-ov pravilnik za mlade (Jugendordnung) kao načelo navodi da se „trenerska uputstva i spoljni podsticaji“ svode na najmanju meru. Bavarski fudbalski savez (BFV) u Nemačkoj propisuje odraslima koji prate dečje utakmice da uputstva daju samo u pauzama, a ne tokom igre. A jedan trenerski podsetnik iz prakse to kaže bez imalo diplomatije: bez deranja, bez neprestanog dirigovanja, bez trenera koji urlaju.

Zašto je tako, DFB je trezveno objasnio još 2006: monolozi trenera o pravilnom ponašanju imaju samo ograničen efekat. Deca mogu na trenutak da ih prate, ali ih ne usvajaju. U sledećoj sličnoj situaciji ponovo upadaju u stari obrazac.

Umesto toga deluju tri alata:

  1. Pokaži umesto da objašnjavaš. Pokazan pokret govori više od tri rečenice. Naročito kod prvog dodira, gde je reč o milimetrima i tajmingu.
  2. Zamrznuta slika. Zaustaviš situaciju, svi ostanu na mestu, a onda igrač objašnjava zašto je tako postupio. Ne ti.
  3. Ne ispravljaj previše. Dete u jednoj vežbi može da sprovede jednu tačku, ne četiri. Izaberi jednu.

Šta brojke zaista govore

Postoji snažan argument za tehnički trening, a dolazi iz jedne od velikih studija o DFB-ovom programu za razvoj talenata. Više od 14.000 igrača iz tog programa testirano je sa otprilike dvanaest godina, a otprilike devet godina kasnije provereno je ko je zaista uspeo (Höner, Leyhr i Kelava, 2017). Tehničke veštine su predviđale kasniji uspeh bolje od brzine.

A sad deo koji inače retko ko dopisuje: u naknadnoj analizi koja je posmatrala ulazak u selekciju U17, izolovani test kontrole lopte imao je samo mali efekat, jednako mali kao sprint i okretnost. Jači su bili dribling i ukupna tehnička ocena (Höner i saradnici, 2019). Kontrola lopte, dakle, nije čarobni napitak. Ona je gradivni element čiji se efekat pokazuje tek u sadejstvu sa ostalim.

Još tri tačke u kojima želim da budem iskren, jer su gotovo u svakom članku na ovu temu pogrešno navedene:

Čuvena brojka o dodirima sa loptom nije dokazana. Svuda se čita da igrač u igri 4 na 4 ima oko 270 dodira sa loptom, a u igri 11 na 11 samo 22. Ta brojka potiče iz jednog tržišnog izveštaja bez primarnog izvora. Stvarno stanje istraživanja je finije: jedan pregledni rad nalazi da manja polja iznuđuju više dodira sa loptom, prijema i driblinga, ali upozorava da studije nisu ujednačene (Michailidis, 2013).

I ograničenje dodira nije čist regulator tehnike. Ono povećava broj dodavanja, ali i broj netačnih dodavanja. Igra na jedan dodir donosi više učešća, ali i više grešaka i izgubljenih lopti (Rumpf i saradnici, 2025). U jednoj studiji sa mladim igračima koju su sproveli Coutinho i saradnici (2022) ukupno je bilo više neuspelih akcija, a više uspelih dodavanja samo u pojedinim uzrastima: igračima, dakle, više toga ne uspeva; da li im i više uspeva, razlikuje se od uzrasta do uzrasta. Isti autori savetuju da se otprilike do U13 radije dozvole dva dodira, jer se mlađi igrači sa samo jednim, po svemu sudeći, lošije snalaze; čvrsta starosna granica iz toga ne proizlazi. Kod odraslih ograničenje dodira prema Rumpfu i saradnicima uz to podiže puls i broj sprintova, pa je tamo ujedno i kondicioni zadatak; kod dece i mladih slika je neujednačena. Šta to znači za najomiljeniji način otežavanja u amaterskom fudbalu, pročitaj u tekstu o šest regulatora težine vežbe.

I dokazi za tehničke intervencije su tanki. Gotovo niko nije čisto izmerio šta tehnički program tokom nekoliko sedmica zaista promeni u kontroli lopte; čak i za igre na malom prostoru jedna metaanaliza o uticaju na tehniku pronašla je samo šest studija sa veoma raspršenim rezultatima (Clemente i saradnici, 2021). To ne znači da tehnički trening ništa ne donosi. To znači da niko ozbiljno ne može da kaže koliko.

Igra na malom prostoru ipak ostaje ispravna, a ispravne ostaju i vežbe iznad. Menja se samo obrazloženje. Ne čini ih ispravnim nedokazana brojka, nego manje polje: po igraču tamo nastaje više situacija u kojima se prvi dodir uopšte događa.

Kako da prepoznaš da deluje

Tehnički trening ima problem sa procenom: uvek se čini da je nekako bolje. To nije dovoljno. Tri stvari možeš da posmatraš na svakom treningu, a da za to ništa ne moraš da nabaviš.

Broji okretanja glave. Izaberi jednog igrača i posmatraj ga deset sekundi pre nego što dobije loptu. Koliko puta okrene glavu? Vrhunski igrači u tom prozoru dođu do otprilike pet pogleda. Mnogi mladi igrači na početku dođu do znatno manje. To je brojka koja se prva menja, mnogo pre nego što tehnika počne da izgleda bolje.

Broji dodire do sledeće akcije. U rondu ili u obliku sa dodavanjima: koliko dodira igraču treba između prijema i nastavka igre? Tri dodira su izgubljena lopta na usporenom snimku. Kad od tri postanu dva, nešto se pomerilo.

Broji izgubljene lopte neposredno posle prijema. Ne sve izgubljene lopte, samo one kod kojih lopta pri prvom dodiru odskoči od noge ili ostane mrtva. Zapiši broj u dve trening-utakmice u razmaku od šest sedmica.

Spisak za preuzimanje

Obrazac za posmatranje na kome za svakog igrača označiš koju od 5 tipičnih grešaka pokazuje, uz odgovarajuću ispravku pored nje. Uz to tri vežbe sa merama i ključnim uputstvima, rondo kao treći stepen, raspodela po uzrastima i pokazatelji za posmatranje, kao PDF za štampu koji staje u džep.

Ball Control: Receiving and the First TouchObservation sheet, error patterns and 3 steps to playing under pressurePreuzmi PDF

Tvoj plan za sledećih nekoliko sedmica

Počni od malog, inače se ništa neće dogoditi. Na sledećem treningu uvedi jedno jedino pravilo: nema šuta iz prve, nema dodavanja iz prve, lopta se uvek najpre povede. Samo to pravilo izbacuje umrtvljavanje lopte iz igre, jer ga čini nemogućim.

Uz to ponesi na teren jedno jedino trenersko uputstvo: „Pogledaj oko sebe dok je lopta još kod igrača koji dodaje.“ Ne tek kad je na putu.

A onda tokom sedmica izgradi tri stepena. Najpre polje za kontrolu lopte, bez protivnika, dok pokret ne legne. Zatim dvostruki kvadrat i šut na gol, da bi prostor i vreme postali tesni. I tek onda rondo, u kome dva branioca vrebaju upravo onaj trenutak o kome je sve vreme bila reč.

Kad to legne, najpre to nećeš videti na tehnici, nego na nečem drugom: tvoji igrači okreću glavu pre nego što lopta stigne. Od tada prijem postaje bolji gotovo sam od sebe.

A da li to stiže i u utakmicu, ne pokazuje trening, nego takmičenje. Turnir je najpošteniji ispit za novi prvi dodir, jer tamo niko nema obzira.

Isplaniraj svoj pripremni turnirBesplatno i bez registracije

Izvori

DFB i drugi savezi

  • Deutscher Fußball-Bund (2006): DFB-Info-Abend 6: Training des Passens und der Ballkontrolle, str. 4, 5, 9, 10, 14, 15, 18–19. „Zaustavi, pogledaj, igraj“ kao prevaziđeno, tehnika unutrašnjom i spoljnom stranom stopala, pokazivanje umesto dugih objašnjenja, redosled bez protivnika, brojčana nadmoć, oblik igre, stabilizovanje od U12.
  • Deutscher Fußball-Bund: Trainingseinheit für E-Junioren: Zielorientiert an- und mitnehmen. Polje za kontrolu lopte 3 × 3 metra, visoke lopte bačene rukom ili golmanovim izbijanjem, kontrola lopte i duel.
  • Deutscher Fußball-Bund: Trainingseinheit für C-Junioren: Die Ballkontrolle verbessern. Dvostruki kvadrat 20 × 20 i 10 × 10 metara, kontrola lopte i šut na gol na 35 × 20 metara, bez šuteva iz prve.
  • Deutscher Fußball-Bund (2026): Jugendordnung, stanje od 21. avgusta 2026, principi igre za uzraste U6 do U9. „Trenerska uputstva i spoljni podsticaji svode se na najmanju meru“.
  • Deutscher Fußball-Bund (2018): Internationaler Trainer-Kongress 2018: Dokumentation. Tehničke greške kao signal za presing, većina golova u šesnaestercu, prvi dodir u kretanje.
  • Bayerischer Fußball-Verband: Spielkonzept „Minifußball“: Kindgerechte Spielformen. Trener kao pratilac igre, uputstva samo u pauzama.
  • Tipp Bambini bis D (bez godine): trenerski podsetnik iz klupske prakse, bez autora. „Bez trenera koji urlaju“.
  • Schweizerischer Fussballverband / UBS: Kick Start: 25 Übungen, koncept tehnike u fudbalu mladih, str. 21–22. Prvi dodir kao početak svake tehničke radnje, tri uputstva za izvođenje, tri koraka u delu za dečji fudbal.

Percepcija i skeniranje

  • Wein, H. (2012): Spielintelligenz im Fußball: kindgemäß trainieren, 2. izdanje, Meyer & Meyer. Teza da više od polovine izgubljenih lopti potiče od percepcije ili odluke, bez sopstvene baze podataka.
  • Jordet, G. (2021): nit o učestalosti skeniranja, 14. oktobar 2021. threadreaderapp.com. Ćavi (Xavi) sa 0,83 skeniranja u sekundi u deset sekundi pre prijema lopte, skeniranje između dodira sa loptom.
  • Contran, S. F. (2024): Occupying spaces and positional fluidity, završni rad za UEFA Pro licencu, FIGC, str. 41–42. 0,53 skeniranja u sekundi kod centralnih veznih igrača prema Jordetovim podacima.
  • Kerr Cumbo, R. (2018): Coaching through Principles of Play, doktorska disertacija, University of Sheffield, str. 419 i 424. Loš prvi dodir kao okidač za napad na igrača sa loptom.
  • Beavan, A. (2020): doktorska disertacija, Universität des Saarlandes, prema Katwala, A. (2016): The Athletic Brain. Vreme poseda nemačke reprezentacije 2,9 sekundi (2006) i 0,9 sekundi (2014), prema navodu Hans-Ditera Hermana.

Studije

  • Höner, O., Leyhr, D., Kelava, A. (2017): The influence of speed abilities and technical skills in early adolescence on adult success in soccer. PLoS ONE 12(8): e0182211. doi:10.1371/journal.pone.0182211. 14.178 igrača U12, tehnika jače predviđa kasniji uspeh od brzine.
  • Siener, M. (2022): doktorska disertacija, Universität Bayreuth, str. 27. Veličine efekta pojedinačnih testova prema Höneru i saradnicima (2019): kontrola lopte mali efekat, dribling i ukupna ocena jači.
  • Castillo Díaz, A. et al. (2004): Estudio en competición sobre el grado de utilización de la pierna no dominante en el fútbol profesional. EF Deportes 71. efdeportes.com. 41,6 odsto akcija slabijom nogom su prijemi lopte.
  • Coutinho, D., Gonçalves, B., Santos, S., Travassos, B., Folgado, H., Sampaio, J. (2022): Exploring how limiting the number of ball touches during small-sided games affects youth football players’ performance across different age groups. International Journal of Sports Science & Coaching 17(3), 545–557. doi:10.1177/17479541211037001. U9 do U19: više neuspelih akcija, više uspelih dodavanja samo u pojedinim uzrastima; autori preporučuju dva dodira za U9 do U13.
  • Rumpf, M. C., Jäger, J., Altmann, S., Lochmann, M. (2025): Touch restriction during small-sided games in soccer. Frontiers in Sports and Active Living 7: 1705921. doi:10.3389/fspor.2025.1705921. Ograničenja dodira: više dodavanja i više netačnih dodavanja; igra na jedan dodir: više učešća, više grešaka i izgubljenih lopti; kod odraslih viši puls i više sprintova.
  • Michailidis, Y. (2013): Small sided games in soccer training. Journal of Physical Education and Sport 13(3), 392–399. doi:10.7752/jpes.2013.03063. Broj igrača, veličina polja i tehničke radnje.
  • Clemente, F. M. et al. (2021): Effects of small-sided game interventions on the technical execution and tactical behaviors of young and youth team sports players. Frontiers in Psychology 12: 667041. doi:10.3389/fpsyg.2021.667041. Samo šest studija, tanki dokazi za tehničke intervencije.
  • Wiener, B. (2019): Koordinationstraining im Fußball, master rad, Universität Graz, pogl. 5.2. Umrtvljavanje lopte kao naučeni obrazac.
  • FRANdata (2025): Small-Sided Soccer: A White Paper on Industry Trends and Market Analysis, str. 11. Poreklo brojke od 270 naspram 22 dodira sa loptom, bez primarnog izvora.
  • FIFA: Futsal-Spielregeln, pravilo 2. Odskok futsal lopte od 50 do 65 centimetara sa visine puštanja od 2 metra.

Česta pitanja

Koja je razlika između driblinga i kontrole lopte?
U driblingu već imaš loptu i želiš mnogo dodira da bi je vodio uz nogu. Kod kontrole lopte lopta stiže, a ti želiš što manje dodira da bi brzo nastavio igru. Zato su i trenerska uputstva suprotna. Odgovarajuće vežbe za vođenje lopte naći ćeš među vežbama driblinga za U9 do U11.
Od kog uzrasta se kontrola lopte trenira protiv protivnika?
Ranije nego što mnogi misle. Trening nemačkog saveza DFB za U10 i U11 već povezuje kontrolu lopte sa duelom, dakle otprilike od desete godine: primi i odmah u 1 na 1. DFB-ov priručnik o tehnici iz 2006. preporučivao je da se tehnike stabilizuju od U12 i da se pri tom preciznost, tempo i pritisak protivnika postepeno povećavaju.
Zašto moj igrač zaustavlja loptu umesto da je povede?
Zato što je tako naučio. Mnoga deca godinama vežbaju zaustavljanje, sve dok lopta ne ostane mrtva pod stopalom. Kad se taj obrazac jednom ureže, dobar prvi dodir je teško naknadno izgraditi. Najbrža protivmera je jedno pravilo: zabrani šuteve iz prve i u svakoj vežbi traži da se lopta prvim dodirom povede u zadatom smeru.
Kojim delom tela se prima lopta?
Za niske lopte kod dece i mlađih kategorija dovoljne su dve površine. Unutrašnjom stranom stopala lopta se prima tik uz stajnu nogu: stopalo u kontaktu malo popusti, a vrh stopala se podigne. Spoljnom stranom lopta se vodi bočno, dalje od stajne noge, što se lako spaja sa fintom telom. Grudi i natkolenica dolaze tek kasnije.
Koliko uputstava treba da dajem na tehničkom treningu?
Manje pričati, ciljanije ispravljati. DFB-ov priručnik o tehnici iz 2006. navodi da je pokazivanje uvek bolje od dugih usmenih objašnjenja i preporučuje kratke, ciljane ispravke u detaljima. Dugi monolozi ne deluju, jer se deca u sledećoj sličnoj situaciji vraćaju starom obrascu. Dobro pitanje je često bolje od naredbe.