Funino u dječjem nogometu: priručnik za trenere za U-6 do U-11

Utorak je navečer, stojiš uz rub terena, tvoji šestogodišnjaci već nestrpljivo tapkaju u mjestu, a ti si čuo da je njemački savez DFB od sezone 2024/25 za najmlađe definitivno ukinuo staro sedam na sedam na velike golove. Umjesto toga: tri protiv tri na četiri mini-gola. Funino. Možda si ga jednom kratko vidio na trenerskom tečaju i želiš ga isprobati, ali znaš da će roditelji pitati zašto se ne vodi ljestvica, a klub bi najradije igrao kao i prije. U Hrvatskoj i najmlađe lige obično vode rezultate i ljestvicu; Funino bez ljestvice ovdje je tvoj izbor za trening i klupske festivale, a ne propis saveza.

Ovaj priručnik praktična je strana pregleda reforme iz članka o oblicima igre u dječjem nogometu. Pokazuje što konkretno radiš na treningu, kojih osam varijanti oblika igre trebaš imati u repertoaru i kako format prilagođavaš za U-6/U-7, U-8/U-9 i U-10/U-11. Uz to: kako ga roditeljima objasniš za deset minuta bez prepirke, s trenerskim uputama, PDF-om s karticama vježbi za ispis na kraju i predloškom e-poruke za sljedeći roditeljski sastanak.

Što je Funino

Funino je oblik igre za šestero djece: dvije ekipe s po tri igrača u polju, bez vratara, četiri mini-gola. Na svakoj poprečnoj crti stoje dva gola, svaki širok 2 metra i visok 1 metar, s najmanje 12 metara razmaka između dvaju golova na istoj crti. Teren je malen: 20 puta 27 metara u izvorniku, a DFB za U-6/U-7 uzima još manje mjere. Na veliki teren propisanih dimenzija stane osam paralelnih Funino terena.

U službenim pravilima DFB-a format se zove „3-gegen-3 mit vier Minitoren“ (3 na 3 s četiri mini-gola); u njemačkoj klupskoj svakodnevici i trenerskoj edukaciji Funino je uobičajeni kratki naziv. U ovom članku oba pojma koristimo kao sinonime. Brošura DFB-a Wettbewerbsformen im Kinderfußball (stanje 09/2024) službena je referenca za njemačka pravila; metodički temelj postavio je Wein u knjizi Spielintelligenz im Fußball.

Naziv FUNiño skovao je sam Wein: od engleskog fun (zabava) i španjolskog niño (dijete). U vrijeme nastanka riječi Wein je živio u Barceloni, gdje je nastao i španjolski udžbenik. Njegova djela Developing Youth Football Players i Game Intelligence od 1993. službeni su udžbenik španjolskog saveza Real Federación Española de Fútbol; FC Barcelona i Athletic Bilbao ugradili su tu metodiku u rad s mlađim uzrastima. U Njemačkoj je format u klupsku svakodnevicu stigao tek preko Mainza 05 (prof. dr. dr. Matthias Lochmann, Sveučilište u Erlangenu) i Schalkea 04. Lochmann je pod nazivom Wettkampfsystem 4.0 dao velik dio znanstvene osnove za kasniju reformu DFB-a.

Kako se razlikuju savezi

Isto osnovno načelo, tri pravilnika. Ako si u medijima vidio da se pojmovi miješaju: ovdje piše što je različito, a što isto.

Tri posljedice za praksu. Prvo, u Njemačkoj na službenom turnirskom danu vrijede pravila DFB-a (zona šuta od šest metara, četiri mini-gola, rotacija svake tri minute); varijantu FA-a s jednim golom po strani i pravilom središnje crte ondje možeš koristiti kao oblik igre na treningu, ali ne i na službenom turnirskom danu. U Hrvatskoj format do U-11 određuje tvoj županijski savez, pa na treningu slobodno biraš bilo koju od triju varijanti. Drugo, pravilo o 15 metara za roditelje njemačka je klupska konvencija i nije zapisano u brošuri DFB-a; FA je, naprotiv, Respect Line od 3 metra izričito zapisao. Treće, rituali turnirskog dana (škare-kamen-papir, „daj pet“, Pitch Facilitator) izumi su FA-a i nisu dio njemačke reforme.

Funino izvan Njemačke

Nešto što se u raspravi o reformi DFB-a često izgubi: Njemačka se obveznim formatom 2024/25 priključila međunarodnoj liniji, a nije je predvodila. Evo stanja u sedam zemalja:

Tri zaključka za trenersku praksu. Prvo, Funino nije njemački poseban eksperiment, nego međunarodni standard. Drugo, točan format s četiri gola njemačka je i španjolska posebnost. Engleska s FutureFitom ide na 3 na 3 sa samo dva gola, SAD igra 4 na 4. Treće, festivalska logika (više kratkih utakmica istog dana, bez ljestvice, s rotacijom) međunarodno je ustaljen oblik događaja za formate slične Funinu. Hrvatska nema jedinstveni nacionalni format za najmlađe: veličinu terena i broj igrača do U-11 određuju županijski savezi, pa se razlikuju od županije do županije. Više o pregledu reforme pročitaj u vodiču o oblicima igre u dječjem i omladinskom nogometu 2026.

Zašto četiri gola razvijaju inteligenciju igre

Wein je to sam ovako formulirao: „Budući da svaka ekipa može doći do uspjeha na dva odvojena gola, razvijaju se sposobnost opažanja, razumijevanje situacije u igri, taktičko razmišljanje i ponašanje te mašta i kreativnost djece.“ Usporedba s klasičnim formatom dobro je potkrijepljena sportskom znanošću. Memmert je opisao šest osnovnih taktika zajedničkih svim sportskim igrama: usmjeri se prema cilju, približi loptu cilju, suradnja, iskoristi praznine, zaobiđi ometanje protivnika, stvori brojčanu prednost. U 11 na 11 po akciji je aktivan samo dio tih taktika; u 3 na 3 na četiri gola svih šest stalno je u igri istodobno.

Konkretno to znači da osmogodišnjak u Funino utakmici unutar dvije minute obično šest do osam puta dobije istu odluku za čitanje igre: koji je od dvaju golova na drugoj strani upravo slabije branjen? Dodati ili se probiti sam? Kamo se upravo kreće moja suigračica? U klasičnom sedam na sedam na jedan središnji gol isti igrač tu odluku dobije možda dva ili tri puta po bloku igre. Broj ponavljanja pravi je mehanizam djelovanja.

Funino kao kondicijski trening

Ovo pitanje među trenerima stigne najkasnije nakon trećeg Funino treninga: „Zar ne bi trebali ponekad i pošteno trčati, bez lopte?“ Odgovor sportske znanosti je jasan. Igre na malom prostoru dosežu isti intenzitet kao klasični aerobni intervalni trening: 90 do 95 posto maksimalnog pulsa, uz trajanje opterećenja od tri do pet minuta. Upravo to trajanje odgovara pravilu rotacije iz reforme DFB-a: tri minute igre, zatim izmjena.

Posljedica za tjedno planiranje: u dječjem nogometu dodatni trening izdržljivosti bez lopte za U-10/U-11 nije potreban. Funino s rotacijom svake tri minute, kakvu propisuje DFB, sam je po sebi kondicijski trening. Kolodziej (FC Vaduz) to je 2018. na Međunarodnom trenerskom kongresu njemačkog udruženja trenera BDFL sažeo ovako: „Veličina terena, broj igrača i trajanje igre normativi su opterećenja kojima se postižu različiti intenziteti.“ Tko želi više trčanja, ide na gornju granicu mjera (25 puta 30 metara); tko želi više startova i promjena smjera, ostaje na malom terenu.

Uz to ide jedno važno ograničenje: za čisti trening sprinta format je manje prikladan. U 4 na 4 na terenu 39 puta 39 metara udaljenost pretrčana velikom brzinom iznosi samo 2,7 metara u minuti, naspram 8,4 metra u minuti u službenoj utakmici 11 na 11. Tko u U-10/U-11 želi prave sprinterske podražaje, kombinira Funino s kratkim sprinterskim štafetama na početku treninga. Za U-6 do U-9 to ionako nije tema.

A što se tiče rizika od ozljeda: Funino po definiciji smanjuje duge sprinterske faze koje u klasičnoj igri uzrokuju većinu ozljeda stražnje lože. Mali tereni doduše povećavaju broj ubrzanja i promjena smjera, ali kod igrača od šest do jedanaest godina s malom tjelesnom masom i niskim brzinama to je praktički bezopasno. Otprilike od U-11 isplati se kratki dinamični blok zagrijavanja prije prve Funino utakmice; šest minuta je dovoljno.

Teren i oprema u 2 minute

Po Funino terenu trebaš:

• Četiri mini-gola, svaki širok 2 metra i visok 1 metar (Weinova izvorna mjera). Brošura DFB-a dopušta i malo drukčije mjere (do 1,65 metra visine).
• Osam čunjeva za označavanje zone šuta od 6 metara ispred svakog gola. U 2 na 2 za U-6/U-7 zona šuta otpada; ondje vrijedi: gol se priznaje tek od središnje crte. U 3 na 3 za U-6/U-7 i od U-8 naviše zona šuta je prema pravilima DFB-a obvezna.
• Jedna lopta za igru po ekipi, plus rezervna lopta uz rub terena. Koja veličina lopte odgovara kojoj dobi, pokazuje pregledna tablica odmah ispod.
• Prsluci u dvije jasno različite boje. Kod igrača od šest i sedam godina bolje su se od klasične kombinacije crvena/plava pokazale kontrastne kombinacije (npr. ružičasta/crna, žuta/plava).

Pregled veličina lopti za dječji i omladinski nogomet:

Za Funino u dvorani idealna je lagana lopta veličine 3 sa slabim odskokom. Propis FA FutureFit za 3 na 3 u Engleskoj izričito glasi „Size 3 (psi 5)“. Najveća razlika u odnosu na propis DFB-a je kod U-10/U-11: FA ondje zadržava veličinu 3 jer se format 7 na 7 igra godinu dulje; DFB već od U-10 prelazi na veličinu 4.

Ako nemaš mini-golove, složi ih od čunjeva ili štapova. Wein o tome piše: „Ako se tijekom igre položaj golova promijeni, sudac priznaje gol i onda kad je lopta po njegovu mišljenju prešla crtu na mjestu gdje je gol prvotno stajao.“ To manjku opreme oduzima stres.

Pragmatičan regulator za svakodnevni trening: veličinom terena upravljaš opterećenjem. Teren od 20 puta 27 metara (Weinov standard) daje srednji intenzitet uz dobar zahtjev za čitanjem igre. 25 puta 30 metara (gornja granica DFB-a) donosi više trčanja i dobar je za drugu polovicu sezone, kad su djeca spremnija. 20 puta 22 metra (U-6/U-7) daje vrlo uske prostore, mnogo startova i mnogo dodira s loptom po minuti. Premještanje čunjeva posao je od jedne minute.

Za domaće turnire: planiraj najmanje 4 tjedna pripreme prije prvog domaćeg turnirskog dana u novom formatu. Naruči mini-golove, dogovori označavanje zona šuta, uputi pomoćnike koji će suditi i zakaži roditeljski sastanak na kojem objašnjavaš način igre. Više o logistici festivalskog dana pročitaj u vodiču za organizaciju turnira u dvorani.

Funino po stupnjevima od U-6 do U-11

Funino nije jedan jedini format, nego model po stupnjevima. Brošura reforme DFB-a (stanje 09/2024) propisuje točnu shemu:

Tri pravila vrijede u svim stupnjevima. Prvo, reforma DFB-a od U-8 predviđa mehanizam izjednačavanja („Kod razlike od 3 gola ekipa koja gubi može uvesti dodatnog igrača dok se rezultat ponovno ne izjednači“). Drugo, igra se u turnirskom obliku s terenima koji se penju i spuštaju: nakon svakog kruga pobjednička ekipa ide teren dalje, poražena teren natrag. Treće, „odluke tijekom igre trebaju u najvećoj mogućoj mjeri donositi sama djeca. Trenerice i treneri te pratitelji djeluju kao zajednički voditelji igre i u igru se uključuju samo kad je potrebno“ (brošura DFB-a 09/2024, str. 8).

Posljednji citat najvažnija je trenerska uputa cijele reforme.

U-6/U-7: 2 na 2 i 3 na 3

Najvažniji pedagoški korak u U-6/U-7 je odvajanje od „nogometa u grozdu“. Šestogodišnjak vidi loptu, cijeli roj trči prema lopti, jedan šutira, svi trče za njom. Upravo taj refleks razbija varijanta 2 na 2. Sa samo dva igrača po ekipi i četiri mini-gola nužno nastaje podjela zadataka: jedan ide na loptu, drugi ostaje slobodan. Tko oba igrača pošalje na loptu, odmah prima gol. Krivulja učenja u prva tri treninga je nevjerojatna, jer je zadatak tako jasan.

Brošura DFB-a (09/2024, str. 8) za varijantu 2 na 2 navodi: vrijeme igre 5×5 do 7×7 minuta, tri minute stanke između krugova, bez vratara, gol se priznaje tek od središnje crte. Ekipa se sastoji od dva igrača u polju i jedne izmjene; nakon svakog postignutog gola obje ekipe mijenjaju po jednog igrača prema unaprijed određenom redoslijedu. Takva logika izmjena jamči da svako dijete u svakom krugu dobije jednako mnogo minuta. Najčešći prigovor roditelja („moje dijete premalo igra“) time je strukturno isključen.

Od druge polovice sezone ili s jačom ekipom U-7 isplati se prijelaz na varijantu 3 na 3. Ona je zahtjevnija, jer s tri igrača postaje moguća prava komunikacija u trokutu. Wein to u Spielintelligenz im Fußball obrazlaže ovako: „Formacija u trokutu omogućuje dobru komunikaciju i suradnju i u napadu i u obrani.“ Uvodi se zona šuta (6 metara od gola), a vrijeme igre raste na 7 minuta po bloku.

Najvažnije trenerske upute za U-6/U-7:

• Postavljaj pitanja umjesto naredbi. Kad dijete samo trči prema golu: „Gdje ti je suigračica?“ umjesto „Moraš dodati!“. Temeljno Weinovo načelo: „Umjesto da igračima dajete ribu, trebali biste im pokazati kako je uloviti.“
• Roditelji na 15 metara razmaka. U Njemačkoj je to uobičajeno klupsko pravilo, a ne propis iz brošure DFB-a, ali vrijedi ga preuzeti. Roditelji uz aut-crtu nadglasavaju ponašanje djece.
• Rituale izmjena shvati ozbiljno. Tko ulazi, a tko izlazi, određeno je unaprijed; tijekom igre nema rasprave. Inače kod svake izmjene nestane 60 sekundi.

Jedna zamka: djeca u ovoj dobi u osnovnom obliku 3 na 3 brzo izgube volju ako obrana predugo ne uspijeva osvojiti loptu. Prati šutira li svaki igrač u svakom bloku od 7 minuta barem jednom sam na gol. Ako ne: smanji teren ili uvedi zadatak („prije šuta sva tri igrača moraju dotaknuti loptu“). Više o tome u poglavlju o varijacijama niže.

U-8/U-9: 3 na 3, 4 na 4, 5 na 5

U-8/U-9, u Hrvatskoj uzrast početnika U-9, najvažniji je koridor učenja u cijelom dječjem nogometu. Wein je osmogodišnjacima i devetogodišnjacima posvetio cijeli dio knjige: „Mini-nogomet na četiri gola sa svojim brojnim varijantama za osmogodišnjake i devetogodišnjake natjecanje je skrojeno po mjeri, koje ispunjava sve njihove želje i očekivanja.“ Brošura DFB-a to potvrđuje s tri dopuštena oblika igre (3 na 3, 4 na 4, 5 na 5) i vremenom igre od 5×10 do 6×12 minuta.

U svakodnevnom treningu dobro funkcionira jasan tijek sezone:

• Tjedni 1–8 (kasno ljeto/jesen): 3 na 3 kao glavni format. Dosljedno provodi zonu šuta, izmjena nakon svakog gola. Svoje upute svedi na dva do tri pitanja po krugu. Cilj: svako dijete poznaje svoje suigrače i može pod pritiskom odigrati dodavanje.
• Tjedni 9–18 (zima/proljeće): 4 na 4 kao glavni format, 3 na 3 kao rezerva kad je na treningu malo djece. Po izboru s vratarom u golovima za mali teren. Četvrti igrač u polju donosi novu razinu učenja: sada je riječ o raspoređenosti i dubini, a ne više samo o širini.
• Od 19. tjedna do kraja sezone (proljeće): 5 na 5 kao priprema za prijelaz u U-10/U-11. Ovdje varijanta s četiri mini-gola funkcionira jednako dobro kao varijanta s klasičnim golovima za mali teren i vratarom.

Za glavnu fazu u 3 na 3 dvije su varijante oblika igre neobično korisne. Prva je varijanta s jokerom: neutralni igrač stoji na središnjoj crti i uvijek igra s ekipom koja je u posjedu lopte. Tako ekipa s loptom u svakom trenutku ima brojčanu prednost četiri protiv tri. To razvija nuđenje i iskorištavanje praznina, a da nijedna ekipa nije frustrirana zato što je strukturno slabija.

Druga je varijanta s obveznim dodavanjem: prije svakog udarca na gol sva tri suigrača moraju dotaknuti loptu. Varijanta nameće timsku igru i rješava klasični sukob „sve golove zabija samo najbrži igrač“, koji se u U-8/U-9 redovito pojavljuje. Roditelji obožavaju ovu varijantu jer do gola dolaze i njihova manje prodorna djeca.

Zamka u U-8/U-9: prijelaz s 3 na 3 na 4 na 4 metodički je najteži skok. S četvrtim igračem prvi put nastaje prava taktika ekipe, što mnoge osmogodišnjake preoptereti. Preporuka iz trenerske edukacije: kad ekipa igra 4 na 4, svedi upute na najviše dvije jasne upute o ponašanju po treningu. „Kad nemaš loptu, vrati se nekoliko koraka“ je dovoljno. Više uputa je kontraproduktivno. To potvrđuje i linija trenerske edukacije DFB-a: „Trenerovo vođenje se smanjuje i ograničava na ciljana pitanja u stankama.“

U-10/U-11: 5 na 5 i 7 na 7 u rombu

U-10/U-11 (u Hrvatskoj početnici U-11) prijelazni je stupanj. Do ovdje je format bio usmjeren na čistu inteligenciju igre i dodire s loptom; odavde prvi put dolaze taktički zadaci: raspoređenost, dubina, izgradnja igre preko vlastite polovice. Wein je to u Spielintelligenz im Fußball obuhvatio rombom 7 na 7 za djecu od 11 do 12 godina: „Igra se 7 na 7, najprije bez zaleđa, a zatim sa zaleđem: vratar, slobodni branič, tri vezna igrača i dva napadača. Svakih pet minuta svi igrači mijenjaju uloge i mjesta.“

Brošura reforme DFB-a (09/2024, str. 19–22) za U-10/U-11 dopušta više formata: 4 na 4, 5 na 5 i 7 na 7. Većina njemačkih pokrajinskih saveza postavlja 5 na 5 kao standardni oblik, a 7 na 7 kao proširenje za pripremu za U-12/U-13. U svakodnevnom treningu dobro funkcionira podjela na dva dijela: srijedom 5 na 5 kao glavni oblik (više varijanti s mini-golovima), petkom romb 7 na 7 kao priprema za utakmicu.

U varijanti 5 na 5 s mini-golovima središnji je zadatak učenja pomicanje druge linije naprijed. S pet igrača nužno nastaje raspored naprijed, sredina, natrag. Tko to ne trenira, ima pet igrača u jednoj liniji oko lopte. Stari obrazac iz U-9. Trenerska uputa: „Kad tvoj suigrač naprijed ima loptu, pomakni se korak za njim. Kad tvoj suigrač straga ima loptu, idi naprijed.“ To jedno pravilo mijenja igru više od bilo kakvog taktičkog objašnjenja.

Varijanta 7 na 7 u rombu prvi je sustavni korak prema klasičnoj igri ekipe. Wein je postavu 1-1-3-2 (vratar, slobodni branič, tri vezna, dva napadača) zamislio kao most, jer ima dovoljno igrača da se rasporede svi zadaci, a dovoljno malo da je svako dijete u svakoj utakmici izravno uključeno u više akcija. Rotacija svakih pet minuta (svako dijete mijenja poziciju) je obvezna, inače najbrži igrači trajno završe u napadu, a najsramežljiviji trajno na golu.

Pragmatično pitanje za trenericu U-10/U-11: kada se isplati odraditi blok 7 na 7 ako je na treningu samo 12 djece? Iskren odgovor: s dvanaestero djece ostaješ na 5 na 5 s izmjenama. 7 na 7 funkcionira od 16 djece naviše. Inače previše vremena igre ostaje na klupi. Za posebne zadatke driblinga u U-10/U-11 prirodni je nastavak vodič s vježbama driblinga za U-9 do U-11.

Funino varijacije za glavni dio treninga

Tri varijante koje bi trebale biti u repertoaru svakog Funino trenera. Možeš ih koristiti neovisno o formatu za pojedinu dob; osnovna geometrija 3 na 3 ostaje, mijenja se samo jedno pravilo.

Varijanta sa zonama. Teren se dodatnom crtom dijeli na dvije polovice (paralelno s dužom stranom). Svaka ekipa u svakoj zoni mora imati barem jednog igrača. Ova varijanta strukturno razbija refleks roja i razvija svijest o položaju. Funkcionira od jačih ekipa U-8/U-9, a u U-10/U-11 je obvezna varijanta.

Prilagodba za dvoranu. Dvoranski teren 15 puta 20 metara, mini-golove zamjenjuju golovi-crte, a zidovi vrijede kao suigrači (dodavanje u zid i ponovno preuzimanje lopte je dopušteno). Brošura reforme DFB-a dvoransku varijantu izričito predviđa za zimske mjesece; većina njemačkih klubova s U-6 do U-9 pola godine igra isključivo u dvorani. Igra sa zidom metodički je vrijedna jer nameće dodatnu opciju dodavanja: dijete koje očajnički pokušava sve proći driblingom vrlo brzo nauči da je i zid suigrač.

Varijanta završnice. Jedan napadač s loptom u sredini, četiri braniča: po jedan kod svakog mini-gola. Dvojica su „aktivna“ i stoje izravno ispred svog gola, druga dvojica su „pasivna“ i stoje znatno iza svog gola. Napadač mora prepoznati koja su dva gola otvorena i završiti na jedan od njih. Zadatak od 30 sekundi koji na treningu možeš ubaciti u fazu aktivacije. Wein tu varijantu u Spielintelligenz im Fußball naziva ključnom vježbom za učenje odluke o golu.

Iskrena napomena: na internetu kruže dvije Funino varijante koje u ovom priručniku namjerno izostavljamo. „Funino s bodovanjem po položaju gola“ (pogoci u teže pogodive golove vrijede dvostruko) pretvara inteligenciju igre u zadatak iz matematike i preoptereti igrače od U-6 do U-9. „Funino sa stalno promjenjivim pravilima“ (trener svake dvije minute mijenja jedno pravilo) privlačan je kao metodička demonstracija na trenerskim tečajevima, ali u klupskoj svakodnevici to je dodatni trenerski posao bez vidljive koristi za učenje. Više nije uvijek bolje.

Najčešće trenerske pogreške: top 5

Pogreška 1: ispravljanje umjesto puštanja da igraju. Ako kao trener svake tri minute zaustavljaš igru da ispraviš igrača, trening nema tijeka. Wein o tome piše: „Trener koji tijekom tih faza stalno ispravlja samo ometa taj proces učenja i razvoja te djecu uz to nepotrebno stavlja pod pritisak rezultata.“ Djeca oblike igre uče ponavljanjem i vlastitim iskustvom, ne objašnjavanjem. Pusti ih da igraju. U stanci pitaj što su sami primijetili.

Pogreška 2: trenirati za pobjedu umjesto za učenje. Funino je festivalski format bez ljestvice. Tko u klupskoj svakodnevici ipak misli „danas moramo pobijediti“, slaže ekipu tako da dva najjača igrača dobivaju najviše akcija i time šteti ostaloj djeci. Weinova opomena: „Nažalost, na gotovo svim igralištima čak i kod najmlađih u prvom je planu i dalje pobjeda, a ne igra.“

Pogreška 3: preuzak teren. Wein je izričito upozorio: „Mnogi voditelji treninga skloni su za malu djecu birati male, odnosno preuske prostore za igru.“ Najmanje mjere za 3 na 3 su 20 puta 20 metara. Ako je teren premalen, igra se pretvara u klupko i pedagoški učinak nestaje. Funino teren bolje je odabrati malo prevelik nego premalen.

Pogreška 4: ne informirati roditelje. Roditelji koji nisu informirani stoje uz rub terena i dovikuju upute. Njihova djeca tada više ne slušaju vlastitu percepciju, nego mamu ili tatu. U Njemačkoj je razmak od 15 metara uobičajeno klupsko pravilo. Na roditeljskom sastanku dovoljne su tri minute objašnjenja. Više o tome u sljedećem poglavlju.

Pogreška 5: neuredne izmjene. Tko mijenja nakon gola, mora imati utvrđen redoslijed. Inače kod svake izmjene nastane rasprava, a 7 minuta igre smanji se na 5. Savjet: plastificirana kartica s redoslijedom izmjena na podlozi za pisanje, prije svakog treninga složena iznova, tijekom igre bez rasprave. Reforma DFB-a taj obvezni ritual izričito propisuje.

Što roditelji trebaju znati o Funinu

Pet najčešćih prigovora roditelja, poredanih po tome koliko se često čuju na tipičnom roditeljskom sastanku:

1. „Zašto nema ljestvice? Moje dijete želi pobjeđivati!“ Festivalska logika reforme DFB-a namjerno ukida ljestvice, jer najvažniji cilj učenja u dječjoj dobi nije pobjeda, nego percepcija i doživljaj uspjeha za sve. Ako na svojim Funino danima igraš bez ljestvice, argument je isti. Wein o tome piše: „Nažalost, na gotovo svim igralištima čak i kod najmlađih u prvom je planu i dalje pobjeda, a ne igra.“ Roditelji argument razumiju nakon jednog jedinog objašnjenja, čim shvate da na Funino turnirskom danu svako dijete zabije više vlastitih golova, a ne samo jedan napadački talent.

2. „Zašto četiri gola? To nije pravi nogomet.“ Četiri gola tjeraju svako dijete da stalno čita situaciju u igri: koji je gol upravo slabije branjen? Taj zahtjev za percepcijom cijeli je didaktički temelj formata. U klasičnoj igri na dva gola dovoljno je trčati u jednom smjeru. U igri na četiri gola treba razmišljati.

3. „Gdje je vratar? Moje dijete ne zna braniti.“ U Funinu za U-6 do U-9 namjerno nema vratara. Reforma DFB-a to tako predviđa jer šestogodišnjaci ionako stalno mijenjaju ulogu vratara i igrača u polju, a uloga vratara metodički ima smisla tek od U-10/U-11. Ako klubu treba specijalizirani vratar: treniraj ga od U-10, ne ranije.

4. „Moje dijete je preslabo za Funino, izgubit će se.“ Istina je upravo suprotna. Wein je u Spielintelligenz im Fußball izričito dokumentirao da slabiji igrači od Funina imaju najviše koristi: „Svatko, pa i najslabiji igrač, važan je.“ U klasičnom 7 na 7 najslabije dijete u utakmici dotakne loptu dva do tri puta; u 3 na 3 višestruko više. Tko ne može pratiti igru jer mu nedostaju dodiri s loptom, u Funinu dobiva upravo te dodire.

5. „Zašto se mora mijenjati nakon svakog gola?“ Rotacija nakon svakog gola (U-6/U-7) odnosno svake tri minute na zvižduk (od 4 na 4 naviše) svoj djeci jamči jednako vrijeme igre. To je pravilo dio festivalske logike reforme DFB-a i strukturno isključuje da dijete bude zakinuto samo zato što trenutačno ne igra dobro. Roditelji koji su prije gledali kako njihovo dijete premalo igra obično postanu najveći zagovornici Funina.

Predložak e-poruke za roditeljski sastanak

Ako ti treba predložak, evo jednog koji funkcionira u klupskoj praksi. Prilagodi ga klubu i ekipi, a zatim ga jednom prije početka sezone pošalji e-poštom ili u WhatsApp grupu roditelja:

Dragi roditelji,

od ove sezone naše ekipe U-7 i U-9 na treningu i na klupskim
festivalima igraju Funino: tri protiv tri na četiri mini-gola.
Tri su stvari drukčije nego prije:

1. Na našim Funino danima nema ljestvice ni proglašenja pobjednika.
   Sve ekipe igraju u turnirskom obliku, pobjeđuju otprilike jednako
   često i na kraju dobiju priznanje.

2. Svako dijete u prosjeku samo zabija golove. U klasičnom 7 na 7
   većinu golova obično zabiju ista dva ili tri djeteta; u Funinu
   se to mijenja od jednog turnirskog dana do drugog.

3. Rotacija: u 3 na 3 nakon svakog gola, a kod U-9 u 4 na 4 i 5 na 5
   svake tri minute na zvižduk svaka ekipa mijenja jednog igrača.
   Tako svako dijete u svakoj utakmici dobije jednako mnogo vremena
   igre.

Što vas molimo za turnirski dan: najmanje 15 metara razmaka od
terena, bez dovikivanja uputa sa strane, bez ocjenjivanja pojedinih
igrača tamo gdje ih djeca mogu čuti. Ako imate pitanja, obratite mi
se nakon turnirskog dana i odvojit ću vrijeme za vas.

Hvala na podršci.

Sportski pozdrav,
[Ime]

Posljednja napomena: roditelji skeptični prema Funinu u pravilu postanu njegovi obožavatelji čim prvi put gledaju vlastito dijete kako igra. Učinak formata vidi se kad ga ne komentiraš.

Organiziraj vlastiti Funino festival

Tko u svom klubu želi organizirati Funino festival, treba tri stvari: dvoranu ili veliki teren s mjestom za najmanje četiri paralelna Funino terena, četiri mini-gola po terenu (u nuždi čunjeve) i jasan plan rotacije. Brošura DFB-a festivalski način izričito predviđa: „Igra se u turnirskom obliku s terenima koji se penju i spuštaju. Nakon svakog kruga pobjednička ekipa ide teren dalje, poražena teren natrag.“ Ako na festival pozivaš druge klubove, računaj i na odobrenje nadležnog saveza: prema čl. 44. Pravilnika o nogometnim natjecanjima HNS-a zahtjev s propozicijama šalješ najmanje 15 dana unaprijed.

Tipičan festivalski dan za U-8/U-9 ima šest do sedam krugova po 7 do 10 minuta, tri minute stanke između krugova i na kraju malo priznanje za svako dijete (bez prvog i bez posljednjeg mjesta). Šest do osam ekipa bez problema stane na tri do četiri paralelna terena. Treneri djeluju kao voditelji igre, a ne kao treneri koji dovikuju upute. Roditelji stoje na 15 metara razmaka. Okrjepa po djetetu: jedna banana, pola litre vode, jedna žitna pločica. Dovoljno za tri sata.

Cijela logistika, od plana opreme preko upućivanja sudaca do predloška e-poruke za roditelje, nalazi se u vodiču za organizaciju turnira u dvorani; Funino pravila i satnica ondje su već uzeti u obzir. Tko želi postaviti vlastiti Funino festival, a da se ne izgubi u Excel tablicama, najlakše će koristiti alat poput AreaCopa koji plan rotacije i raspored utakmica izrađuje automatski.

Funino je i prirodan glavni dio treninga nakon zagrijavanja s malo opreme. Više o tome u vodiču za zagrijavanje od 15 minuta bez rekvizita, koje jednako dobro odgovara za U-6 do U-11.

Kartice s vježbama za preuzimanje

Dva PDF-a za ispis koje možeš ponijeti na trening. Kontrolni popis je jednostranični brzi podsjetnik s točkama za postavljanje i svih osam varijanti oblika igre u obliku sažetih popisa uputa. Dobar je ako Funino već poznaješ i treba ti samo podsjetnik.

Radna bilježnica je verzija od dvanaest stranica s dijagramom terena za svaku karticu. Jedna kartica po stranici, dijagram u sredini, numerirane trenerske upute ispod. Pričvrsti je na podlogu za pisanje i dok objašnjavaš, imaš raspored igrača i putanje kretanja pred očima.

Izvori

Primarni izvori: Wein (metodika FUNiño)

• Wein, Horst (2011). Spielintelligenz im Fußball — kindgemäß trainieren. 4. prerađeno i dopunjeno izdanje. Aachen: Meyer & Meyer.
• Wein, Horst (2006). „Mehr Spielintelligenz!“ U: fußballtraining 5+6/2006, str. 56–62.

Pravila njemačkog saveza DFB (reforma 2024/25)

• Deutscher Fußball-Bund (stanje 09/2024). Wettbewerbsformen im Kinderfußball. Frankfurt na Majni: DFB Entwicklung Vereine, Ehrenamt und Spielbetrieb.

Sportsko-znanstveni dokazi (inteligencija igre, kondicija, opterećenje)

• Memmert, Daniel (2011). Vermittlung von Spielfähigkeit.
• Schmoll, Simon (2020). Athletiktraining im Nachwuchsfußball. Diplomski rad, Sveučilište u Potsdamu. (Citira Hoff, Wisloff, Engen, Kemi i Helgerud 2002. o pragu HRmax u igrama na malom prostoru.)
• Gualtieri, Antonio (2025). High-Speed Running and Sprinting in Football. Doktorska disertacija. (Citira Dalen i sur. 2019. te Casamichana, Bradley i Castellano 2018. o reguliranju opterećenja u igrama na malom prostoru.)

Lochmann / Sveučilište u Erlangenu (Wettkampfsystem 4.0)

• Akdag, Murat; Poimann, Dino; Czyz, Titus; Lochmann, Matthias (2016a). The Impact of Competition Mode and Coaching on Physical Load in Youth Football. U: 6. Internationale Teaching Games for Understanding Konferenz × 10. dvs-Sportspiel-Symposium 2016, Köln. Hamburg: Feldhaus Czwalina, sv. 258, str. 179.
• Akdag, Murat; Poimann, Dino; Czyz, Titus; Lochmann, Matthias (2016b). The Impact of Competition Mode and Coaching on the Amount of Actions in Youth Football. Isti zbornik, str. 178.
• Lochmann, Matthias (2015). Wettkampfsystem 4.0 — Strukturinnovationen zur nachhaltigen Sicherung der internationalen Wettbewerbsfähigkeit des deutschen Fußballs. Godišnji skup Komisije za nogomet njemačkog društva dvs 2015., Erlangen.

Trenerska edukacija (linija njemačkog saveza DFB)

• Halemeier, Maik (2018). Spielidee für den Spielaufbau und die Fortsetzung des Spiels. U: BDFL (ur.), Internationaler Trainer-Kongress 2018 Dokumentation, str. 30–33.
• Kolodziej, Christian (2018). Integriertes vs. isoliertes Athletiktraining im Leistungsfußball. Isti zbornik, str. 34–36.

Međunarodni savezi (stanje 2025/26)

• Real Federación Española de Fútbol (2025). Bases de competición 2025/26. Madrid: RFEF.
• The Football Association (2025). FutureFit — Updates to grassroots youth football in England. London: The FA. Uvođenje 2026/27.
• Fédération Française de Football (2025). Foot Animation U7/U9/U11 Reglementsdokumente 2025/26.
• US Soccer (2017). Player Development Initiatives. Standardi za igru na malom prostoru od kolovoza 2017.

Podaci iz industrije (mali oblici igre, dodiri s loptom)

• FRANdata (2024). Small-Sided Soccer: Final Updated Report. Industrijsko mjerenje dodira s loptom u 4 na 4 naspram 11 na 11.