Zašto se turnirski dan odlučuje pored terena
Stojiš pored terena, tvoje dijete je na lopti, i prije nego primijetiš, izleti ti „Pa šutiraj!“. To poznaje svaki roditelj mladog fudbalera. Na običnoj ligaškoj utakmici to jedva ko primijeti. Na turnirskom danu se nagomila: umjesto jedne utakmice igraju se četiri ili pet, umjesto poznatih roditelja iz kluba pored terena stoji šarena mješavina nepoznatih odraslih, a zbijena satnica sve čini nervoznim.
Najveći izvor stresa na turniru za djecu i mlade rijetko su djeca, a mnogo češće odrasli. Glasno dovikivanje uputstava, rasprave sa sudijom i pritisak rezultata oduzimaju djeci upravo onu radost igre radi koje je, recimo, njemački savez DFB preuredio oblike takmičenja u dječijem fudbalu.
Turnir to zaoštrava iz tri razloga. Djeca igraju nekoliko kratkih utakmica s malo pauze između njih, pa se napetost gomila umjesto da popusti. Roditelji se međusobno jedva poznaju, a tiho poređenje nepoznatih porodica diže ton. I zbijena satnica svako kašnjenje pretvara u povod za nervozu. Dobra vijest: dovoljna su četiri jednostavna pravila da linija pomaže djeci umjesto da ih koči. Ovaj članak je namijenjen tebi kao roditelju, a na kraju ćeš naći gotov predložak kojim organizator određuje ton za sve.
Navijaj, ne diriguj
Najvažnije pravilo ide prvo: navijaj, ne diriguj. Aplauz, dozivanje po imenu, jedno „samo naprijed“ nakon izgubljenog duela, sve to pomaže. Problem su taktička uputstva. „Idi lijevo“, „dodaj“, „ostani nazad“ dolaze od trenera, ne s linije.
Razlog je jednostavan. Dijete koje u isto vrijeme čuje dva glasa, glas svog trenera i glas svog oca, ne može donijeti vlastitu odluku. Na trenutak se ukoči, a upravo ta sekunda često odlučuje duel. Djeca uče fudbal tako da sama odlučuju i pritom griješe. Ko im odluku oduzme izvana, oduzima im i lekciju koju bi iz nje izvukla.
U žaru utakmice pomaže jedno praktično pravilo: ako bi isto doviknuo i djetetu iz protivničke ekipe, u redu je. „Bravo“ za lijepu odbranu golmana, na bilo kojoj strani, da. Uputstvo samo za tvoje dijete, ne.
Razlika se vidi na konkretnim povicima. „Super si se borio“, „samo naprijed“, „odličan pas“ ili obično tapšanje bodre, a ne upravljaju. „Šutiraj“, „lijevo“, „faulaj ga“ ili „zašto ne dodaješ“ su, naprotiv, dirigovanje i ne pripadaju liniji. Kad osjetiš da ti je komanda na vrhu jezika, zamijeni je imenom svog djeteta i jednim „ajmo“. Ohrabrenje je isto, a odluka ostaje djetetu.
Poštuj sudiju
Mnoge utakmice mlađih kategorija ne sudi iskusan sudija, nego petnaestogodišnjak s tek položenim sudijskim ispitom ili trener volonter iz kluba. Pogrešne odluke su dio toga, a tokom dana se uglavnom izravnaju. Ko ih glasno komentariše, ne dobija ništa, a gubi mnogo.
Jer ovdje se snaga primjera vidi odmah. Dijete koje gleda kako otac viče na sudiju uči da se s autoritetom tako postupa. A mladi sudija na kojeg nakon treće utakmice nasrnu bijesni roditelji često odustane već u prvoj sezoni. U Njemačkoj savez DFB već godinama muku muči da nađe mlade sudije, a slično je u mnogim zemljama. Svaki napad pored terena amaterskom fudbalu dugoročno odnosi upravo one sudije bez kojih se nijedan turnir ne može odigrati.
Zato je pravilo jednostavno: kod pogrešne odluke ostani miran i ne govori ništa. Ako zaista nešto suštinski ne valja, to nakon utakmice rješava trener, a ne roditelj tokom utakmice.
Teže je kad se tvoje dijete ljuti zbog pogrešne odluke. I tu tvoj primjer pomaže više od bilo kakvog objašnjenja. Mirno „šteta, ali ni sudija ne vidi sve, samo nastavi igrati“ uči dijete da se nosi s nepravdom umjesto da se zaglavi u njoj. Upravo tu smirenost ono iz fudbala nosi u situacije koje sa sportom više nemaju nikakve veze.
Rezultat je sporedan
U Njemačkoj se kod najmlađih, do U-9, na mnogim mjestima namjerno ne vodi tabela. U Bosni i Hercegovini o tome odlučuje kantonalni savez; u Kantonu Sarajevo tabele dječijih liga se vode, ali se ne objavljuju, dok drugi kantoni objavljuju tabele već od otprilike U-10. Razlog njemačkog pristupa vrijedi i ovdje, i nije riječ o razmaženosti, nego o sportskoj odluci: u tom uzrastu je važno da djeca imaju mnogo kontakata s loptom, da zavole igru i da žele ponovo doći. Rezultat je pritom sporedan.
Za tebe pored terena to znači dvije stvari. Prvo: nakon utakmice pitaj dijete za najljepši trenutak, a ne za rezultat. Djeca koja poslije svake utakmice čuju samo pitanje o rezultatu povezuju fudbal s pritiskom da moraju pobijediti, a ne sa zabavom, a taj pritisak ionako dođe dovoljno rano. Drugo: aplaudiraj svakom djetetu, ne samo svojoj ekipi. Dobra odbrana ili lijep pas zaslužuju aplauz, bez obzira na to koji dres golman nosi. To opušta sve pored terena, jer iz dana izbacuje tiho takmičenje roditelja među sobom.
Ti si primjer
Sva tri prethodna pravila svode se na jedno: ti si primjer, htio to ili ne. Djeca tokom utakmice češće pogledaju prema liniji nego roditelji misle, i kopiraju ponašanje koje tamo vide. Ko viče na sudiju, uči dijete da viče. Ko nakon poraza neraspoložen ode do auta, uči dijete da izgubljena utakmica kvari cijelo popodne.
Isto vrijedi i obrnuto. Roditelj koji nakon utakmice pruži ruku djetetu iz protivničke ekipe, poštuje sudiju i zna preći preko poraza, daje svom djetetu uzor koji seže daleko izvan fudbala. To je pravi razlog zašto je linija pored terena mnogo važnija nego bi kratak turnir dao naslutiti.
Odredi ton za turnir: plakat i pismo roditeljima
Ako organizuješ turnir ili vodiš ekipu, imaš polugu kakvu nijedan pojedinačni roditelj nema: pravila postavljaš prije nego se lopta prvi put zakotrlja. Pravila ponašanja koja unaprijed stoje u pismu roditeljima i vise kao laminiran plakat na ulazu djeluju bolje od bilo kakvog obraćanja preko razglasa kad je atmosfera već pokvarena.
Dovoljna su dva dijela. Prvo, jedna rečenica u pozivu ili obavještenju za roditelje, na primjer: „Da bi dan bio lijep za svu djecu, molimo vas da pored terena navijate umjesto da dirigujete, da poštujete naše mlade sudije i da aplaudirate dobrim potezima obje ekipe.“ Drugo, plakat s četiri pravila, dobro vidljiv na ulazu i pored terena. Ko turnir ionako planira alatom kao AreaCopa, plakat jednostavno doda na spisak opreme za turnirski dan.
Ovaj tekst možeš direktno preuzeti, laminirati i okačiti:
Ako neki roditelj uprkos svemu redovno prelazi granicu, to nije stvar za liniju, nego za miran razgovor daleko od terena. Kako to riješiti kao trener, a da sukob ne eskalira, pročitaj u vodiču o zahtjevnim roditeljima. A kako isplanirati cijeli turnirski dan, od poziva do dodjele medalja, pokazuje spisak za organizaciju fudbalskog turnira.
Napravi raspored turnira i odmah isplaniraj i plakatBesplatno i bez registracije
