Idi na početnu stranicu
Roditelji uz rub terena: pravila ponašanja na turnirima za djecu
Trenerska praksa

Roditelji uz rub terena: pravila ponašanja na turnirima za djecu

Roditelji uz rub terena: četiri pravila ponašanja koja djeci spašavaju turnirski dan, uz gotov plakat i pismo roditeljima za ispis.

Objavljeno 5 min čitanja

Ukratko

  • Najveći izvor stresa na turniru za djecu rijetko su sama djeca, nego uzbuđeni odrasli uz rub terena.
  • Bodri, ali ne treniraj: dijete koje istodobno čuje trenera i roditelja ne donosi vlastite odluke.
  • Pogrešne odluke dio su igre, pogotovo kod mladih i volonterskih sudaca; glasno raspravljanje najgori je primjer.
  • Kod najmlađih rezultat je sporedan; pitaj dijete za najljepši trenutak utakmice, a ne za rezultat.
  • Dvije rečenice u pismu roditeljima i plakat na ulazu postavljaju ton za cijeli turnirski dan.

Zašto rub terena odlučuje o turnirskom danu

Stojiš uz rub terena, tvoje dijete ima loptu, i prije nego što shvatiš, izleti ti „Pucaj!“. To poznaje svaki nogometni roditelj. Na običnoj prvenstvenoj utakmici to jedva tko primijeti. Na turnirskom danu se zbraja: umjesto jedne utakmice igraju se četiri ili pet, umjesto poznatih roditelja iz kluba uz rub stoji šarolika mješavina nepoznatih odraslih, a gusta satnica sve čini nervoznima.

Najveći izvor stresa na turniru za djecu rijetko su djeca, nego odrasli. Glasno dobacivanje uputa, rasprave sa sucem i pritisak rezultata oduzimaju djeci upravo onu radost igre radi koje je, primjerice, njemački savez DFB preuredio natjecanja u dječjem nogometu.

Turnir to zaoštrava iz tri razloga. Djeca igraju nekoliko kratkih utakmica s malo stanke između njih, pa se napetost gomila umjesto da popusti. Roditelji se međusobno jedva poznaju, a tiho uspoređivanje među nepoznatim obiteljima podiže ton. I gusta satnica svako kašnjenje pretvara u razlog za živce. Dobra vijest: četiri jednostavna pravila dovoljna su da linija djeci pomaže, a ne da ih koči. Ovaj članak namijenjen je tebi kao roditelju, a na kraju ćeš naći gotov predložak kojim organizator postavlja ton za sve.

Bodri, ali ne treniraj

Najvažnije pravilo na početku: bodri, ali ne treniraj. Pljesak, dozivanje imena, jedno „samo tako“ nakon izgubljenog duela, sve to nosi. Problem su taktičke upute. „Idi lijevo“, „dodaj“, „ostani straga“ dolaze od trenera, a ne s ruba terena.

Razlog je jednostavan. Dijete koje istodobno čuje dva glasa, glas svog trenera i glas svog oca, ne može donijeti vlastitu odluku. Na trenutak se ukoči, a upravo ta sekunda često odlučuje duel. Djeca uče nogomet tako da sama odlučuju i pritom griješe. Tko im odluku oduzme izvana, oduzima im i ono što bi iz nje naučila.

U žaru utakmice pomaže praktično pravilo palca: sve što bi doviknuo i djetetu iz protivničke ekipe, u redu je. „Bravo“ za lijepu obranu na bilo kojoj strani, da. Uputa samo za tvoje dijete, ne.

Razlika se vidi na konkretnim povicima. „Super si se borio“, „samo tako“, „odlično dodavanje“ ili obični pljesak bodre, a ne upravljaju. „Pucaj“, „lijevo“, „faulaj ga“ ili „zašto ne dodaš“ su, naprotiv, treniranje i ne pripadaju uz liniju. Kad osjetiš da ti je naredba na vrhu jezika, zamijeni je imenom svog djeteta i jednim „ajmo“. Ohrabrenje je isto, a odluka ostaje djetetu.

Poštuj suca

Mnoge utakmice mlađih uzrasta ne sudi iskusni sudac, nego tinejdžer s tek položenim sudačkim ispitom ili trener volonter iz kluba. Pogrešne odluke dio su toga, a kroz dan se uglavnom izjednače. Tko ih glasno komentira, ništa ne dobiva, a mnogo gubi.

Jer ovdje se učinak primjera vidi odmah. Dijete koje vidi kako mu otac viče na suca uči da se s autoritetima tako postupa. A mladi sudac, na kojeg nakon treće utakmice nasrnu razjareni roditelji, često odustane već u prvoj sezoni. U mnogim zemljama nogometni savezi godinama teško pronalaze nove mlade suce. Svaki napad uz rub terena dugoročno amaterskom nogometu oduzima upravo one suce bez kojih se nijedan turnir ne može održati.

Zato je pravilo jednostavno: kod pogrešne odluke ostani miran i ništa ne govori. Ako doista nešto temeljno ne štima, to nakon utakmice rješava trener, a ne roditelj tijekom utakmice.

Teže je kad se tvoje dijete ljuti zbog pogrešne odluke. I tu tvoj primjer pomaže više od bilo kakvog objašnjenja. Mirno „baš šteta, ali ni sudac ne vidi sve, samo nastavi igrati“ uči dijete kako se nositi s nepravdom umjesto da zapne na njoj. Upravo tu smirenost ono iz nogometa nosi u situacije koje sa sportom više nemaju nikakve veze.

Rezultat je sporedan

U Njemačkoj se kod najmlađih, do U-9, na mnogim mjestima namjerno ne vodi ljestvica. U Hrvatskoj je drukčije: i najmlađe lige, poput početnika (U-9), obično vode rezultate i ljestvicu. Razlog njemačkog pristupa ipak vrijedi i ovdje, i nije riječ o maženju, nego o sportskoj odluci: u toj dobi važno je da djeca imaju mnogo kontakata s loptom, da zavole igru i da se žele vraćati. Rezultat je pritom sporedan.

Za tebe uz rub terena to znači dvoje. Prvo: nakon utakmice pitaj dijete za najljepši trenutak, a ne za rezultat. Djeca koja nakon svake utakmice čuju samo pitanje o rezultatu povezuju nogomet s pritiskom da moraju pobijediti umjesto sa zabavom, a taj pritisak ionako dođe dovoljno rano. Drugo: plješći svakom djetetu, ne samo svojoj ekipi. Dobra obrana ili lijepo dodavanje zaslužuju pljesak, bez obzira na to koji dres vratar nosi. To opušta cijeli rub terena, jer iz dana izbacuje tiho natjecanje roditelja među sobom.

Ti si primjer

Sva tri prethodna pravila svode se na jedno: ti si primjer, htio to ili ne. Djeca tijekom utakmice češće pogledaju prema liniji nego što roditelji misle, i kopiraju ono što tamo vide. Tko viče na suca, odgaja djecu koja viču. Tko nakon poraza mrzovoljno ode do auta, uči dijete da izgubljena utakmica kvari cijelo popodne.

Isto vrijedi i obrnuto. Roditelj koji nakon utakmice pruži ruku djetetu iz protivničke ekipe, poštuje suca i zna prijeći preko poraza, daje svom djetetu uzor koji seže daleko izvan nogometa. To je pravi razlog zašto je rub terena toliko važniji nego što bi kratki turnir dao naslutiti.

Postavi ton za turnir: plakat i pismo roditeljima

Ako organiziraš turnir ili vodiš ekipu, imaš polugu koju nijedan pojedinačni roditelj nema: pravila postavljaš prije nego što se lopta prvi put zakotrlja. Pravila ponašanja koja unaprijed stoje u pismu roditeljima i vise kao plastificirani plakat na ulazu djeluju bolje od bilo kakve najave preko razglasa kad je atmosfera već pokvarena.

Dovoljna su dva dijela. Prvo, jedna rečenica u pozivu ili obavijesti roditeljima, na primjer: „Kako bi dan bio lijep za svu djecu, molimo vas da uz rub terena bodrite umjesto da trenirate, poštujete naše mlade suce i pljeskate dobrim potezima obiju ekipa.“ Drugo, plakat s četiri pravila, dobro vidljiv na ulazu i uz terene. Tko ionako planira turnir alatom kao što je AreaCopa, plakat jednostavno doda na popis opreme za turnirski dan.

Ovaj tekst možeš izravno preuzeti, plastificirati i objesiti:

Ako neki roditelj unatoč svemu redovito pretjeruje, to nije stvar za rub terena, nego za miran razgovor podalje od igrališta. Kako to kao trener riješiti, a da sukob ne eskalira, piše u vodiču o zahtjevnim roditeljima. A kako isplanirati cijeli turnirski dan, od poziva do proglašenja pobjednika, pokazuje popis za organizaciju nogometnog turnira.

Izradi raspored turnira i odmah isplaniraj i plakatBesplatno i bez registracije

Česta pitanja

Smijem li bodriti svoje dijete s ruba terena?
Bodri, ali ne treniraj. Pljesak, dozivanje imena i ohrabrenje djeci prijaju. Taktičke upute poput „idi lijevo“ ili „pucaj“ ih zbunjuju, jer dijete istodobno čuje trenera i ukoči se. Pravilo palca: sve što bi doviknuo i djetetu iz protivničke ekipe, u redu je.
Kako da se ponašam kad sudac pogrešno presudi?
Ostani miran i ništa ne govori. Mnoge utakmice mlađih uzrasta sude mladi ili volonterski suci, a pogrešne odluke dio su igre. Tko glasno raspravlja, daje primjer upravo onog ponašanja koje nitko ne želi vidjeti uz rub terena. U mnogim zemljama savezi godinama teško pronalaze mlade suce; svaki napad na njih dugoročno nogometu oduzima suce.
Kako kao organizator mogu postaviti ton uz rub terena?
Pravila ponašanja javi unaprijed, a ne tek na dan turnira. Dvije rečenice u pismu roditeljima i plastificirani plakat na ulazu djeluju bolje od bilo kakve opomene tijekom turnira. Gotov predložak za oboje nalazi se na kraju ovog članka. Tako svi znaju pravila prije nego što sudac označi početak prve utakmice.
Što da radim ako drugi roditelj postane uvredljiv?
Ne ulazi u izravnu konfrontaciju uz rub terena, to pred djecom samo eskalira. Obrati se vodstvu turnira ili treneru, oni preuzimaju slučaj. Ako neki roditelj opetovano pretjeruje, to je stvar za miran razgovor podalje od terena, a ne za uzvraćanje s linije.
Trebam li dijete nakon utakmice pitati za rezultat?
Radije ga pitaj za najljepši trenutak nego za rezultat. Kod najmlađih je radost igre važnija od ishoda utakmice. Djeca koja nakon svake utakmice čuju samo pitanje o rezultatu povezuju nogomet s pritiskom da moraju pobijediti umjesto sa zabavom.