Brzina se u mladom fudbalu može trenirati, ali ne sa sve više istih sprintova. Šta djeluje, zavisi od skoka rasta: trening skokova poboljšava sprint prije i poslije skoka (Ramirez-Campillo i saradnici, 2023), slobodni sprintovi su u jednoj studiji bolje djelovali prije skoka nego usred njega (Moran i saradnici, 2018), a sprintovi sa sankama u maloj studiji tek od skoka (Rumpf i saradnici, 2015). A kako mladi igrači već uz normalan trening postaju brži za oko tri posto godišnje (Williams i saradnici, 2011), tek poređenje s tim razvojem pokazuje donosi li tvoj trening nešto.
Primjer iz prakse pokazuje u čemu je problem. Fudbaleri amateri su osam sedmica, tri puta sedmično, trčali maksimalne startove, po riječima predavača Horsta Allmanna do 360 sprintova. Prije su trčali 6,97 metara u sekundi, poslije 6,92 (Allmann, 2010). Brži nisu postali.
Allmann je Fußball-Lehrer (njemačka trenerska licenca) i trener atletike, a ovaj nalaz predstavio je 2010. na Međunarodnom trenerskom kongresu njemačkog Udruženja fudbalskih trenera (Bund Deutscher Fußball-Lehrer). To nije objavljena studija: nije bilo kontrolne grupe, radilo se o fudbalerima amaterima, a uzrast Allmann ne navodi. Nalaz se slaže sa jednom studijom o mladima usred skoka rasta, ali ne sa svima. Ipak opisuje problem koji poznaje mnogo trenera mlađih kategorija: sprinta se i sprinta, a ekipa ne postaje brža. Ovaj vodič ti pokazuje u čemu bi mogao biti uzrok, šta zaista djeluje, od kojeg trenutka djeluje i kako prepoznati da li je tvoj trening uopće nešto promijenio.
Zašto još više startova često ne donosi ništa
Izračunaj na brzinu. Uz četiri treninga sedmično fudbaler napravi između 500 i 600 startova na 5 do 25 metara, tako procjenjuje Allmann. Atletski sprinter u istom periodu, po njegovoj procjeni, skupi 120 do 150 maksimalnih sprintova. Fudbaler, dakle, sprinta otprilike četiri puta češće. Po logici bi on trebao biti brži.
Nije. Da bi trening uopće nešto promijenio, tijelu treba podražaj: opterećenje koje je dovoljno novo ili dovoljno teško da se mora prilagoditi. Ako stotine startova sedmično taj podražaj više ne daju, onda ga nekoliko dodatnih u zagrijavanju pogotovo ne daje. Allmann to objašnjava barijerom tempa: ko uvijek sprinta isto, po njegovom iskustvu učvršćuje postojeći tempo umjesto da ga pomjeri.
Brojke to potvrđuju, ali samo djelimično. U studiji sa igračima akademije usred skoka rasta jedan dodatni sprinterski trening sedmično poboljšao je vrijeme na 20 metara za 1,5 posto, a kontrolna grupa bez dodatnog treninga također za 1,5 posto (Moran i saradnici, 2018). Kod mlađih igrača prije skoka ista je jedinica ipak jasno djelovala: postali su brži na 20 metara, sa 3,82 na 3,72 sekunde, dok je kontrolna grupa ostala na istom (Moran i saradnici, 2018).
Slika ipak nije potpuno jasna. Metaanaliza o sprinterskom treningu iste istraživačke grupe pokazala je obrnut obrazac: jedva ikakav učinak prije skoka rasta, a najveći učinci usred skoka i poslije njega (Moran i saradnici, 2017a). Da li slobodni sprintovi bolje djeluju prije ili poslije skoka rasta, dakle nije utvrđeno, jer su dva rada iste grupe došla do suprotnih rezultata. Sigurno je samo ovo: više istog nije plan.
Tri rečenice koje se čuju u svakoj svlačionici
Šta treneri misle o brzini, a šta pokazuju brojke.
Mit: Ko puno sprinta, postaje brži.
Šta zaista vrijedi: Fudbaler po Allmannu ionako napravi 500 do 600 startova sedmično. Nekoliko dodatnih u zagrijavanju tijelu jedva predstavlja novi podražaj.
Mit: Brzina je urođena, tu se ne može mnogo uraditi.
Šta zaista vrijedi: Djelimično je tačno, sprinterska sposobnost je u velikoj mjeri nasljedna (Haugen i saradnici, 2019). Snaga, skokovi, sprintovi i čista tehnika je ipak poboljšavaju, ovisno o zrelosti u različitoj mjeri.
Mit: Ako se vremena poboljšavaju, trening djeluje.
Šta zaista vrijedi: Igrači akademija uz redovni trening postanu brži za oko 3 posto godišnje (Williams i saradnici, 2011). Tek iznad toga postaje vidljiv tvoj udio.
Mjerilo: oko 3 posto godišnje dolazi uz normalan trening
Ovdje leži greška u razmišljanju koja godi. Mjeriš u augustu, mjeriš u maju, vremena su bolja. Trening je djelovao.
Možda jeste. A možda i nije. Jer mladi igrači postaju brži svake godine i uz sasvim običan klupski trening. U jednoj engleskoj omladinskoj akademiji 200 igrača od U-12 do U-16 poboljšavalo se godišnje za oko 3,1 posto na 10 metara i 2,7 posto na 30 metara (Williams i saradnici, 2011). Kod 1.134 igrača iz DFB-ovog programa Stützpunkt (njemački program za talentovane igrače) vrijeme na 20 metara palo je sa U-13 na U-14 sa 3,57 na 3,46 sekundi, također oko 3 posto (Leyhr i saradnici, 2018). Noge postaju duže, mišići jači, nervni sistem zreliji, a redovan trening se tome pridodaje. Obje grupe treniraju više od prosječne klupske ekipe. Za obične klupske ekipe ne postoje uporedivi podaci, pa je mjerilo od oko tri posto za njih prije postavljeno visoko.
Time imaš mjerilo. Ako se tvoja ekipa U-14 tokom godine poboljša za dva do tri posto, to je u okviru normalnog razvoja i još ne dokazuje učinak treninga. Za sezonu od augusta do maja, dakle oko devet mjeseci, mjerilo iz ovih godišnjih vrijednosti okvirno iznosi nešto više od dva posto. Učinak možeš pouzdano prepoznati samo poređenjem sa grupom bez dodatnog treninga, na primjer sa paralelnom ekipom.
Šta još čini bržim
Ako sami sprintovi nisu dovoljni, šta onda? Odgovor je nespektakularan i zato nepopularan.
Snaga. Na prvim metrima stopalo ostaje na tlu razmjerno dugo. Zato je presudno koliko sile u tom vremenu utisneš u tlo, a ne koliko brzo pomičeš noge. Kod reprezentativaca je vrijeme na 30 metara bilo usko povezano sa snagom čučnja (Wisløff i saradnici, 2004). Allmann uz to piše da su bacači kugle, bacači kladiva i dizači tegova bez ikakvog sprinterskog treninga na startu često brži od vrhunskih sprintera; u poređenju u dortmundskim dvoranama Westfalenhallen sprinteri po njegovim riječima na 30 metara nisu imali nikakve šanse protiv teških atletičara (Allmann, 2010). To nije eksperiment, ali se uklapa u nalaz Wisløffa i saradnika. Kako izgraditi tu snagu, pročitaj u tekstu o treningu eksplozivnosti za fudbalere.
Tehnika. Snaga ne vrijedi ništa ako se izgubi u aljkavom koraku. Stopalo mora doskočiti ispod tijela, kuk se mora opružiti, trup mora ostati uspravan. To je zadatak abecede trčanja, i to je preduslov, a ne ukras.
Stabilnost. Tijelo koje se pri svakom kontaktu sa tlom iskrivi gubi silu. Da li čist trening ravnoteže sprint direktno čini bržim, ipak je sporno (Zech i saradnici, 2010). Njegova sigurna korist je u čistim doskocima i manje povreda skočnog zgloba.
Sprintovi ipak ostaju u treningu. Oni su jedno od sredstava treninga, i oni su provjera da li rad na snazi i tehnici daje rezultat.
A četvrta poluga uopće nije u nogama. Najbrži igrač na terenu rijetko je onaj koji najbrže pretrči 30 metara, nego onaj koji pola sekunde ranije zna kuda. Kako se ta brzina odlučivanja ciljano razvija, zasebna je tema, a najomiljeniji put do nje je pogrešan.
Zrelost pobjeđuje kalendar: skok rasta
Zamisli svoju generaciju U-14. Svi rođeni iste kalendarske godine, svi na istom treningu. Pa ipak koštana starost dvojice od njih može biti udaljena do četiri godine (Johnson i saradnici, 2009). Jedan je još u dječijem tijelu, drugi je skok rasta ostavio iza sebe i već se brije.
Presudni trenutak zove se skok rasta, stručno Peak Height Velocity. Kod dječaka nastupa u prosjeku između 13,8 i 14,2 godine (Malina i saradnici, 2004; Philippaerts i saradnici, 2006), ali samo u prosjeku. Oko te tačke upravljanje pokretima može privremeno postati nesigurnije, barem kod nekih mladih (Quatman-Yates i saradnici, 2012). Pokreti koji su prije bili čisti odjednom djeluju drveno. Dječak se spotiče o vlastite noge.
To nije lijenost i nije nazadovanje. Kao objašnjenje se navodi da ruke i noge rastu brže nego što nervni sistem stigne podesiti nove poluge. Stručni izraz za to je adolescent awkwardness, nespretnost u adolescenciji. Prolazi. U toj fazi važno je tehniku zadržati, a ne graditi je iznova.
Od kojeg uzrasta šta djeluje?
Sada postaje praktično. Stepen zrelosti odlučuje i o tome koliko jako podražaj treninga stiže do cilja.
| Sredstvo treninga | prije skoka rasta | od skoka rasta |
|---|---|---|
| Trening skokova (učinak na sprint) | djeluje, mali do srednji učinci | djeluje, mali do srednji učinci |
| Slobodni sprintovi (16 × 20 m sedmično) | u jednoj studiji jasno djelovali | usred skoka u istoj studiji nisu bolji nego bez njih |
| Sprintovi sa sankama | mala studija: nema mjerljivog učinka | mala studija: oko 5,8 posto na 30 m |
| Trening snage | manji, statistički nesiguran rast snage | znatno veći rast snage |
| Tehnika trčanja i koordinacija | djeluje, dobro se uči | zadržati naučeno, tokom skoka dotjerivati |
Iza redova stoje ovi radovi. Trening skokova je u metaanalizi od 11 studija sa 744 učesnika djelovao slično dobro prije i poslije skoka rasta, i na sprint (Ramirez-Campillo i saradnici, 2023); stariji pregled je našao najjači učinak na sprint prije i usred skoka (Rumpf i saradnici, 2012). Slobodni sprintovi potiču iz studije sa 16 trčanja na 20 metara jednom sedmično (Moran i saradnici, 2018), uz gore opisanu suprotnost metaanalizi. Trening snage je prema jednoj metaanalizi snagu prije skoka povećao samo malo i statistički nesigurno, a tokom i poslije skoka znatno (Moran i saradnici, 2017b). Siguran i smislen je u dječijem i omladinskom uzrastu ipak, kaže međunarodni konsenzus (Lloyd i saradnici, 2014).
Sprint sa sankama je najjasniji primjer razlike u zrelosti. U maloj studiji bez kontrolne grupe mladi usred ili nakon skoka rasta postali su sa sprintovima sa sankama oko 5,8 posto brži na 30 metara, mlađi prije skoka nisu mjerljivo (Rumpf i saradnici, 2015). Sa 32 djece to je naznaka, a ne dokaz.
Iz toga proizlazi pravilo. Igrači prije skoka posebno dobro reaguju na trening skokova i tehniku. Igrači poslije skoka dodatno profitiraju od kombinacije treninga snage i skokova (Lloyd i saradnici, 2016).
Koliko često, koliko dugo, koliko jako?
Najčešća greška u treningu brzine nije premalo zalaganja, nego previše istog. Tri pravila to rješavaju.
Najprije o učestalosti: u studiji sa igračima akademije bio je dovoljan jedan trening sedmično sa 16 sprintova na 20 metara i pauzom od 90 sekundi (Moran i saradnici, 2018). Ko želi, tu količinu podijeli na dva dana treninga, to autori smatraju mogućim.
Prvo: svjesno mijenjaj tempo. Allmann preporučuje da se startovi neposredno poslije vježbi snage i skokova ne trče maksimalno, nego na oko 80 posto, da tehnika ostane čista. Za čiste sprinterske blokove magistarski rad iz Graza, pozivajući se na Steinhöfera, preporučuje maksimalna trčanja sa potpunim pauzama (Petrovcic, 2018). Kombinuj oboje: čista trčanja za uvježbavanje, nekoliko maksimalnih sprintova u odmornom stanju.
Drugo: duge pauze, kratki blokovi. Smislen sprinterski blok za mlade su tri do četiri serije sa po četiri do pet sprintova na 15 do 50 metara, između ponavljanja dvije do tri minute pauze, između serija četiri do pet (Steinhöfer prema Petrovcicu, 2018). Izgleda kao mnogo stajanja. Ipak je ispravno, jer brzina traži odmoran nervni sistem.
Treće: kriterij za prekid shvati ozbiljno. Čim se vremena osjetno pogoršaju, blok je gotov. Od tog trenutka treniraš izdržljivost, a ne brzinu, a to nije bio plan.
I četvrto pravilo, koje manje zvuči kao doziranje, a ipak je najvažnije: variraj. To također preporučuje Allmann. Uvijek isti sprint na istoj distanci iz istog početnog položaja samo potvrđuje ono što tijelo već zna. Mijenjaj distancu, podlogu, početni položaj, otpor i tempo. Podražaj je u odstupanju.
Tri oblika treninga za start
Da sve ne ostane teorija, evo tri oblika koje opisuje Allmann i koje možeš primijeniti već u utorak.
Skokovi po kutijama sa razmakom po vlastitom izboru. Pet niskih kutija u nizu. Od U-13 igrači za zagrijavanje naizmjenično skaču objema nogama na tlo i na kutiju, kutije stoje na razmaku od jednog metra. Od U-15 slijedi ciljna vježba prema Allmannu: isti obrazac sa većim razmacima, na početku pet metara, zatim u koracima od po jedan metar, dokle god igrač čisto doskoči. Za razliku od Allmanna igrači se pritom odražavaju jednom nogom, a doskaču objema, kao u vodiču o eksplozivnosti. Mlađi igrači skaču bez kutije. To trenira horizontalnu odskočnu snagu, dakle upravo onu snagu koja treba za start.
Trčanje uz vučni otpor sa malim opterećenjem. Partner drži uže ili pojas uz mali otpor, a igrač trči 10 do 15 metara protiv njega i zatim prelazi u slobodno trčanje. Važno je doziranje: otpor mora biti toliko mali da to i dalje izgleda kao sprint. Ako je prevelik, igrač se spusti u sjedeći položaj i gazi naprijed tempom hoda. Poslije toga uvijek dodaj dva do tri slobodna trčanja, da pokret ponovo pronađe normalan tempo. Imaj na umu: ovo je vježba snage, a ne vježba frekvencije, i prema maloj studiji gore najviše se isplati od skoka rasta.
Visoki skip nizbrdo. Dovoljna je blaga nizbrdica. Ko nizbrdo želi čisto izvesti podizanje koljena, mora biti dovoljno brz, inače padne. Vježba nameće pokret umjesto da ga samo objašnjava. Samo nizbrdo znači: blaga nizbrdica, kratka dionica i ne sa igračima koji se upravo usred skoka rasta spotiču.
Mjeri umjesto da nagađaš: test na 10 metara
Ako iz ovog teksta poneseš samo jednu stvar, neka to bude ova: mjeri. Bez brojki ne znaš da li tvoj trening djeluje, a mjerilo od oko tri posto godišnje možeš primijeniti samo ako uopće imaš vrijednosti.
Evo kako se to radi čisto, prema protokolu mjerenja iz jednog magistarskog rada iz Bayreutha (Schmoll, 2019): 20 metara, sa prolaznim vremenom na 10 metara. Start iz iskoraka, bez startnog znaka, da se ne bi mjerilo i vrijeme reakcije. Tri pokušaja, između njih najmanje tri minute pauze. Računa se prosjek dva najbolja, najtačnije sa fotoćelijama. Za orijentaciju: u DFB-ovom programu Stützpunkt, dakle kod otprilike četiri posto najboljih iz generacije, igrači U-14 su na 20 metara u prosjeku trčali 3,46 sekundi, a igrači U-15 3,35 sekundi, mjereno fotoćelijama (Leyhr i saradnici, 2018). Ručno mjerena vremena stoga nisu direktno uporediva.
A sada kvaka koju gotovo niko ne spominje. Baš prvih deset metara, koji su u igri najvažniji, najteže se mjeri. U jednoj maloj studiji prvih deset metara bilo je samo osrednje ponovljivo (r = 0,57), drugih deset gotovo savršeno (r = 0,95), tako navodi Schmoll (2019) za 16 igrača. Za tebe to znači: uvijek mjeri oba dijela, i start izmjeri više puta prije nego iz toga izvučeš zaključak.
Tvoj plan za sezonu
Sklopi sve u jednostavan tok. Na početku sezone jednom čisto izmjeriš 10 i 20 metara i zapišeš vrijednosti. Zatim pogledaš generaciju i grubo podijeliš: ko je usred skoka rasta, ko ga je ostavio iza sebe, a kome tek predstoji. Poslije toga postaviš težišta. Igrači prije skoka dobijaju tehniku, skokove, sprintove i snagu sa vlastitom tjelesnom težinom, oni poslije skoka dodatno snagu sa rastućim opterećenjem i oblike sa otporom. Jedan sprinterski trening sedmično, svjež i sa dugim pauzama, startovi poslije vježbi snage na oko 80 posto, uz promjenljive oblike.
Na kraju sezone mjeriš ponovo i uporediš sa mjerilom od oko tri posto godišnje (Williams i saradnici, 2011), za sezonu od devet mjeseci dakle sa nešto više od dva posto. Ako je poboljšanje jasno iznad njega, to govori u prilog tvom treningu. Ako je u okviru mjerila, ne dokazuje ni jedno ni drugo. To je neugodna računica, ali je poštena.
Pravu provjeru na kraju ionako ne daje štoperica, nego utakmica. Pripremni turnir ti pod stvarnim pritiskom pokazuje da li novi start dolazi do izražaja u duelu. Kako svoju ekipu u potpunosti pripremiti za to, pročitaj u planu pripreme za turnir.
Planiraj svoj pripremni turnirBesplatno i bez registracijeIzvori
Izvor iz prakse
- Allmann, H. (2010): Trainingsmethodische Variationen für ein effektives Laufschnelligkeitstraining im Fußballtraining. Internationaler Trainer-Kongress 2010, Bund Deutscher Fußball-Lehrer, S. 30–37. bdfl.de. Osam sedmica maksimalnih startova bez poboljšanja, 500 do 600 startova sedmično, pravilo od 80 posto, skokovi po kutijama, vučni otpor, teški atletičari na startu i poređenje u dortmundskim dvoranama Westfalenhallen; prilog iz prakse, nije studija.
Sprinterski trening i zrelost
- Moran, J., Parry, D. A., Lewis, I., Collison, J., Rumpf, M. C., Sandercock, G. R. H. (2018): Maturation-related adaptations in running speed in response to sprint training in youth soccer players. Journal of Science and Medicine in Sport 21(5), 538–542. doi:10.1016/j.jsams.2017.09.012. 16 sprintova na 20 metara jednom sedmično: prije skoka rasta jasno djelotvorno, usred njega nije bolje od kontrolne grupe.
- Moran, J., Sandercock, G., Rumpf, M. C., Parry, D. A. (2017a): Variation in Responses to Sprint Training in Male Youth Athletes: A Meta-analysis. International Journal of Sports Medicine 38(1), 1–11. doi:10.1055/s-0042-111439. Sprinterski trening u cjelini srednje djelotvoran, najjače usred skoka rasta i poslije njega.
- Rumpf, M. C., Cronin, J. B., Mohamad, I. N., Mohamad, S., Oliver, J. L., Hughes, M. G. (2015): The effect of resisted sprint training on maximum sprint kinetics and kinematics in youth. European Journal of Sport Science 15(5), 374–381. doi:10.1080/17461391.2014.955125. Sprintovi sa sankama: oko 5,8 posto brže na 30 metara od skoka rasta, prije njega nema mjerljivog učinka; 32 djece, bez kontrolne grupe.
- Rumpf, M. C., Cronin, J. B., Pinder, S. D., Oliver, J., Hughes, M. (2012): Effect of different training methods on running sprint times in male youth. Pediatric Exercise Science 24(2), 170–186. doi:10.1123/pes.24.2.170. Pliometrija najjače djeluje na sprint prije i usred skoka rasta, kombinovani trening poslije njega.
Trening skokova i snage
- Ramirez-Campillo, R. et al. (2023): Plyometric-Jump Training Effects on Physical Fitness and Sport-Specific Performance According to Maturity: A Systematic Review with Meta-analysis. Sports Medicine – Open 9, 23. doi:10.1186/s40798-023-00568-6. 11 studija, 744 učesnika: trening skokova djeluje slično dobro prije i poslije skoka rasta, i na sprint.
- Lloyd, R. S., Radnor, J. M., De Ste Croix, M. B., Cronin, J. B., Oliver, J. L. (2016): Changes in Sprint and Jump Performances After Traditional, Plyometric, and Combined Resistance Training in Male Youth Pre- and Post-Peak Height Velocity. Journal of Strength and Conditioning Research 30(5), 1239–1247. doi:10.1519/JSC.0000000000001216. Svi oblici treninga poboljšali su sprint i skok u obje grupe zrelosti; pliometrija najjače prije, kombinacija najjače poslije skoka.
- Moran, J., Sandercock, G. R. H., Ramírez-Campillo, R., Meylan, C., Collison, J., Parry, D. A. (2017b): A meta-analysis of maturation-related variation in adolescent boy athletes' adaptations to short-term resistance training. Journal of Sports Sciences 35(11), 1041–1051. doi:10.1080/02640414.2016.1209306. Trening snage povećava snagu u svakoj fazi zrelosti, tokom i poslije skoka jače.
- Lesinski, M., Prieske, O., Granacher, U. (2016): Effects and dose-response relationships of resistance training on physical performance in youth athletes: a systematic review and meta-analysis. British Journal of Sports Medicine 50(13), 781–795. doi:10.1136/bjsports-2015-095497. 43 studije: srednji učinci na snagu i skok, mali na sprint.
- Lloyd, R. S. et al. (2014): Position statement on youth resistance training: the 2014 International Consensus. British Journal of Sports Medicine 48(7), 498–505. doi:10.1136/bjsports-2013-092952. Trening snage je u dječijem i omladinskom uzrastu siguran i smislen.
- Wisløff, U., Castagna, C., Helgerud, J., Jones, R., Hoff, J. (2004): Strong correlation of maximal squat strength with sprint performance and vertical jump height in elite soccer players. British Journal of Sports Medicine 38(3), 285–288. doi:10.1136/bjsm.2002.002071. Snaga čučnja usko je povezana sa vremenom sprinta na 30 metara.
Prirodni razvoj i mjerenje
- Williams, C. A., Oliver, J. L., Faulkner, J. (2011): Seasonal monitoring of sprint and jump performance in a soccer youth academy. International Journal of Sports Physiology and Performance 6(2), 264–275. doi:10.1123/ijspp.6.2.264. 200 igrača akademije U-12 do U-16: godišnje oko 3,1 posto brže na 10 metara i 2,7 posto na 30 metara.
- Leyhr, D., Kelava, A., Raabe, J., Höner, O. (2018): Longitudinal motor performance development in early adolescence and its relationship to adult success: An 8-year prospective study of highly talented soccer players. PLOS ONE 13(5), e0196324. doi:10.1371/journal.pone.0196324. 1.134 igrača iz DFB-ovog programa Stützpunkt: 20 metara za 3,57 (U-13), 3,46 (U-14) i 3,35 sekundi (U-15).
- Schmoll, S. (2019): Entwicklung und Evaluierung eines Athletiktrainingsprogramms für Nachwuchsfußballer (mid-PHV), magistarski rad, Univerzitet Bayreuth. epub.uni-bayreuth.de. Protokol mjerenja za 10 i 20 metara, ponovljivost prvih i drugih deset metara.
- Petrovcic, C. (2018): Nachhaltiges Athletiktraining im Kinder- und Jugendfußball, magistarski rad, Univerzitet Karl-Franzens u Grazu. Sprinterski blokovi prema Steinhöferu: tri do četiri serije od četiri do pet sprintova na 15 do 50 metara.
Rast i zrelost
- Malina, R. M., Bouchard, C., Bar-Or, O. (2004): Growth, Maturation, and Physical Activity, 2. izdanje, Human Kinetics, Champaign. Skok rasta kod dječaka u prosjeku između 13,8 i 14,2 godine; citirano prema Schmollu (2019).
- Philippaerts, R. M. et al. (2006): The relationship between peak height velocity and physical performance in youth soccer players. Journal of Sports Sciences 24(3), 221–230. doi:10.1080/02640410500189371. Skok rasta kod flamanskih mladih igrača u prosjeku sa 13,8 godina.
- Johnson, A., Doherty, P. J., Freemont, A. (2009): Investigation of growth, development, and factors associated with injury in elite schoolboy footballers: prospective study. BMJ 338, b490. doi:10.1136/bmj.b490. Koštana i kalendarska starost u istoj generaciji mogu se razlikovati do četiri godine.
- Cumming, S. P., Lloyd, R. S., Oliver, J. L., Eisenmann, J. C., Malina, R. M. (2017): Bio-banding in Sport: Applications to Competition, Talent Identification, and Strength and Conditioning of Youth Athletes. Strength and Conditioning Journal 39(2), 34–47. doi:10.1519/SSC.0000000000000281. Skok rasta traje oko dvije godine, dječaci u njemu rastu 5 do 11 centimetara godišnje.
- Quatman-Yates, C. C., Quatman, C. E., Meszaros, A. J., Paterno, M. V., Hewett, T. E. (2012): A systematic review of sensorimotor function during adolescence: a developmental stage of increased motor awkwardness? British Journal of Sports Medicine 46(9), 649–655. doi:10.1136/bjsm.2010.079616. Upravljanje pokretima može se tokom rasta kod nekih mladih privremeno pogoršati.
- Haugen, T., Seiler, S., Sandbakk, Ø., Tønnessen, E. (2019): The Training and Development of Elite Sprint Performance: an Integration of Scientific and Best Practice Literature. Sports Medicine – Open 5, 44. doi:10.1186/s40798-019-0221-0. Sprinterska sposobnost je u velikoj mjeri nasljedna, njene osnove ipak se mogu trenirati.
Ravnoteža
- Zech, A. et al. (2010): Balance training for neuromuscular control and performance enhancement: a systematic review. Journal of Athletic Training 45(4), 392–403. doi:10.4085/1062-6050-45.4.392. Učinak treninga ravnoteže na sprint i skok je sporan.



