Pravila ubacivanja lopte stanu na pola stranice, a ipak je ubacivanje nastavak igre koji se najčešće izvodi pogrešno i najrjeđe kažnjava. Razlog je u samoj konstrukciji pravila: ne zanima ga kako igrač dolazi do lopte, nego isključivo jedan jedini djelić sekunde.
Pravilo 15 sve veže uz jedan jedini trenutak
Ključna rečenica pravila, u slobodnom prijevodu službenog teksta IFAB-a, glasi: „U trenutku ubacivanja igrač koji ubacuje loptu mora stajati licem okrenut prema igralištu, dijelom svakog stopala dodirivati uzdužnu crtu ili tlo izvan nje te ubaciti loptu objema rukama iza glave i preko nje s mjesta na kojem je lopta napustila igralište.“
Četiri uvjeta, i sva četiri provjeravaju se u istom trenutku. Igrač se smije zaletjeti deset metara, okrenuti se, držati loptu u zraku. Sve dok u trenutku kad ispušta loptu lice, stopala, ruke i mjesto odgovaraju pravilu, ubacivanje je ispravno. Obrnuto, ni najljepši početni položaj ne pomaže ako se igrač pri bacanju odvoji od tla.
Tome se pridružuje peti uvjet, koji djeluje tek nakon izbačaja: lopta je u igri čim se nađe unutar igrališta. Ako prije toga dotakne tlo, ubacivanje se ponavlja, i to ga izvodi ista ekipa s istog mjesta. To nije kazna, nego ponavljanje.
Što igrač mora ispuniti u trenutku izbačaja
Stav i usmjerenje. Igrač stoji i licem je okrenut prema igralištu. „Stajati“ isključuje klečanje i sjedenje, ali ne i nagnut položaj. Usmjerenje je velikodušnije nego što mnogi treneri misle: tijelo mora biti okrenuto prema igralištu, a ne točno u smjeru bacanja.
Kontakt stopala. Dio svakog stopala dodiruje uzdužnu crtu ili tlo izvan nje. Dakle oba stopala, i to s kontaktom s tlom. Izraz „dio“ je važan: dovoljno je da vrh stopala dodiruje crtu, peta smije biti u zraku.
Držanje ruku i putanja. Obje ruke na lopti, a lopta dolazi iza glave i preko nje. To je putanja kretnje, a ne završni položaj. Bacanje koje počinje tek iznad tjemena taj uvjet ne ispunjava.
Mjesto. Lopta se ubacuje s mjesta na kojem je napustila igralište. Tekst pravila ne navodi nikakvu toleranciju. U praksi se metar razlike rijetko kad kažnjava, u mlađim uzrastima gotovo nikad, ali pravilo taj prostor ne poznaje.
Što se iz ubacivanja ne može dogoditi
Tri su stvari isključene, i sve tri su u praksi važnije nego što zvuče.
Iz ubacivanja se ne može izravno postići pogodak. Ako lopta izravno uđe u protivnička vrata, dosuđuje se udarac s vrata. Ako izravno uđe u vlastita vrata, protivnik dobiva udarac iz kuta. Oba smjera su uređena, a na drugi slučaj gotovo nitko ne misli.
Zaleđa pri izravnom primanju lopte nema. Pravilo 11 izričito navodi udarac s vrata, ubacivanje i udarac iz kuta kao tri situacije nakon kojih igrač smije izravno primiti loptu, a da nije u zaleđu. Za napad je to poluga koju mnoge ekipe ne koriste: napadač pri ubacivanju smije stajati koliko god daleko naprijed želi.
Svi protivnici moraju biti udaljeni najmanje dva metra od mjesta ubacivanja na uzdužnoj crti. To je obveza protivnika, a ne molba igrača koji ubacuje.
Pet pogrešaka koje izravno proizlaze iz pravila
Jedna napomena koju većina priručnika o ovoj temi ne navodi: ne postoje pouzdani podaci o tome koja je pogreška pri ubacivanju najčešća. Takvu statistiku ne objavljuje ni njemački DFB, ni engleski, španjolski ili francuski savez. Savezi objavljuju tekst pravila i pojedinačne slučajeve, a ne učestalosti. Sljedeći je popis zato izveden iz teksta pravila i poredan njegovim redoslijedom. Kaže što može biti pogrešno, a ne koliko se često događa.
- Ubacivanje okrenuto u stranu. Tijelo pri bacanju nije okrenuto prema igralištu, najčešće zato što se igrač okreće prema suigraču umjesto da loptu baci prema njemu.
- Podignuto stopalo ili odraz. Klasik kod dugih ubacivanja: igrač uzima zamah i pritom odvaja jedno ili oba stopala od tla. Čim je u trenutku izbačaja jedno stopalo u zraku, ubacivanje je nepravilno.
- S tjemena umjesto iza glave i preko nje. Lopta kreće ispred ili iznad glave i ne opisuje putanju straga. Francuski sudački nastavni list udruge UNAF navodi upravo to kao glavni uzrok nepravilnih ubacivanja, ali kao zapažanje iz 2016., a ne kao izmjerenu učestalost.
- Bačeno jednom rukom ili nejednakom snagom. Jedna ruka vodi, druga samo leži na lopti. Formalno su obje ruke na lopti, ali bacanje je ipak sporno.
- Ubačeno pokraj pravog mjesta. Igrač usput uzme nekoliko metara prostora, najčešće prema protivničkim vratima.
Koja kazna slijedi za koju pogrešku
Sankcije su kraće od uvjeta i razlikuju tri slučaja.
Nepravilno izvođenje. Svako kršenje jednog od četiri uvjeta znači da ubacivanje izvodi igrač protivničke ekipe. Lopta dakle mijenja stranu, slobodnog udarca nema.
Drugi dodir igrača koji je ubacio loptu. Ako on ponovno dotakne loptu prije nego što ju je dotaknuo neki drugi igrač, dosuđuje se neizravni slobodni udarac. Ako je taj drugi dodir rukom, to postaje izravni slobodni udarac, a unutar vlastitog kaznenog prostora jedanaesterac. Iznimka: ako je loptu ubacio vratar, ostaje neizravni slobodni udarac.
Ometanje od strane protivnika. Tko nesportski odvlači pažnju igraču koji ubacuje ili ga ometa, a u to spada i nepoštivanje udaljenosti od dva metra, dobiva opomenu. Ako je ubacivanje već izvedeno, dosuđuje se i neizravni slobodni udarac.
Od koje kategorije ubacivanje uopće vrijedi
Tko u Njemačkoj trenira ekipu U-8 ili U-9, ovaj članak ne treba, jer tamo ubacivanja više nema. Njemački savez DFB taj je nastavak igre u malim oblicima igre zamijenio ubacivanjem nogom i uvođenjem lopte driblingom, obvezno u cijeloj zemlji od sezone 2024./25. Ubacivanje rukom pojavljuje se tek u igri 7 na 7.
Pritom je presudan oblik igre, a ne godište. Prema DFB-u, kategorija U-10/U-11 igra po izboru 5 na 5 ili 7 na 7. Ista kategorija dakle u igri 5 na 5 nema ubacivanja, a u igri 7 na 7 ima. Tko želi znati odnosi li se to na njegovu ekipu, gleda format natjecanja, a ne godinu rođenja. Više o formatima koji stoje iza toga pročitaj u našem pregledu oblika igre u dječjem nogometu.
U Hrvatskoj ne postoji jedinstveni format za najmlađe: HNS propisuje trajanje utakmica, a broj igrača i veličinu terena do U-11 određuju županijski savezi. Hoće li tvoji početnici ubacivati loptu rukom, zato provjeri u propozicijama svoje lige, a ne u nekoj nacionalnoj brošuri.
Pogled preko granice otkriva nešto zanimljivo: savezi se slažu da ubacivanje rukom nije pravi nastavak igre za malu djecu. Uopće se ne slažu oko toga što iz toga slijedi.
| Savez | Ubacivanje vrijedi od | Ispod toga | Udaljenost |
|---|---|---|---|
| DFB | igra 7 na 7, U-10/U-11 (zemaljski savezi odstupaju, vidi gore) | ubacivanje nogom ili uvođenje driblingom | |
| ÖFB | nogomet 7 na 7, U-11 | uvođenje driblingom ili dodavanje | 3 dužine koraka |
| Švicarska | nema čvrste granice | rukom, niskim dodavanjem ili driblingom, po izboru | 3 metra |
| Engleska | U-11, 9 na 9 | dodavanje ili uvođenje driblingom | 5 jarda |
| Španjolska | nema granice, vrijedi do U-8 | ništa, ali ponavljanje umjesto kazne | 2 metra |
| Francuska | U-10 i U-11, nogomet 8 na 8 | „touche“ nogom: dodavanje ili dribling | 4 metra |
Možda si primijetio da kod Švicarske i Španjolske nema dobne granice. To nije pogreška u tablici: tamo je nema. Savezi na pitanje „od kada se ubacuje rukom“ odgovaraju na tri potpuno različita načina, a samo je prvi uopće dob.
Prvo: ispod određene granice ubacivanje se zamjenjuje. Tako rade DFB, austrijski ÖFB, Engleska i Francuska. Ispod granice dijete loptu vraća u igru nogom ili driblingom, a od granice se baca rukom. Taj slučaj većina trenera ima na umu.
Drugo: ubacivanje je dopušteno, ali nije obvezno. Tako radi Švicarska. Sve do uključivo švicarske kategorije D-juniora ekipa smije birati: ubaciti rukom, nisko dodati ili uvesti loptu driblingom. Dakle ne datum, nego sloboda izbora koja u nekom trenutku prestaje.
Treće: ubacivanje vrijedi, ali pogreška ništa ne stoji. Tako radi Španjolska. Baca se sve do najmlađe kategorije, ali se pogreška ne kažnjava. Sudac je objasni i dopusti novo bacanje. Loptu ekipa gubi tek drugi put.
I još jedno ograničenje, koje pokazuje koliko je nepouzdan pogled u samo jedan dokument saveza: u Engleskoj priručnik na razini grofovije proturječi nacionalnom priručniku. Nacionalni dokument ukida ubacivanje za U-7 do U-10 bez iznimke, a verzija grofovije ga za U-10 izričito dopušta. Tko u Engleskoj sudi ili trenira, gleda dakle i dokument svoje regije.
Zalet, skok i flip: što je dopušteno
Tu se isplati što Pravilo 15 uređuje samo jedan trenutak. Iz njegova teksta izravno slijedi:
Zalet je dopušten. Pravilo ne govori ništa o putu do lopte. Igrač se smije zaletjeti koliko god želi.
Ubacivanje u skoku nije dopušteno. Ako se u trenutku izbačaja makar jedno stopalo odvoji od tla, nedostaje jedan od četiri uvjeta i ubacivanje ide protivniku. Na tome dugo ubacivanje u mlađim uzrastima redovito pada.
Flip-ubacivanje (s premetom) prema slovu je pravila dopušteno, sve dok igrač u trenutku izbačaja dijelom svakog stopala dodiruje tlo ili crtu, a lopta objema rukama dolazi iza glave i preko nje. Tko tu kretnju čisto svlada, to ispunjava.
Što ubacivanje donosi u brojkama
Analiza 16.154 ubacivanja iz cijele sezone Premier lige daje najjasniju brojku o toj temi. 83 posto ubacivanja dovelo je do uspješnog prvog dodira vlastite ekipe, 54 posto do zadržanog posjeda, a 8,8 posto završilo je udarcem na gol iz tako dobivenog posjeda.
Zanimljivija od ukupne brojke je raščlamba po smjeru bacanja:
| Smjer | Prvi dodir | Posjed zadržan |
|---|---|---|
| prema natrag | 99,5 % | 83,5 % |
| u stranu | 89,2 % | 64,0 % |
| prema naprijed | 67,6 % | 48,3 % |
Nastavna studija na pet liga sa 71.220 faza ubacivanja potvrđuje taj obrazac: prema natrag 92,13 posto zadržanog posjeda, u stranu 71,20 posto, prema naprijed 49,75 posto. Dodaje i drugu polugu koja nema veze s tehnikom: brzinu. Ubacivanja izvedena unutar pet sekundi došla su do prvog dodira u 94,4 posto slučajeva, ona nakon više od petnaest sekundi samo u 78,31 posto.
Za praksu to znači: dugo ubacivanje u kazneni prostor najupadljivija je, ali ne i najisplativija varijanta. Istu logiku poznaješ iz varijanti kornera u nogometu za mlade, gdje se kratko izvođenje također podcjenjuje.
Kako trenirati ubacivanje
Tehnika. Pet pogrešaka iz četvrtog poglavlja čine popis za ispravljanje. Dva igrača ubacuju si loptu na pet do osam metara, treći stoji sa strane i provjerava stalnim redom: usmjerenje, stopala, putanju, ruke, mjesto. Nakon deset bacanja mijenjaju se uloge. Vrijednost vježbe nije u bacanju, nego u ulozi promatrača, jer onaj tko provjerava mora primijeniti pravilo umjesto da ga samo sluša.
Daljina. Ovdje postoji pouzdana brojka. Kontrolirana studija objavljena 2024. u španjolskom stručnom časopisu Retos četiri je tjedna ispitivala bacanje medicinke objema rukama preko glave, s po petnaest igrača u eksperimentalnoj i kontrolnoj skupini i prosječnom dobi od oko šesnaest godina. Daljina ubacivanja porasla je za 8,2 posto, a kutna brzina ruke kojom se baca za gotovo 15 posto. Kontrolna skupina nije se značajno poboljšala.
Važno je to pravilno smjestiti: studija radi sa šesnaestogodišnjacima. Za mlađa godišta prijenos je otvoreno pitanje, a dodatno opterećenje ionako pripada u ruke trenera koji poznaje individualnu izdržljivost svakog igrača.
Taktika. Iz brojki prethodnog poglavlja slijedi neugodan naglasak treninga. Ako lopte ubačene prema natrag i u stranu zadržavaju posjed, a duge lopte prema naprijed ga većinom gube, onda najvažniji zadatak treninga nije daljina bacanja, nego suigrač iza igrača koji ubacuje. Dvije se stvari mogu odmah uvježbavati: pouzdano vraćanje prema igraču koji ubacuje i granica od pet sekundi, dakle podići loptu i izvesti ubacivanje bez čekanja na savršeno rješenje.
Obrnuto, za ekipu koja se brani vrijedi preporuka iz analize Premier lige: visoko presingirati i zatvoriti opcije prema natrag i u stranu, tako da protivniku ostane samo duga lopta prema naprijed.
Tko to želi dosljedno provoditi kroz cijelu turnirsku sezonu, treba prije svega jedno: dovoljno utakmica u kojima se to događa i raspored koji ne nastaje u zadnji čas.
Izradi svoj rasporedBesplatno i bez registracijeIzvori
Citati pravila potječu iz njemačkog izdanja pravila DFB-a „Fußball-Regeln 2025/2026“ i službenog izdanja IFAB-a za istu sezonu. Dobne granice potječu iz dokumenata pojedinih saveza za sezonu 2025./26., brojke iz analize igre iz radova Stone, Smith i Barry (International Journal of Sports Science and Coaching, 2021.), Stone, Kubayi, Smith i North (International Journal of Performance Analysis in Sport, 2025.) te Casal i suradnici (PLOS ONE, 2023.). Studija o treningu je Syafii i suradnici, Retos 54 (2024.).
