Oblici igre u dječijem fudbalu 2026: reforma DFB-a za trenere i klubove

Vodiš mlađe kategorije u klubu ili organizuješ turnire za najmlađe. U Njemačkoj su od sezone 2024/25 obavezni novi oblici igre Njemačkog fudbalskog saveza (DFB): četiri gola umjesto dva, do U-11 bez tabele, izmjena igrača poslije svakog gola, a šestogodišnjaci igraju 2 na 2 umjesto 7 na 7. U Bosni i Hercegovini o tome odlučuje kantonalni savez; u Kantonu Sarajevo tabele dječijih liga se vode, ali se ne objavljuju, dok drugi kantoni objavljuju tabele već od otprilike U-10. Ako ideje njemačke reforme želiš prenijeti u svoj klub ili na svoj turnir, morat ćeš ih objasniti roditeljima, trenerima i pomoćnicima koji sude, možda već na sljedećem roditeljskom sastanku. Za to ti treba pregled na koji se možeš osloniti.

Ovaj članak ti daje upravo to: pregled oblika igre DFB-a za U-6/U-7, U-8/U-9 i U-10/U-11, razloge za reformu, odgovore za roditeljski sastanak i plan prelaska u klubu u četiri koraka.

Šta se promijenilo: reforma dječijeg fudbala DFB-a

Skupština DFB-a (Bundestag) je 11. marta 2022. zvanično usvojila nove oblike igre u dječijem fudbalu, na prijedlog saveznog skupa omladine DFB-a (Bundesjugendtag) iz januara iste godine. Od sezone 2024/25 nova pravila su obavezna u cijeloj Njemačkoj. Prije toga je trajao prelazni period od dvije godine, u kojem su klubovi i zemaljski savezi mogli uvesti sistem. Godine 2026. reforma tamo više nije novina, nego standard, uz male regionalne razlike u provedbenim odredbama pojedinih zemaljskih saveza.

Reforma obuhvata uzraste U-6/U-7, U-8/U-9 i U-10/U-11. Za svaki uzrast postoji nekoliko formata, a klub bira prema broju djece, nivou znanja i dijelu sezone. Formati ukratko:

• U-6/U-7: 2 na 2 ili 3 na 3 na četiri mini-gola, bez golmana, festivalski format, bez prvenstva.
• U-8/U-9: 3 na 3, 4 na 4 ili 5 na 5, na četiri mini-gola ili na dva gola za mali teren. Festival ili turnir, i dalje bez prvenstva.
• U-10/U-11: 4 na 4, 5 na 5, 6 na 6 ili 7 na 7 sa golmanom, u praksi najčešće 5 na 5 ili 7 na 7 na dva gola za mali teren. Festival, turnir ili liga, zavisno od zemaljskog saveza.

Tek od U-12/U-13 u Njemačkoj se opet igra klasično, u stalnoj ekipi i u prvenstvu, zavisno od zemaljskog saveza 7 na 7, 8 na 8 ili 9 na 9. Klasično 11 na 11 sa punom tabelom i kupom počinje u U-14/U-15. Od U-6 do U-11 dakle važi koncept reforme: direktan skok u klasično takmičenje prije toga bio bi prevelik.

U Bosni i Hercegovini takve jedinstvene granice nema. Dječiji fudbal ne organizuje NFSBiH, čija takmičenja počinju tek od U-15, nego kantonalni savezi, i format za najmlađe određuje svaki kanton sam. U Kantonu Sarajevo (propozicije FS KS za sezonu 2025/26) cicibani i mlađi pjetlići igraju 4+1, stariji pjetlići i najmlađi pretpioniri 7+1, a stariji pretpioniri u dječijoj ligi 8+1; 11 na 11 počinje u omladinskoj ligi pretpionira. U Zeničko-dobojskom kantonu (NS ZDK, 2026/27) pjetlići igraju 6+1, a predpioniri 1+8. I o tabeli odlučuje kantonalni savez: u Kantonu Sarajevo tabele dječijih liga se vode, ali se ne objavljuju, dok drugi kantoni objavljuju tabele već od otprilike U-10. Brojke koje slijede zato su norme DFB-a, a ne pravila NFSBiH ili kantonalnih saveza.

Zašto reforma: četiri problema starog sistema

Reforma nije pala s neba. Četiri problema su godinama zaokupljala DFB i njemačke zemaljske saveze, a nijedan od njih stari sistem nije riješio. Ko to razumije, može reformu objasniti i skeptičnom kolegi iz kluba.

1. Premalo kontakata sa loptom po djetetu. U 9 na 9 ili 7 na 7 dijete od osam ili devet godina u prosjeku vrlo rijetko dotakne loptu tokom utakmice. Slabiji igrači često gotovo nikad. Ko ne dotakne loptu, ništa i ne nauči. U 3 na 3 broj kontakata po djetetu višestruko raste, jer prostor dijeli manje igrača. Upravo je to glavni argument DFB-a: manje grupe znače više kontakata sa loptom za svakog pojedinca.

2. Prerano tabele i pritisak rezultata. Šestogodišnjaci ne razumiju poredak na tabeli. Treneri i roditelji ga razumiju, i baš u tome je problem. Gdje postoji tabela, igra se na pobjedu: slabiji igrač ostaje na klupi, a jači postaje centar svega. Festivalski format bez prvenstva skida taj pritisak u uzrastu u kojem djecu ionako ništa ne bi naučio.

3. Presloženo za taj uzrast. Sedam saigrača, dva velika gola, golman, taktičko pomjeranje: to prevazilazi spoznajne mogućnosti djeteta od šest do osam godina. Djeca to mogu oponašati, ali ne razumiju. Oblik igre s jasnim zadatkom (četiri gola, dva saigrača, nađi prazan prostor) pogađa uzrast.

4. Odustajanje u pubertetu. Njemačka istraživanja DFB-a i zemaljskih saveza decenijama pokazuju isti nalaz: mnoga djeca prestanu igrati fudbal u klubu najkasnije oko U-15, često i ranije. Jedan od razloga je slab osjećaj vlastite djelotvornosti. Zašto pubertet odnosi talente i kako ih zadržati, obrađuje naš vodič za razvoj talenta. Osmogodišnjak koji po treći put uđe u igru i opet ne dođe do lopte gubi volju. Više kontakata sa loptom i manje fokusa na tabelu trebali bi promijeniti upravo to.

Reforma dakle nije pedagoška moda, nego direktan odgovor na četiri neriješena problema. Ko to tako objasni na roditeljskom sastanku, već je dobio pola rasprave.

U-6/U-7 po DFB-u: 2 na 2 ili 3 na 3 na četiri mini-gola

Oblici igre DFB-a za U-6/U-7 najradikalnija su promjena u odnosu na stari sistem. Umjesto utakmica sa čvrstom strukturom i trenerom koji sve vodi, tu je festivalski format u kojem se odrasli minimalno miješaju.

Teren i golovi. Više malih terena paralelno: za 2 na 2 oko 16 × 20 metara, za 3 na 3 oko 25 × 20 metara. Na svakom terenu četiri mini-gola (svaka ekipa brani dva), najviše 2 × 1,2 metra. Ko nema mini-golove, označi ih čunjevima ili štapovima. Nema golmana, nema kaznenog prostora, nema zastavica za korner.

Zona šuta. U 2 na 2 zona šuta počinje od centralne linije: gol važi samo ako igrač šutira sa protivničke polovine. U 3 na 3 važi zona šuta od 6 metara ispred golova. Time prestaje jurnjava pravo na gol. Ko hoće dati gol, mora loptu s pregledom igre dovesti u pravu zonu.

Vrijeme igre i automatska rotacija. U 2 na 2 do sedam krugova od najviše 5 minuta, u 3 na 3 sedam puta po 7 minuta, a između njih po tri minute pauze. Rotacija poslije svakog gola: svaka ekipa automatski mijenja jednu igračicu ili jednog igrača po unaprijed utvrđenom redoslijedu. Najviše jedan igrač za rotaciju u 2 na 2, najviše dva u 3 na 3. Tako svako dijete igra približno jednako dugo, a jače dijete ne može cijelu utakmicu ostati na terenu. Od U-10/U-11 izmjena više ne ide za svakim golom, nego svake 3 minute na centralni zvižduk, a o raspodjeli minutaže u tim okvirima odlučuje trener. Članak pravedna minutaža u dječijem fudbalu pokazuje četiri modela prilagođena uzrastu i sedam teških slučajeva iz klupske svakodnevice.

Festivalski format. Na dan festivala više terena stoji jedan pored drugog, poredanih od „najslabijeg“ do „najjačeg“. Poslije svakog kruga pobjednik prelazi teren više, poraženi teren niže. Kod neriješenog rezultata pobjeđuje ekipa koja je dala posljednji gol; kod rijetkog 0:0 odlučuje kamen, papir, makaze. Tako se mečevi sami izjednačavaju, jer se pobjednici sastaju s pobjednicima, a poraženi s poraženima. Kanton Sarajevo najmlađe organizuje drugačije: FS KS cicibane i pjetliće okuplja na jednom centralnom mjestu i igra dvije utakmice istovremeno, svaku na jednoj polovini terena.

Šta roditelji često pogrešno shvate. Roditelji vide festival za U-6/U-7 i misle da to nije „pravi fudbal“. A upravo jeste: fudbal za šestogodišnjake nije fudbal kakav doživljavaju odrasli. To je motorički i društveni oblik učenja iz kojeg kasnije izraste klasični fudbal. Ko sa najmlađima ne vodi tabelu, nije djeci ništa oduzeo, nego ih je poštedio pritiska.

U-8/U-9 po DFB-u: tri moguća formata

U uzrastu U-8/U-9 DFB prvi put nudi pravi izbor. Klub bira jedan od tri formata, prema broju djece i nivou razvoja.

Format 1: 3 na 3 bez golmana. Teren oko 25 × 20 metara (raspon 25 do 28 × 20 do 22 metra), četiri mini-gola, zona šuta od 6 metara kao kod U-6/U-7. Do sedam krugova od najviše 10 minuta, rotacija poslije svakog gola. Jasna preporuka DFB-a: prvi izbor za U-8/U-9, jer u tom formatu svako dijete ima najviše akcija sa loptom.

Format 2: 4 na 4. Teren oko 40 × 25 metara, ili na četiri mini-gola sa četiri igrača u polju, ili na dva gola za mali teren sa tri igrača u polju i golmanom (3+1). Prelazni korak između 3 na 3 i 5 na 5. Rotacija poslije svakog gola ili najkasnije poslije 3 minute.

Format 3: 5 na 5. Teren oko 40 × 25 metara (raspon 40 × 22 do 25 metara), ili na četiri mini-gola sa pet igrača u polju bez golmana, ili na dva gola za mali teren sa četiri igrača u polju i golmanom (4+1). Prelazni format prema U-10/U-11, često u drugoj polovini godine U-9. Rotacija poslije svakog gola ili najkasnije poslije 3 minute.

Vrijeme igre, sistem i pravilo fer-pleja. U 3 na 3 do sedam krugova od najviše 10 minuta, u 4 na 4 i 5 na 5 šest puta po 10 do 12 minuta, dakle duže nego kod U-6/U-7, jer pažnja traje duže. Tri minute pauze između krugova. Festivalski format sa penjanjem i spuštanjem po terenima ili turnirski sistem sa fiksnim rasporedom. I dalje bez prvenstva. Preporučena varijanta fer-pleja: kod razlike od 3 gola ekipa koja gubi smije uvesti jednog igrača više, sve dok se rezultat opet ne izjednači.

Funino kao idejno naslijeđe. Format 3 na 3 sa četiri mini-gola potiče od njemačkog edukatora trenera Horsta Weina, koji ga je pod imenom „Funino“ proslavio prije svega za vrijeme rada u Španiji. DFB taj pojam u zvaničnim dokumentima gotovo ne koristi, ali u klubovima i među trenerima „Funino“ je uobičajen kratki naziv za format DFB-a „3 na 3 sa četiri mini-gola“. Trenažnu praksu detaljno opisuje Funino priručnik za trenere: osam varijanti igre, trenerska uputstva i obrazac e-maila za roditeljski sastanak.

Zašto četiri gola. Sa dva gola igra se zgusne u sredini terena, a najjači protrči pravo kroz sve. Sa četiri gola napadač mora odlučiti: lijevo ili desno? Koji gol je slabije branjen? To razvija percepciju, donošenje odluka i inteligenciju u igri, a upravo to djeca u tom uzrastu trebaju izgraditi.

Ako tražiš trenažne sadržaje koji odgovaraju logici igre 3 na 3, konkretne vježbe po uzrastu naći ćeš u članku vježbe driblinga za U-9, U-10 i U-11.

U-10/U-11 po DFB-u: 5 na 5 ili 7 na 7

U uzrastu U-10/U-11 prvi put se vraća osjećaj klasičnog formata. Golman, dva gola za mali teren, prva ekipna taktika. Ali pristup reforme ostaje: rotacija, izjednačeni mečevi, po izboru i dalje festivalski format.

Format 1: 4 na 4 ili 5 na 5. Iste dimenzije i logika kao kod U-8/U-9 (oko 40 × 25 metara), često kao blag ulazak u godini U-10. Moguće na četiri mini-gola ili na golove za mali teren, golman po izboru. Šest puta po 10 do 12 minuta, rotacija svake 3 minute na centralni zvižduk. Rezervni igrači paralelno igraju 2 na 2 ili 3 na 3 sa mini-golovima na pomoćnom terenu.

Format 2: 7 na 7. Teren 55 × 35 metara, šest igrača u polju i golman (6+1), dva gola za mali teren standardne veličine (5 × 2 metra). U ligi ili na turniru sa dvije ekipe 4 × 15 minuta, u kraćoj varijanti 2 × 25 minuta, uz izmjene sa pomoćnih terena svake 3 minute. Idealan je turnir sa četiri ekipe i utakmicama od 2 × 12 minuta. U 7 na 7 djeca poslije izlaska lopte preko uzdužne linije prvi put vraćaju loptu u igru izvođenjem auta. Koja pravila za izvođenje auta pritom važe, koje se greške najčešće dešavaju i kako uvježbati izvođenje, opisuje poseban članak.

Šta se dešava sa igračima sa klupe. Ključna novina reforme: rezervni igrači ne sjede na klupi, nego paralelno igraju 2 na 2 ili 3 na 3 sa mini-golovima na pomoćnom terenu. To znači da svako dijete stalno igra, umjesto da čeka ulazak u igru. Logistički to traži drugu postavku i drugog pomoćnika, ali pedagoški je to srž reforme.

Šta ostaje od U-6 do U-9. Festivalski karakter u prvoj godini U-10/U-11, često još bez tabele kroz cijelu sezonu. Rotacija sada svake 3 minute na centralni zvižduk, a ne poslije svakog gola. Fokus na 1 na 1, mnogo driblinga i kontakata sa loptom. Prvi ligaški oblici su mogući, ali nisu obavezni.

Šta je novo. Uloga golmana (često se rotira: svaki igrač iz polja jednom stane na gol), prva geometrija dodavanja i pomjeranje, jednostavna ekipna taktika („kad imamo loptu, širimo teren“). Ali: i dalje fokus na 1 na 1, i dalje mnogo driblinga. U-10/U-11 nije umanjena profesionalna igra, nego faza učenja.

Vježbe zagrijavanja koje odgovaraju ovom uzrastu i ne traže rekvizite naći ćeš u članku zagrijavanje za U-11 bez rekvizita.

Šta se mijenja u sadržaju treninga

Oblici igre su jedno, sadržaj treninga drugo. Ko djecu pušta da igraju 3 na 3 na četiri gola, ne može na treningu uvježbavati klasičnu taktiku za 11 na 11. Reforma traži prilagođen sadržaj treninga, i upravo tu u mnogim klubovima zapne.

Više 1 na 1, manje ekipne taktike. U malim oblicima igre gotovo svaki gol odluči duel 1 na 1. Treninzi bi trebali 30 do 50 % vremena provesti u situacijama 1 na 1 ili 1 na 2. Ekipna taktika (pomjeranje, linije presinga) pripada najranije uzrastu U-12/U-13.

Fokus na dribling i dodavanje. Ko zna zadržati loptu, pobjeđuje u 3 na 3. Ko ne zna, gubi. Vježbe driblinga, dodavanja pod pritiskom i male igre sa protivnikom su osnova. Frontalni rad bez protivnika je izuzetak.

Posljedice za edukaciju trenera. Kao koordinator mlađih kategorija moraš se pobrinuti da tvoji treneri znaju šta pristaje novim formatima, a šta ne. Edukacija trenera je obavezna jednom u sezoni, najbolje na početku. Ako tvoj trener najmlađih sa šestogodišnjacima još uvježbava taktiku za 9 na 9, reforma na kraju ostaje administrativna vježba umjesto napretka.

Čunjevi, mini-golovi i prsluci za trening trebaju biti u torbi svakog trenera. Kao klub ulaži tamo gdje je potreba stvarna: ne u još velikih golova, nego u mini-golove, čunjeve i oznake za terene.

Šta moraš objasniti roditeljima i pomoćnicima koji sude

Roditelji i pomoćnici koji sude vide novi format pored terena i postavljaju pitanja. Evo najčešćih, sa odgovorima koje možeš doslovno upotrijebiti na roditeljskom sastanku ili pored terena.

„Zašto postoje četiri gola?“ Da bi djeca morala odlučivati. Sa dva gola svi trče u sredinu i pobjeđuje najbrži. Sa četiri gola napadač mora pogledati: koji je gol slobodan? To razvija percepciju i inteligenciju u igri, a one su u tom uzrastu važnije od jačine šuta.

„Zašto nema tabele?“ Da nestane pritiska. Šestogodišnjaci igraju bolje kad se zabavljaju, a ne kad gledaju prema prvom mjestu. Tabela motiviše roditelje, ne djecu, i izbacuje slabije igrače, jer trener mora igrati na pobjedu. Bez prvenstva igraju svi.

„Zašto se poslije svakog gola mijenja igrač?“ Da bi svako dijete stalno igralo. Automatska rotacija je mehanizam pravednosti u reformi: poslije svakog gola svaka ekipa automatski mijenja jednog igrača. Tako nijedno dijete ne može cijelu utakmicu ostati na terenu, a rezervni igrači ulaze u igru prije nego izgube interes.

„Zašto su utakmice tako kratke?“ Jer je raspon pažnje djeteta od šest do devet godina ograničen. Kod najmlađih je to četiri do sedam minuta pune koncentracije, kod starijih nešto duže, a onda slijedi pauza ili izmjena. Kad utakmica traje predugo, djeca poslije nekog vremena samo stoje. Kratke utakmice znače: mnogo intenzivnih faza, manje praznog hoda.

„Moje dijete je jako talentovano, hoće li ga taj format uopće izazvati?“ Hoće. U 3 na 3 sa četiri gola talentovano dijete dobija znatno više kontakata sa loptom i situacija za odluku po utakmici nego u 7 na 7. Reforma istovremeno razvija i vrh i širinu, jer svi više igraju. Nestaje samo status: talentovano dijete više nije automatski zvijezda ekipe, nego jedno od mnoge djece koja igraju.

Tih pet odgovora dovoljno je za 90 % razgovora s roditeljima. Za ostalo se možeš osloniti na FAQ DFB-a o novim oblicima igre (izvor 3 na spisku dolje), koji detaljno obrazlaže svako pravilo.

Plan prelaska: kako promjena u klubu uspijeva

Kao koordinator mlađih kategorija odgovoran si da prelazak u tvom klubu ne propadne. Evo plana u četiri koraka koji funkcioniše u većini klubova.

Korak 1: provjeri propozicije kantonalnog saveza. U Bosni i Hercegovini format, teren i sistem takmičenja najmlađih određuje kantonalni savez, a ne NFSBiH. Preuzmi aktuelne propozicije takmičenja za mlađe kategorije, pročitaj ih jednom od početka do kraja i jasno razlikuj šta je obaveza, a šta ideja koju preuzimaš od DFB-a. Ideje reforme provodiš tamo gdje ti propozicije ostavljaju prostor: na treningu, na vlastitim turnirima i festivalima. Kad nešto nije jasno, pitaj u savezu.

Korak 2: organizuj edukaciju trenera. Najmanje jednom u sezoni interna edukacija, najbolje prije početka sezone. Sadržaj: koji su novi formati, kako izgleda trening, koje su tipične početničke greške. Ako za to nemaš vlastitog predavača, raspitaj se u kantonalnom savezu da li organizuje seminare za trenere mlađih kategorija.

Korak 3: roditeljski sastanak s jasnom porukom. Prije prve utakmice nove sezone. Jedan sat je dovoljan. Sadržaj: šta je novo, zašto i kako to izgleda. Pitanja i odgovore iz prethodnog odjeljka upotrijebi doslovno. Pridobij roditelje, ozbiljno shvati njihove brige, ali jasno zauzmi stav. Dobar roditeljski sastanak uštedjet će ti rasprave pored terena kroz cijelu sezonu. Ako istovremeno želiš predstaviti i plan selekcijskih treninga, ovaj vodič za selekcijski trening mladih dobar je prateći članak koji možeš proslijediti dalje.

Korak 4: prilagodi organizaciju domaćih utakmica. Konkretno: nabavi ili napravi mini-golove, prilagodi oznake terena, pripremi pomoćnike koji sude, predvidi pomoćne terene za rezervne igrače. Ako je budžet tijesan, mini-golove možeš označiti i čunjevima ili štapovima. Pomoćnici koji sude (često roditelji) trebaju kratko uputstvo: kod četiri gola važi svaki pogodak, ofsajda nema, na festivalu se tabela ne vodi, automatska rotacija poslije svakog gola. Planiraj tu promjenu najmanje četiri sedmice prije svog prvog domaćeg festivala ili turnira.

Kad ta četiri koraka sjednu na svoje mjesto, prva sezona prolazi iznenađujuće glatko. Najveći otpor ne pružaju djeca, nego odrasli, a njih pridobijaš koracima 2 i 3.

Organizacija oblika igre i kada pomaže alat za turnire

Ko u svojoj dvorani ili na svom terenu želi organizovati turnirski dan za U-6/U-7 ili U-8/U-9, ima drugačiji posao nego kod klasičnog turnira sa tabelom. Evo ključnih tačaka. Za sezonu u dvorani, od U-12/U-13 naviše, futsal je alternativa po pravilima, a detalje nudi futsal vodič za fudbalske trenere.

Više terena paralelno. Tri do pet terena jedan pored drugog, poredanih od „najslabijeg“ do „najjačeg“. Na svakom terenu dvije ekipe, a poslije toga penjanje ili spuštanje zavisno od rezultata. Organizaciono je to jednostavnije nego se čini: jedna postavka, jedna satnica, jedan zajednički zvižduk na kraju svakog kruga (u 3 na 3 kod U-6/U-7 dakle poslije svakih sedam minuta igre). Ključno je da svi tereni istovremeno počnu i istovremeno mijenjaju terene, inače nastaje čekanje.

Festivalski poredak umjesto tabele. Svaka ekipa tokom dana igra na različitim terenima, zavisno od penjanja i spuštanja. Na kraju iz završnih terena proizlazi poredak, a pobjednik najjačeg terena je pobjednik dana. Ali: bodovi se ne sabiraju, nema gol-razlike, nema klasične tabele. Djeca na kraju dobijaju medaljicu ili diplomu s porukom „danas si igrao s nama“.

Vrijeme igre i rotacija. Utakmice u 2 na 2 traju najviše 5 minuta, u 3 na 3 sedam minuta, kod U-8/U-9 od 10 minuta (3 na 3) do 12 minuta (4 na 4 ili 5 na 5), a između njih tri minute pauze za promjenu. Rotacija kod U-6/U-7 i u 3 na 3 kod U-8/U-9 poslije svakog gola, u 4 na 4 i 5 na 5 kod U-8/U-9 poslije svakog gola ili poslije 3 minute, kod U-10/U-11 svake 3 minute na centralni zvižduk. Turnirski dan sa osam ekipa na četiri terena svakom djetetu donosi jako mnogo stvarne igre, znatno više nego bilo koji klasični turnir sa ligaškim sistemom.

Šta pripremaš kao organizator. Mini-golove (sam napravljene, posuđene ili označene čunjevima), jasno označene terene i satnicu. Uz to: pomoćnika koji sudi na svakom terenu, centralnu pištaljku za zvižduk izmjene, mjesto s vodom i medaljice ili diplome za svu djecu. Za 7 na 7 kod U-10/U-11 dolazi i pomoćni teren za rezervne igrače. Hranu i piće za roditelje odvoji od terena, da djeca ne vise između ćevapa i igre. Ako turnir organizuje tvoj klub u Kantonu Sarajevo: tokom sezone klub ne smije organizovati turnir bez posebnog odobrenja FS KS (čl. 29 Propozicija), a svaka ekipa smije odigrati najviše jedan odobreni turnir drugog organizatora.

Kada alat za turnire ima smisla. U čistom festivalskom sistemu (U-6/U-7 i manji formati kod U-8/U-9) klasični alat za turnire nije potreban: raspored proizlazi iz penjanja i spuštanja, a tabele nema. Čim format pređe u turnirski sistem sa fiksnim rasporedom, vođenje brzo postaje zahtjevno. U modelu DFB-a to je moguće već od 5 na 5 kod U-8/U-9, standard je kod U-10/U-11 (5 na 5 ili 7 na 7), a isto važi za 9 na 9 kod U-12/U-13 kao i za klasično 11 na 11 od U-14/U-15. Raspored kroz nekoliko sati, tabela sa bodovima i pravilima za isti broj bodova, žrijeb za polufinale, čekanje između utakmica: tu pomaže alat poput aplikacije AreaCopa, jer raspored, tabelu i logiku poretka više ne možeš voditi u glavi ili u Excelu. Trenutak kad se prelazak isplati dakle ne dolazi tek sa U-12/U-13, nego svugdje gdje festival postaje turnir sa tabelom.

Detaljno uputstvo korak po korak za organizaciju klasičnog turnira, od 5 na 5 do 11 na 11, naći ćeš u spisku za organizaciju fudbalskog turnira sa planom za 12 sedmica.

Za organizacionu stranu, dakle raspored, tabelu i link uživo po uzrasnoj kategoriji, nastavi na raspored fudbalskog turnira za djecu i mlade.

Konkretne sisteme takmičenja za 5, 7 i 10 ekipa opisuje članak raspored turnira za 5, 7 ili 10 ekipa.

Ako uz promjenu oblika igre u klubu paralelno osnivaš i žensku ekipu, vodič osnivanje ženske fudbalske ekipe nudi plan za šest mjeseci, uključujući pronalaženje igračica, potragu za trenericama i samoprocjenu klupskih standarda u 12 tačaka.

Izvori

Sve dimenzije terena, trajanja utakmica, pravila rotacije i formati DFB-a u ovom članku potiču iz zvaničnih pravila Njemačkog fudbalskog saveza; podaci za Bosnu i Hercegovinu iz propozicija Fudbalskog saveza Kantona Sarajevo i NS Zeničko-dobojskog kantona:

1. Deutscher Fußball-Bund (stanje 09/2024). Leitfaden für die Implementierung neuer Wettbewerbsformen in den Altersklassen U6–U11 (G- bis E-Jugend). Sektor DFB-a za razvoj klubova, volonterski rad i takmičenja. Detaljan priručnik za provedbu po uzrastu, sa skicama terena, trajanjem utakmica, logikom rotacije i organizacijom festivala. Obavezno u Njemačkoj od sezone 2024/25.
2. Deutscher Fußball-Bund (stanje: 15. juli 2024.). Jugendordnung, Anhang IV — Bestimmungen für Spiele auf Kleinfeld für Juniorinnen und Junioren. Frankfurt na Majni. Formalni okvir za veličine terena, broj igrača, trajanje utakmica i formate po uzrastu (U-6 do U-13).
3. Deutscher Fußball-Bund (31. maj 2022.). FAQ zu den neuen Spielformen im Kinderfußball. Izvor za pozadinu reforme, festivalski koncept sa penjanjem i spuštanjem i obrazloženje principa četiri gola.
4. Deutscher Fußball-Bund (11. mart 2022.). Beschluss des DFB-Bundestags: Neue Spielformen im Kinderfußball. Na prijedlog saveznog skupa omladine DFB-a iz januara 2022. Izvor za stupanje reforme na snagu i prelazni period do sezone 2024/25.
5. Wein, H. (2004). Entwicklung der Spielintelligenz im Fußball. Institut für Jugendfußball / Carolus-Sportverlag, ISBN 3-927570-60-5. Idejno naslijeđe formata 3 na 3 sa četiri mini-gola („Funino“), koji je DFB preuzeo za svoju reformu.
6. Fudbalski savez Kantona Sarajevo (FS KS). Propozicije takmičenja za sezonu 2025/26. Izvor za formate 4+1, 7+1 i 8+1, dvije istovremene utakmice na polovinama terena i odobrenje turnira (čl. 29).
7. NS Zeničko-dobojskog kantona (NS ZDK). Propozicije za sezonu 2026/27. Izvor za format pjetlića (6 igrača + golman) i predpionira (1+8).

Njemački zemaljski savezi (npr. BFV, WFV, NFV, FVR, SBFV) okvir DFB-a provode unutar dozvoljenih raspona malo različito. Za tvoj klub u Bosni i Hercegovini mjerodavne su propozicije tvog kantonalnog saveza.