Trening brzine u fudbalu za mlade: zašto više sprintova često ne čini brže
Trenerska praksa

Trening brzine u fudbalu za mlade: zašto više sprintova često ne čini brže

Trening brzine u fudbalu za mlade: zašto više sprintova često ništa ne donosi, šta deluje pre i posle skoka rasta i kako da izmeriš napredak.

Ažurirano 17 min čitanja

Ukratko

  • Osam sedmica maksimalnih startova, prema predavaču do 360, nije promenilo vreme sprinta kod fudbalera amatera: 6,97 m/s pre, 6,92 posle (Alman, BDFL).
  • Igrači iz akademija uz običan trening postaju oko 3 odsto brži godišnje (Williams i saradnici, 2011). Tek poređenje pokazuje da li tvoj trening deluje.
  • Dva igrača iz iste generacije U14 biološki mogu da budu udaljena i do četiri godine (Johnson i saradnici, 2009). Datum rođenja ne govori gde je igrač.
  • Trening skokova poboljšava sprint pre i posle skoka rasta. Sprintovi sa sankama su u maloj studiji delovali tek od skoka rasta.
  • Jedan sprinterski trening sedmično sa 16 trčanja na 20 metara i pauzom od 90 sekundi bio je u jednoj studiji dovoljan osnovni stimulus (Moran i saradnici, 2018).

Brzina se u fudbalu za mlade može trenirati, ali ne sve većim brojem istih sprintova. Šta deluje, zavisi od skoka rasta: trening skokova poboljšava sprint pre i posle skoka (Ramirez-Campillo i saradnici, 2023), slobodni sprintovi su u jednoj studiji delovali jače pre skoka nego usred njega (Moran i saradnici, 2018), a sprintovi sa sankama u maloj studiji tek od skoka rasta (Rumpf i saradnici, 2015). A pošto mladi igrači i uz običan trening postaju oko tri odsto brži godišnje (Williams i saradnici, 2011), tek poređenje sa tim razvojem pokazuje da li tvoj trening nešto donosi.

Primer iz prakse pokazuje u čemu je problem. Fudbaleri amateri su osam sedmica, tri puta sedmično, trčali maksimalne startove, prema navodima predavača Horsta Almana (Horst Allmann) do 360 sprintova. Pre toga su trčali 6,97 metara u sekundi, posle 6,92 (Allmann, 2010). Brži nisu postali.

Alman je fudbalski i atletski trener i ovaj nalaz je predstavio na Međunarodnom trenerskom kongresu Udruženja nemačkih fudbalskih trenera (Bund Deutscher Fußball-Lehrer) 2010. godine. To nije objavljena studija: nije bilo kontrolne grupe, radilo se o fudbalerima amaterima, a uzrast Alman ne navodi. Nalaz se slaže sa jednom studijom o mladima usred skoka rasta, ali ne sa svima. Ipak opisuje problem koji poznaje mnogo trenera mlađih kategorija: sprinta se i sprinta, a ekipa ne postaje brža. Ovaj vodič ti pokazuje zbog čega je to moguće, šta zaista deluje, od kog trenutka deluje i kako da prepoznaš da li je tvoj trening uopšte nešto promenio.

Zašto još više startova često ne donosi ništa

Izračunaj na brzinu. Uz četiri treninga sedmično fudbaler napravi između 500 i 600 startova na 5 do 25 metara, tako procenjuje Alman. Atletski sprinter u istom periodu, prema njegovoj proceni, dođe do 120 do 150 maksimalnih sprintova. Fudbaler, dakle, sprinta četiri puta češće. Zapravo bi on trebalo da bude brži.

Nije. Da bi trening uopšte nešto promenio, telu je potreban stimulus: opterećenje koje je dovoljno novo ili dovoljno teško da mora da se prilagodi. Ako stotine startova sedmično više ne daju taj stimulus, nekoliko dodatnih u zagrevanju pogotovo ne daje. Alman to objašnjava barijerom tempa: ko uvek trči isto, po njegovom iskustvu učvršćuje postojeći tempo umesto da ga pomeri.

Brojke to podržavaju, ali samo delimično. U studiji sa igračima akademije usred skoka rasta jedan dodatni sprinterski trening sedmično poboljšao je vreme na 20 metara za 1,5 odsto, a kontrolna grupa bez dodatnog treninga takođe za 1,5 odsto (Moran i saradnici, 2018). Kod mlađih igrača pre skoka isti trening je, naprotiv, delovao jasno: 20 metara su istrčali za 3,72 umesto za 3,82 sekunde, dok se kontrolna grupa nije promenila (Moran i saradnici, 2018).

Stvar ipak nije sasvim jednoznačna. Metaanaliza o sprinterskom treningu iste istraživačke grupe pokazala je suprotan obrazac: jedva neki efekat pre skoka rasta, a najveće efekte usred skoka i posle njega (Moran i saradnici, 2017a). Da li slobodni sprintovi bolje deluju pre ili posle skoka rasta, dakle, ostaje otvoreno, jer su dva rada iste grupe došla do suprotnih rezultata. Sigurno je samo ovo: više od istog nije plan.

Tri rečenice koje se čuju u svakoj svlačionici

Šta treneri veruju o brzini, i šta kažu brojke.

Mit: Ko mnogo sprinta, postaje brži.

Šta stvarno važi: Fudbaler prema Almanu ionako napravi 500 do 600 startova sedmično. Nekoliko dodatnih u zagrevanju telu retko predstavlja nov stimulus.

Mit: Brzina je urođena, tu se malo šta može.

Šta stvarno važi: Delimično je tačno, sprinterska sposobnost je u velikoj meri nasledna (Haugen i saradnici, 2019). Snaga, skokovi, sprintovi i čista tehnika je ipak poboljšavaju, zavisno od zrelosti u različitoj meri.

Mit: Ako se vremena poboljšavaju, trening deluje.

Šta stvarno važi: Igrači iz akademija i uz običan trening postaju oko 3 odsto brži godišnje (Williams i saradnici, 2011). Tek iznad toga postaje vidljiv tvoj udeo.

Merilo: oko 3 odsto godišnje dolazi uz običan trening

Ovde leži greška u razmišljanju koja prija. Meriš u avgustu, meriš u maju, vremena su bolja. Trening je delovao.

Možda jeste. A možda i nije. Jer mladi igrači i uz sasvim običan klupski trening svake godine postaju brži. U jednoj engleskoj akademiji 200 igrača od U12 do U16 poboljšavalo se godišnje za oko 3,1 odsto na 10 metara i 2,7 odsto na 30 metara (Williams i saradnici, 2011). Kod 1.134 igrača iz nemačkog programa DFB-a za talente (DFB-Stützpunktprogramm) vreme na 20 metara palo je od U13 do U14 sa 3,57 na 3,46 sekundi, takođe oko 3 odsto (Leyhr i saradnici, 2018). Noge postaju duže, mišići jači, nervni sistem zreliji, a tu je i redovan trening. Obe grupe treniraju više od prosečne klupske ekipe; za obične klupske ekipe nema uporedivih podataka, pa je prag od oko tri odsto za njih pre postavljen visoko.

Time imaš merilo. Ako se tvoja ekipa U14 tokom godine poboljša za dva do tri odsto, to je u okviru normalnog razvoja i još ne dokazuje efekat treninga. Za sezonu od avgusta do maja, dakle oko devet meseci, prag se iz ovih godišnjih vrednosti grubo računa na nešto više od dva odsto. Efekat sigurno prepoznaješ samo poređenjem sa grupom bez dodatnog treninga, na primer sa paralelnom ekipom.

Šta umesto toga čini brže

Ako samo više sprintova nije dovoljno, šta onda? Odgovor je nespektakularan i zato nepopularan.

Snaga. Na prvim metrima stopalo ostaje na tlu relativno dugo. Zato je presudno koliko sile u tom vremenu potisneš u tlo, a ne koliko brzo pomeraš noge. Kod reprezentativaca je vreme na 30 metara bilo u tesnoj vezi sa snagom čučnja (Wisløff i saradnici, 2004). Alman uz to piše da su bacači kugle, bacači kladiva i dizači tegova bez ikakvog sprinterskog treninga na startu često brži od vrhunskih sprintera; u poređenju u dortmundskim dvoranama Westfalenhallen sprinteri prema njegovim rečima na 30 metara nisu imali nikakve šanse protiv teških atletičara (Allmann, 2010). To nije eksperiment, ali se uklapa u nalaz Wisløffa i saradnika. Kako da izgradiš tu snagu, piše u tekstu o treningu eksplozivnosti za fudbalere.

Tehnika. Snaga ne vredi ništa ako se izgubi u traljavom koraku. Stopalo mora da se spusti ispod tela, kuk mora da se opruži, trup mora da ostane uspravan. To je zadatak abecede trčanja, i to je preduslov, a ne dodatak.

Stabilnost. Telo koje se pri svakom kontaktu sa tlom nakrivi gubi silu. Da li sam trening ravnoteže direktno ubrzava sprint, ipak je sporno (Zech i saradnici, 2010). Siguran efekat je u čistim doskocima i manjem broju povreda skočnog zgloba.

Sprintovi ipak ostaju u treningu. Oni su jedno od sredstava treninga, a ujedno i provera da li rad na snazi i tehnici stiže do cilja.

A četvrta poluga uopšte nije u nogama. Najbrži igrač na terenu retko je onaj koji najbrže pretrči 30 metara, nego onaj koji pola sekunde ranije zna kuda. Kako se ta brzina odlučivanja ciljano razvija, posebna je tema, a najpopularniji put do nje je pogrešan.

Zrelost je jača od kalendara: skok rasta

Zamisli svoju generaciju U14. Svi rođeni iste kalendarske godine, svi na istom treningu. A ipak koštana starost dvojice od njih može da se razlikuje i do četiri godine (Johnson i saradnici, 2009). Jedan je još u dečjem telu, drugi je skok rasta ostavio za sobom i već se brije.

Presudni trenutak zove se skok rasta, stručno Peak Height Velocity. Kod dečaka nastupa u proseku između 13,8 i 14,2 godine (Malina i saradnici, 2004; Philippaerts i saradnici, 2006), ali samo u proseku. Oko te tačke koordinacija može privremeno da postane nesigurnija, bar kod nekih mladih (Quatman-Yates i saradnici, 2012). Pokreti koji su ranije bili čisti odjednom deluju drveno. Dečak se sapliće o sopstvene noge.

To nije lenjost i nije nazadovanje. Kao objašnjenje važi da ruke i noge rastu brže nego što nervni sistem stigne da podesi nove poluge. Stručni izraz za to je adolescent awkwardness, adolescentska nespretnost. Prolazi. U toj fazi važno je tehniku zadržati, a ne graditi je iznova.

Od kog uzrasta šta deluje?

Sada postaje praktično. Stepen zrelosti između ostalog odlučuje o tome koji stimulus treninga stiže do cilja i koliko jako.

Sredstvo treningapre skoka rastaod skoka rasta
Trening skokova (efekat na sprint)deluje, mali do srednji efektideluje, mali do srednji efekti
Slobodni sprintovi (16 × 20 m sedmično)u jednoj studiji delovali jasnousred skoka u istoj studiji nisu bolji nego bez njih
Sprintovi sa sankamamala studija: nema merljivog efektamala studija: oko 5,8 odsto na 30 m
Trening snagemali, statistički nesiguran porast snageznatno veći porast snage
Tehnika trčanja i koordinacijadeluje, dobro se učizadržati naučeno, u skoku dotegnuti

Iza redova stoje ovi radovi. Trening skokova je u metaanalizi sa 11 studija i 744 učesnika delovao slično dobro pre i posle skoka rasta, uključujući sprint (Ramirez-Campillo i saradnici, 2023); stariji pregled je našao najjači efekat na sprint pre i usred skoka (Rumpf i saradnici, 2012). Slobodni sprintovi potiču iz studije sa 16 trčanja na 20 metara jednom sedmično (Moran i saradnici, 2018), sa gore opisanom protivrečnošću u odnosu na metaanalizu. Trening snage je prema jednoj metaanalizi pre skoka povećao snagu samo malo i statistički nesigurno, a tokom i posle skoka znatno (Moran i saradnici, 2017b). Bezbedan i smislen je u detinjstvu i mladosti ipak, navodi međunarodni konsenzus (Lloyd i saradnici, 2014).

Sprint sa otporom je najjasniji primer razlike u zrelosti. U maloj studiji bez kontrolne grupe mladi usred ili posle skoka rasta postali su uz sprintove sa sankama oko 5,8 odsto brži na 30 metara, a mlađi pre skoka nisu merljivo (Rumpf i saradnici, 2015). Sa 32 deteta to je nagoveštaj, a ne dokaz.

Iz toga sledi pravilo palca. Igrači pre skoka posebno dobro reaguju na trening skokova i tehniku. Igrači posle skoka uz to imaju koristi od kombinacije treninga snage i skokova (Lloyd i saradnici, 2016).

Koliko često, koliko dugo, koliko jako?

Najčešća greška u treningu brzine nije premalo zalaganja, nego previše istog. Tri pravila pomažu protiv toga.

Prvo o učestalosti: u studiji sa igračima akademije bio je dovoljan jedan trening sedmično sa 16 sprintova na 20 metara i pauzom od 90 sekundi (Moran i saradnici, 2018). Ko želi, može tu količinu da podeli na dva trenažna dana, to autori smatraju mogućim.

Prvo: tempo svesno menjaj. Alman preporučuje da se startovi neposredno posle vežbi snage i skokova ne trče maksimalno, nego na oko 80 odsto, da tehnika ostane čista. Za čiste sprinterske blokove, nasuprot tome, jedan master rad sa Univerziteta u Gracu prema Steinhöferu preporučuje maksimalna trčanja sa potpunim pauzama (Petrovcic, 2018). Kombinuj oba: čista trčanja za uvežbavanje, malo maksimalnih sprintova u odmornom stanju.

Drugo: duge pauze, kratki blokovi. Smislen sprinterski blok za mlade čine tri do četiri serije sa po četiri do pet sprintova na 15 do 50 metara, između ponavljanja dva do tri minuta pauze, između serija četiri do pet (Steinhöfer prema Petrovcic, 2018). Deluje kao mnogo stajanja. Ipak je ispravno, jer brzini treba odmoran nervni sistem.

Treće: kriterijum za prekid shvati ozbiljno. Čim se vremena primetno pogoršaju, blok je gotov. Od tog trenutka treniraš izdržljivost, a ne brzinu, a to nije bio plan.

I četvrto pravilo, koje manje zvuči kao doziranje, a ipak je najvažnije: variraj. I to preporučuje Alman. Uvek isti sprint na istoj distanci iz istog početnog položaja samo potvrđuje ono što telo već ume. Menjaj distancu, podlogu, početni položaj, otpor i tempo. Stimulus je u odstupanju.

Tri oblika treninga za start

Da sve ne bi ostalo teorija, evo tri oblika koje opisuje Alman i koja možeš da primeniš već u utorak.

Skokovi preko kutija sa samostalno izabranim razmakom. Pet niskih kutija u nizu. Od U13 igrači za zagrevanje skaču obema nogama naizmenično na tlo i na kutiju, a kutije su udaljene jedan metar. Od U15 sledi ciljna vežba prema Almanu: isti obrazac sa većim razmacima, na početku pet metara, zatim dalje u koracima od po jedan metar, dokle god igrač čisto doskače. Za razliku od Almana, igrači se pri tome odbacuju jednom nogom, a doskaču obema, kao u tekstu o treningu eksplozivnosti. Mlađi igrači skaču bez kutije. To trenira horizontalnu odskočnu snagu, dakle upravo onu snagu koja je potrebna za start.

Trčanje uz otpor sa malim opterećenjem. Partner drži uže ili pojas uz mali otpor, a igrač trči 10 do 15 metara protiv njega, a zatim prelazi u slobodno trčanje. Važno je doziranje: otpor mora da bude toliko mali da to i dalje izgleda kao sprint. Ako je prevelik, igrač se spusti u sedeći položaj i gazi napred tempom hoda. Posle toga uvek dodaj dva do tri slobodna trčanja, da bi pokret ponovo pronašao normalan tempo. Imaj na umu: ovo je vežba snage, a ne vežba frekvencije, i prema maloj studiji gore najviše se isplati od skoka rasta.

Visoki skip nizbrdo. Dovoljna je blaga nizbrdica. Ko nizbrdo želi čisto da izvede podizanje kolena, mora da bude dovoljno brz, inače padne. Vežba nameće pokret, umesto da ga samo objašnjava. Samo nizbrdo znači: blaga nizbrdica, kratka deonica, i ne sa igračima koji se upravo usred skoka rasta sapliću.

Meri umesto da nagađaš: test na 10 metara

Ako iz ovog teksta poneseš samo jednu stvar, neka bude ova: meri. Bez brojki ne znaš da li tvoj trening deluje, a merilo od oko tri odsto godišnje možeš da primeniš samo ako uopšte imaš vrednosti.

Evo kako se to radi čisto, prema protokolu merenja jednog master rada sa Univerziteta u Bajrojtu (Schmoll, 2019): 20 metara, sa prolaznim vremenom na 10 metara. Start iz iskoraka, bez startnog znaka, da se vreme reakcije ne bi merilo. Tri pokušaja, između njih najmanje tri minuta pauze. Računa se prosek dva najbolja, najtačnije fotoćelijama. Za orijentaciju: u nemačkom programu DFB-a za talente (DFB-Stützpunktprogramm), dakle kod najboljih oko četiri odsto jedne generacije, igrači U14 su na 20 metara u proseku imali 3,46 sekundi, a igrači U15 3,35 sekundi, merene fotoćelijama (Leyhr i saradnici, 2018). Ručno merena vremena sa tim nisu direktno uporediva.

A sada kvaka koju skoro niko ne pominje. Baš prvih deset metara, koji su u igri najvažniji, najteže se mere. U jednoj maloj studiji prvih deset metara bilo je samo osrednje ponovljivo (r = 0,57), drugih deset skoro savršeno (r = 0,95), tako to za 16 igrača navodi Schmoll (2019). Za tebe to znači: uvek meri oba dela, i start izmeri više puta pre nego što iz toga izvučeš zaključak.

Tvoj plan za sezonu

Sklopi sve u jednostavan tok. Na početku sezone jednom čisto izmeriš 10 i 20 metara i zapišeš vrednosti. Zatim pogledaš generaciju i grubo podeliš: ko je usred skoka rasta, ko ga je ostavio za sobom, a kome tek predstoji. Posle toga postaviš težišta. Igrači pre skoka dobijaju tehniku, skokove, sprintove i snagu sa sopstvenom težinom tela, oni posle skoka uz to snagu sa rastućim opterećenjem i oblike sa otporom. Jedan sprinterski trening sedmično, odmoran i sa dugim pauzama, startovi posle vežbi snage na oko 80 odsto, uz promenljive oblike.

Na kraju sezone meriš ponovo i poredi sa merilom od oko tri odsto godišnje (Williams i saradnici, 2011), što za sezonu od devet meseci znači nešto više od dva odsto. Ako je poboljšanje znatno iznad toga, to govori u prilog tvom treningu. Ako je u okviru merila, ne dokazuje ni jedno ni drugo. To je neprijatna računica, ali je poštena.

Pravu proveru na kraju ionako ne daje štoperica, nego utakmica. Pripremni turnir ti pod pravim pritiskom pokazuje da li novi start stiže u duel. Kako da svoju ekipu potpuno pripremiš za to, piše u planu pripreme za turnir.

Isplaniraj svoj pripremni turnirBesplatno i bez registracije

Izvori

Izvor iz prakse

  • Allmann, H. (2010): Trainingsmethodische Variationen für ein effektives Laufschnelligkeitstraining im Fußballtraining. Internationaler Trainer-Kongress 2010, Bund Deutscher Fußball-Lehrer, str. 30–37. bdfl.de. Osam sedmica maksimalnih startova bez poboljšanja, 500 do 600 startova sedmično, pravilo od 80 odsto, skokovi preko kutija, otpor pri trčanju, teški atletičari na startu i poređenje u dortmundskim dvoranama Westfalenhallen; prilog iz prakse, nije studija.

Sprinterski trening i zrelost

  • Moran, J., Parry, D. A., Lewis, I., Collison, J., Rumpf, M. C., Sandercock, G. R. H. (2018): Maturation-related adaptations in running speed in response to sprint training in youth soccer players. Journal of Science and Medicine in Sport 21(5), 538–542. doi:10.1016/j.jsams.2017.09.012. 16 sprintova na 20 metara jednom sedmično: pre skoka rasta jasno delotvorno, usred njega ne bolje od kontrolne grupe.
  • Moran, J., Sandercock, G., Rumpf, M. C., Parry, D. A. (2017a): Variation in Responses to Sprint Training in Male Youth Athletes: A Meta-analysis. International Journal of Sports Medicine 38(1), 1–11. doi:10.1055/s-0042-111439. Sprinterski trening u celini srednje delotvoran, najjače usred i posle skoka rasta.
  • Rumpf, M. C., Cronin, J. B., Mohamad, I. N., Mohamad, S., Oliver, J. L., Hughes, M. G. (2015): The effect of resisted sprint training on maximum sprint kinetics and kinematics in youth. European Journal of Sport Science 15(5), 374–381. doi:10.1080/17461391.2014.955125. Sprintovi sa sankama: oko 5,8 odsto brže na 30 metara od skoka rasta, pre toga bez merljivog efekta; 32 deteta, bez kontrolne grupe.
  • Rumpf, M. C., Cronin, J. B., Pinder, S. D., Oliver, J., Hughes, M. (2012): Effect of different training methods on running sprint times in male youth. Pediatric Exercise Science 24(2), 170–186. doi:10.1123/pes.24.2.170. Pliometrija najjače deluje na sprint pre i usred skoka rasta, kombinovani trening posle njega.

Trening skokova i snage

  • Ramirez-Campillo, R. et al. (2023): Plyometric-Jump Training Effects on Physical Fitness and Sport-Specific Performance According to Maturity: A Systematic Review with Meta-analysis. Sports Medicine – Open 9, 23. doi:10.1186/s40798-023-00568-6. 11 studija, 744 učesnika: trening skokova deluje slično dobro pre i posle skoka rasta, i na sprint.
  • Lloyd, R. S., Radnor, J. M., De Ste Croix, M. B., Cronin, J. B., Oliver, J. L. (2016): Changes in Sprint and Jump Performances After Traditional, Plyometric, and Combined Resistance Training in Male Youth Pre- and Post-Peak Height Velocity. Journal of Strength and Conditioning Research 30(5), 1239–1247. doi:10.1519/JSC.0000000000001216. Svi oblici treninga poboljšali su sprint i skok u obe grupe zrelosti; pliometrija najjače pre, kombinacija najjače posle skoka rasta.
  • Moran, J., Sandercock, G. R. H., Ramírez-Campillo, R., Meylan, C., Collison, J., Parry, D. A. (2017b): A meta-analysis of maturation-related variation in adolescent boy athletes' adaptations to short-term resistance training. Journal of Sports Sciences 35(11), 1041–1051. doi:10.1080/02640414.2016.1209306. Trening snage povećava snagu u svakoj fazi zrelosti, tokom i posle skoka jače.
  • Lesinski, M., Prieske, O., Granacher, U. (2016): Effects and dose-response relationships of resistance training on physical performance in youth athletes: a systematic review and meta-analysis. British Journal of Sports Medicine 50(13), 781–795. doi:10.1136/bjsports-2015-095497. 43 studije: srednji efekti na snagu i skok, mali na sprint.
  • Lloyd, R. S. et al. (2014): Position statement on youth resistance training: the 2014 International Consensus. British Journal of Sports Medicine 48(7), 498–505. doi:10.1136/bjsports-2013-092952. Trening snage je u detinjstvu i mladosti bezbedan i smislen.
  • Wisløff, U., Castagna, C., Helgerud, J., Jones, R., Hoff, J. (2004): Strong correlation of maximal squat strength with sprint performance and vertical jump height in elite soccer players. British Journal of Sports Medicine 38(3), 285–288. doi:10.1136/bjsm.2002.002071. Snaga čučnja u tesnoj je vezi sa vremenom sprinta na 30 metara.

Prirodni razvoj i merenje

  • Williams, C. A., Oliver, J. L., Faulkner, J. (2011): Seasonal monitoring of sprint and jump performance in a soccer youth academy. International Journal of Sports Physiology and Performance 6(2), 264–275. doi:10.1123/ijspp.6.2.264. 200 igrača akademije od U12 do U16: godišnje oko 3,1 odsto brži na 10 metara i 2,7 odsto na 30 metara.
  • Leyhr, D., Kelava, A., Raabe, J., Höner, O. (2018): Longitudinal motor performance development in early adolescence and its relationship to adult success: An 8-year prospective study of highly talented soccer players. PLOS ONE 13(5), e0196324. doi:10.1371/journal.pone.0196324. 1.134 igrača iz nemačkog programa DFB-a za talente: 20 metara za 3,57 (U13), 3,46 (U14) i 3,35 sekundi (U15).
  • Schmoll, S. (2019): Entwicklung und Evaluierung eines Athletiktrainingsprogramms für Nachwuchsfußballer (mid-PHV), master rad, Univerzitet u Bajrojtu. epub.uni-bayreuth.de. Protokol merenja za 10 i 20 metara, ponovljivost prvih i drugih deset metara.
  • Petrovcic, C. (2018): Nachhaltiges Athletiktraining im Kinder- und Jugendfußball, master rad, Univerzitet Karl-Franzens u Gracu. Sprinterski blokovi prema Steinhöferu: tri do četiri serije od po četiri do pet sprintova na 15 do 50 metara.

Rast i zrelost

  • Malina, R. M., Bouchard, C., Bar-Or, O. (2004): Growth, Maturation, and Physical Activity, 2. izdanje, Human Kinetics, Champaign. Skok rasta kod dečaka u proseku između 13,8 i 14,2 godine; citirano prema Schmoll (2019).
  • Philippaerts, R. M. et al. (2006): The relationship between peak height velocity and physical performance in youth soccer players. Journal of Sports Sciences 24(3), 221–230. doi:10.1080/02640410500189371. Skok rasta kod flamanskih mladih igrača u proseku sa 13,8 godina.
  • Johnson, A., Doherty, P. J., Freemont, A. (2009): Investigation of growth, development, and factors associated with injury in elite schoolboy footballers: prospective study. BMJ 338, b490. doi:10.1136/bmj.b490. Koštana i kalendarska starost u istoj generaciji mogu da se razlikuju i do četiri godine.
  • Cumming, S. P., Lloyd, R. S., Oliver, J. L., Eisenmann, J. C., Malina, R. M. (2017): Bio-banding in Sport: Applications to Competition, Talent Identification, and Strength and Conditioning of Youth Athletes. Strength and Conditioning Journal 39(2), 34–47. doi:10.1519/SSC.0000000000000281. Skok rasta traje oko dve godine, dečaci u njemu rastu 5 do 11 centimetara godišnje.
  • Quatman-Yates, C. C., Quatman, C. E., Meszaros, A. J., Paterno, M. V., Hewett, T. E. (2012): A systematic review of sensorimotor function during adolescence: a developmental stage of increased motor awkwardness? British Journal of Sports Medicine 46(9), 649–655. doi:10.1136/bjsm.2010.079616. Upravljanje pokretima tokom rasta kod nekih mladih može privremeno da se pogorša.
  • Haugen, T., Seiler, S., Sandbakk, Ø., Tønnessen, E. (2019): The Training and Development of Elite Sprint Performance: an Integration of Scientific and Best Practice Literature. Sports Medicine – Open 5, 44. doi:10.1186/s40798-019-0221-0. Sprinterska sposobnost je u velikoj meri nasledna, ali su njene osnove ipak trenabilne.

Ravnoteža

  • Zech, A. et al. (2010): Balance training for neuromuscular control and performance enhancement: a systematic review. Journal of Athletic Training 45(4), 392–403. doi:10.4085/1062-6050-45.4.392. Efekat treninga ravnoteže na sprint i skok je sporan.

Česta pitanja

Od kog uzrasta trening brzine u fudbalu ima smisla?
Brzina se može trenirati u svakom uzrastu, samo se sredstva menjaju. Trening skokova je u jednoj metaanalizi poboljšao sprint i pre i posle skoka rasta (Ramirez-Campillo i saradnici, 2023), koji kod dečaka u proseku nastupa sa 13,8 do 14,2 godine. Da li slobodni sprintovi bolje deluju pre ili posle skoka, nije jasno, jer su dve studije došle do suprotnih rezultata. Kod sprintova sa sankama mala studija je merljiv efekat našla tek od skoka rasta.
Zašto moja ekipa ne postaje brža uprkos treningu sprinta?
Često postaje brža, samo ne brža nego bez dodatnog treninga. U studiji sa igračima akademije usred skoka rasta oni sa jednim dodatnim sprinterskim treningom sedmično poboljšali su vreme na 20 metara za 1,5 odsto, a kontrolna grupa takođe za 1,5 odsto (Moran i saradnici, 2018). Kod mlađih igrača pre skoka isti trening je, naprotiv, delovao jasno.
Koliko često mladi igrači treba da treniraju sprint?
Jedan trening sedmično dovoljan je kao osnovni stimulus: 16 sprintova na 20 metara sa pauzom od 90 sekundi (Moran i saradnici, 2018). Autori studije smatraju da je moguće tu količinu podeliti na dva termina. Kvalitet je važniji od učestalosti. Čim se vremena primetno pogoršaju, blok je gotov, jer od tog trenutka treniraš izdržljivost, a ne brzinu.
Kako da prepoznam da li moj trening brzine deluje?
Samo po izmerenom sprintu. Izmeri 20 metara sa prolaznim vremenom na 10 metara, tri pokušaja sa pauzom od najmanje tri minuta. Rezultat uporedi sa prirodnim razvojem: igrači akademije uz normalan trening postajali su godišnje oko 3,1 odsto brži na 10 metara i 2,7 odsto na 30 metara (Williams i saradnici, 2011). Poboljšanje tog reda veličine još ne dokazuje efekat treninga.
Šta trening snage donosi brzini u fudbalu?
Nešto, iako je direktan efekat na sprint mali. Na prvim metrima odlučuje sila koja se pri svakom kontaktu prenese u tlo. Metaanaliza od 43 studije našla je kod mladih sportista male efekte treninga snage na sprint (Lesinski i saradnici, 2016). Kod profesionalaca je vreme na 30 metara bilo u tesnoj vezi sa snagom čučnja (Wisløff i saradnici, 2004). Odgovarajuće vežbe naći ćeš u tekstu o treningu eksplozivnosti.