Funino u dječijem fudbalu: priručnik za trenere za U-6 do U-11

Utorak navečer, stojiš pored terena, tvoji šestogodišnjaci već nestrpljivo tapkaju u mjestu, a ti si čuo da je njemački savez DFB od sezone 2024/25 za najmlađe konačno ukinuo staro sedam na sedam na velike golove. Umjesto toga: tri na tri na četiri mini-gola. Funino. Možda si ga jednom kratko vidio na trenerskom kursu i želiš ga isprobati, ali znaš da će roditelji pitati zašto se ne vodi tabela, a klub bi najradije igrao kao i prije. U Njemačkoj DFB do U-11 igra bez tabele. U Bosni i Hercegovini o tome odlučuje kantonalni savez; u Kantonu Sarajevo tabele dječijih liga se vode, ali se ne objavljuju, dok drugi kantoni objavljuju tabele već od otprilike U-10. Funino bez tabele je ovdje tvoj izbor za trening i klupske festivale, a ne propis saveza.

Ovaj priručnik je praktična strana pregleda reforme iz članka o oblicima igre u dječijem fudbalu. Pokazuje šta konkretno radiš na treningu, kojih osam varijanti oblika igre trebaš imati u repertoaru i kako format prilagođavaš za U-6/U-7, U-8/U-9 i U-10/U-11. Uz to: kako ga roditeljima objasniš za deset minuta bez prepirke, s trenerskim porukama, PDF-om s karticama vježbi za štampu na kraju i šablonom e-maila za sljedeći roditeljski sastanak.

Šta je Funino

Funino je oblik igre za šestero djece: dvije ekipe s po tri igrača u polju, bez golmana, četiri mini-gola. Na svakoj gol-liniji stoje dva gola, svaki širok 2 metra i visok 1 metar, s najmanje 12 metara razmaka između dva gola na istoj liniji. Teren je mali: 20 puta 27 metara u originalu, a DFB za U-6/U-7 uzima još manje mjere. Na veliki teren propisanih dimenzija stane osam paralelnih Funino terena.

U zvaničnim pravilima DFB-a format se zove „3-gegen-3 mit vier Minitoren“ (3 na 3 sa četiri mini-gola); u njemačkoj klupskoj svakodnevici i trenerskoj edukaciji Funino je uobičajeni kratki naziv. U ovom članku oba pojma koristimo kao sinonime. Brošura DFB-a Wettbewerbsformen im Kinderfußball (stanje 09/2024) zvanična je referenca za njemačka pravila; metodički temelj postavio je Wein u knjizi Spielintelligenz im Fußball.

Naziv FUNiño skovao je sam Wein: od engleskog fun (zabava) i španskog niño (dijete). U vrijeme kad je riječ nastala, Wein je živio u Barceloni, gdje je nastao i španski udžbenik. Njegova djela Developing Youth Football Players i Game Intelligence od 1993. su zvanični udžbenik španskog saveza Real Federación Española de Fútbol; FC Barcelona i Athletic Bilbao ugradili su tu metodiku u rad s mlađim kategorijama. U Njemačkoj je format u klupsku svakodnevicu stigao tek preko Mainza 05 (prof. dr. dr. Matthias Lochmann, Univerzitet u Erlangenu) i Schalkea 04. Lochmann je pod nazivom Wettkampfsystem 4.0 dao velik dio naučne osnove za kasniju reformu DFB-a.

Kako se savezi razlikuju

Isti osnovni princip, tri pravilnika. Ako si u medijima vidio da se pojmovi miješaju: ovdje piše šta je različito, a šta isto.

Tri posljedice za praksu. Prvo, u Njemačkoj na zvaničnom turnirskom danu važe pravila DFB-a (zona šuta od šest metara, četiri mini-gola, rotacija poslije gola odnosno na svaka tri minuta); varijantu FA s jednim golom po strani i pravilom centralne linije tamo možeš koristiti kao oblik igre na treningu, ali ne i na zvaničnom turnirskom danu. U Bosni i Hercegovini format za najmlađe određuje kantonalni savez (npr. u Kantonu Sarajevo cicibani i mlađi pjetlići igraju 4+1, stariji pjetlići 7+1), pa na zvaničnim utakmicama važe propozicije tvog kantona, a Funino i obje strane varijante koristiš prije svega na treningu. Drugo, pravilo o 15 metara za roditelje je njemačka klupska konvencija i nije zapisano u brošuri DFB-a; FA je, naprotiv, Respect Line od 3 metra izričito zapisao. Treće, rituali turnirskog dana (kamen, papir, makaze, „daj pet“, Pitch Facilitator) izumi su FA i nisu dio njemačke reforme.

Funino izvan Njemačke

Nešto što se u raspravi o reformi DFB-a često izgubi: Njemačka se obaveznim formatom 2024/25 priključila međunarodnoj liniji, a nije je predvodila. Evo stanja u sedam zemalja:

Tri zaključka za trenersku praksu. Prvo, Funino nije njemački poseban eksperiment, nego međunarodni standard. Drugo, tačan format sa četiri gola je njemačka i španska posebnost. Engleska s FutureFitom ide na 3 na 3 sa samo dva gola, SAD igraju 4 na 4. Treće, festivalska logika (više kratkih utakmica istog dana, bez tabele, s rotacijom) međunarodno je ustaljen oblik događaja za formate slične Funinu. Bosna i Hercegovina nema jedinstven format za cijelu zemlju: dječiji fudbal organizuju kantonalni savezi, a ne NFSBiH. Više o pregledu reforme pročitaj u vodiču o oblicima igre u dječijem fudbalu i mlađim kategorijama 2026.

Zašto četiri gola razvijaju inteligenciju igre

Wein je to sam ovako formulisao: „Budući da svaka ekipa može doći do uspjeha na dva odvojena gola, razvijaju se sposobnost opažanja, razumijevanje situacije u igri, taktičko razmišljanje i ponašanje, kao i mašta i kreativnost djece.“ Poređenje s klasičnim formatom dobro je potkrijepljeno sportskom naukom. Memmert je opisao šest osnovnih taktika zajedničkih svim sportskim igrama: usmjeri se ka cilju, približi loptu cilju, saradnja, iskoristi praznine, zaobiđi ometanje protivnika, stvori brojčanu prednost. U 11 na 11 po akciji je aktivan samo dio tih taktika; u 3 na 3 na četiri gola svih šest je stalno u igri istovremeno.

Konkretno to znači da osmogodišnjak u Funino utakmici u roku od dvije minute obično šest do osam puta dobije istu odluku za čitanje igre: koji je od dva gola na drugoj strani upravo slabije branjen? Da dodam ili da probijem sam? Kuda se upravo kreće moja saigračica? U klasičnom sedam na sedam na jedan centralni gol isti igrač tu odluku dobije možda dva ili tri puta po bloku igre. Broj ponavljanja je pravi mehanizam djelovanja.

Funino kao kondicioni trening

Ovo pitanje među trenerima stigne najkasnije poslije trećeg Funino treninga: „Zar ne bi trebali ponekad i pošteno trčati, bez lopte?“ Odgovor sportske nauke je jasan. Igre na malom prostoru dostižu isti intenzitet kao klasični aerobni intervalni trening: 90 do 95 posto maksimalnog pulsa, uz trajanje opterećenja od tri do pet minuta. Upravo to trajanje odgovara pravilu rotacije iz reforme DFB-a: tri minute igre, pa izmjena.

Posljedica za sedmično planiranje: u dječijem fudbalu dodatni trening izdržljivosti bez lopte za U-10/U-11 nije potreban. Funino s rotacijom na svake tri minute, kakvu propisuje DFB, sam po sebi je kondicioni trening. Christian Kolodziej (FC Vaduz) je to 2018. na Međunarodnom trenerskom kongresu njemačkog udruženja trenera BDFL sažeo ovako: „Veličina terena, broj igrača i trajanje igre su normativi opterećenja kojima se postižu različiti intenziteti.“ Ko želi više trčanja, ide na gornju granicu mjera (25 puta 30 metara); ko želi više startova i promjena smjera, ostaje na malom terenu.

Uz to ide jedno važno ograničenje: za čisti trening sprinta format je manje pogodan. U 4 na 4 na terenu 39 puta 39 metara udaljenost pretrčana velikom brzinom iznosi samo 2,7 metara u minuti, naspram 8,4 metra u minuti u zvaničnoj utakmici 11 na 11. Ko u U-10/U-11 želi prave sprinterske podražaje, kombinuje Funino s kratkim sprinterskim štafetama na početku treninga. Za U-6 do U-9 to ionako nije tema.

A što se tiče rizika od povreda: Funino po definiciji smanjuje duge sprinterske faze koje u klasičnoj igri uzrokuju većinu povreda zadnje lože. Mali tereni doduše povećavaju broj ubrzanja i promjena smjera, ali kod igrača od šest do jedanaest godina s malom tjelesnom masom i niskim brzinama to je praktično bezopasno. Otprilike od U-11 isplati se kratak dinamički blok zagrijavanja prije prve Funino utakmice; šest minuta je dovoljno.

Teren i oprema za 2 minute

Po Funino terenu ti treba:

• Četiri mini-gola, svaki širok 2 metra i visok 1 metar (Weinova originalna mjera). Brošura DFB-a dozvoljava i malo drugačije mjere (do 1,65 metra visine).
• Osam čunjeva za označavanje zone šuta od 6 metara ispred svakog gola. U 2 na 2 za U-6/U-7 zona šuta otpada; tamo važi: gol se priznaje tek od centralne linije. U 3 na 3 za U-6/U-7 i od U-8 naviše zona šuta je po pravilima DFB-a obavezna.
• Jedna lopta za igru po ekipi, plus rezervna lopta pored terena. Koja veličina lopte odgovara kojem uzrastu, pokazuje pregledna tabela odmah ispod.
• Prsluci u dvije jasno različite boje. Kod igrača od šest i sedam godina bolje od klasične kombinacije crvena/plava pokazale su se kontrastne kombinacije (npr. roza/crna, žuta/plava).

Pregled veličina lopti za mlađe kategorije:

Za Funino u dvorani idealna je lagana lopta broj 3 sa slabim odskokom. Propis FA FutureFit za 3 na 3 u Engleskoj izričito glasi „Size 3 (psi 5)“. Najveća razlika u odnosu na propis DFB-a je kod U-10/U-11: FA tamo zadržava broj 3 jer se format 7 na 7 igra godinu duže; DFB već od U-10 prelazi na broj 4.

Ako nemaš mini-golove, napravi ih od čunjeva ili štapova. Wein o tome piše: „Ako se tokom igre položaj golova promijeni, sudija priznaje gol i onda kad je lopta po njegovom mišljenju prešla liniju na mjestu gdje je gol prvobitno stajao.“ To manjku opreme oduzima stres.

Praktičan regulator za svakodnevni trening: veličinom terena upravljaš opterećenjem. Teren od 20 puta 27 metara (Weinov standard) daje srednji intenzitet uz dobar zahtjev za čitanjem igre. 25 puta 30 metara (gornja granica DFB-a) donosi više trčanja i dobar je za drugu polovinu sezone, kad su djeca spremnija. 20 puta 22 metra (za U-6/U-7) daje vrlo uske prostore, mnogo startova i mnogo kontakata s loptom u minuti. Premještanje čunjeva je posao od jedne minute.

Za domaće turnire: planiraj najmanje 4 sedmice pripreme prije prvog domaćeg turnirskog dana u novom formatu. Naruči mini-golove, dogovori označavanje zona šuta, uputi pomoćnike koji će suditi i zakaži roditeljski sastanak na kojem objašnjavaš način igre. Više o logistici festivalskog dana pročitaj u vodiču o organizaciji turnira u dvorani.

Funino po nivoima od U-6 do U-11

Funino nije jedan jedini format, nego model po nivoima. Brošura reforme DFB-a (stanje 09/2024) propisuje tačnu šemu:

Tri pravila važe na svim nivoima. Prvo, reforma DFB-a od U-8 predviđa mehanizam izjednačavanja („Pri razlici od 3 gola ekipa koja gubi može uvesti dodatnog igrača dok se rezultat ponovo ne izjednači“). Drugo, igra se u turnirskom obliku s terenima koji se penju i spuštaju: poslije svakog kruga pobjednička ekipa ide teren dalje, poražena teren nazad. Treće, „odluke tokom igre trebaju u najvećoj mogućoj mjeri donositi sama djeca. Trenerice i treneri i pratioci djeluju kao zajednički voditelji igre i u igru se uključuju samo kad je potrebno“ (brošura DFB-a 09/2024, str. 8).

Posljednji citat je najvažnije trenersko uputstvo cijele reforme.

U-6/U-7: 2 na 2 i 3 na 3

Najvažniji pedagoški korak u U-6/U-7 je odvajanje od „fudbala u grozdu“. Šestogodišnjak vidi loptu, cijeli roj trči ka lopti, jedan šutira, svi trče za njom. Upravo taj refleks razbija varijanta 2 na 2. Sa samo dva igrača po ekipi i četiri mini-gola nužno nastaje podjela zadataka: jedan ide na loptu, drugi ostaje slobodan. Ko oba igrača pošalje na loptu, odmah prima gol. Kriva učenja u prva tri treninga je nevjerovatna, jer je zadatak tako jasan.

Brošura DFB-a (09/2024, str. 8) za varijantu 2 na 2 navodi: vrijeme igre 5×5 do 7×7 minuta, tri minute pauze između krugova, bez golmana, gol se priznaje tek od centralne linije. Ekipu čine dva igrača u polju i jedna izmjena; poslije svakog postignutog gola obje ekipe mijenjaju po jednog igrača po unaprijed utvrđenom redoslijedu. Takva logika izmjena garantuje da svako dijete u svakom krugu dobije jednako mnogo minuta. Najčešća zamjerka roditelja („moje dijete premalo igra“) time je strukturno isključena.

Od druge polovine sezone ili s jačom ekipom U-7 isplati se prelazak na varijantu 3 na 3. Ona je zahtjevnija, jer s tri igrača postaje moguća prava komunikacija u trouglu. Wein to u Spielintelligenz im Fußball obrazlaže ovako: „Formacija u trouglu omogućava dobru komunikaciju i saradnju i u napadu i u odbrani.“ Uvodi se zona šuta (6 metara od gola), a vrijeme igre raste na 7 minuta po bloku.

Najvažnije trenerske poruke za U-6/U-7:

• Postavljaj pitanja umjesto naredbi. Kad dijete samo trči ka golu: „Gdje ti je saigračica?“ umjesto „Moraš dodati!“. Osnovno Weinovo načelo: „Umjesto da igračima dajete ribu, pokažite im kako da je upecaju.“
• Roditelji na 15 metara razmaka. U Njemačkoj je to uobičajeno klupsko pravilo, a ne propis iz brošure DFB-a, ali vrijedi ga preuzeti. Roditelji pored aut-linije nadjačavaju vlastite odluke djece.
• Rituale izmjena shvati ozbiljno. Ko ulazi, a ko izlazi, određeno je unaprijed; tokom igre nema rasprave. Inače pri svakoj izmjeni nestane 60 sekundi.

Jedna zamka: djeca ovog uzrasta u osnovnom obliku 3 na 3 brzo izgube volju ako odbrana predugo ne uspijeva osvojiti loptu. Prati da li svaki igrač u svakom bloku od 7 minuta barem jednom sam šutne na gol. Ako ne: smanji teren ili uvedi zadatak („prije šuta sva tri igrača moraju dodirnuti loptu“). Više o tome u poglavlju o varijacijama niže.

U-8/U-9: 3 na 3, 4 na 4, 5 na 5

U-8/U-9 je najvažniji koridor učenja u cijelom dječijem fudbalu. Wein je osmogodišnjacima i devetogodišnjacima posvetio cijeli dio knjige: „Mini-fudbal na četiri gola sa svojim brojnim varijantama za osmogodišnjake i devetogodišnjake je takmičenje skrojeno po mjeri, koje ispunjava sve njihove želje i očekivanja.“ Brošura DFB-a to potvrđuje s tri dozvoljena oblika igre (3 na 3, 4 na 4, 5 na 5) i vremenom igre od 5×10 do 6×12 minuta.

U svakodnevnom treningu dobro funkcioniše jasan tok sezone:

• Sedmice 1–8 (kasno ljeto/jesen): 3 na 3 kao glavni format. Dosljedno provodi zonu šuta, izmjena poslije svakog gola. Svoje poruke svedi na dva do tri pitanja po krugu. Cilj: svako dijete poznaje svoje saigrače i može pod pritiskom odigrati dodavanje.
• Sedmice 9–18 (zima/proljeće): 4 na 4 kao glavni format, 3 na 3 kao rezerva kad je na treningu malo djece. Po izboru s golmanom u golovima za mali teren. Četvrti igrač u polju donosi novi nivo učenja: sada je riječ o raspoređenosti i dubini, a ne više samo o širini.
• Od 19. sedmice do kraja sezone (proljeće): 5 na 5 kao priprema za prelazak u U-10/U-11. Ovdje varijanta sa četiri mini-gola funkcioniše jednako dobro kao varijanta s klasičnim golovima za mali teren i golmanom.

Za glavnu fazu u 3 na 3 dvije varijante oblika igre su neobično korisne. Prva je varijanta s džokerom: neutralni igrač stoji na centralnoj liniji i uvijek igra s ekipom koja je u posjedu lopte. Tako ekipa s loptom u svakom trenutku ima brojčanu prednost četiri na tri. To razvija nuđenje i korištenje praznina, a da nijedna ekipa nije frustrirana zato što je strukturno slabija.

Druga je varijanta s obaveznim dodavanjem: prije svakog šuta na gol sva tri saigrača moraju dodirnuti loptu. Varijanta nameće timsku igru i rješava klasični sukob „sve golove daje samo najbrži igrač“, koji se u U-8/U-9 redovno javlja. Roditelji obožavaju ovu varijantu, jer do gola stižu i njihova manje prodorna djeca.

Zamka u U-8/U-9: prelazak s 3 na 3 na 4 na 4 metodički je najteži skok. S četvrtim igračem prvi put nastaje prava taktika ekipe, što mnoge osmogodišnjake preoptereti. Preporuka iz trenerske edukacije: kad ekipa igra 4 na 4, svedi poruke na najviše dvije jasne poruke o ponašanju po treningu. „Kad nemaš loptu, vrati se nekoliko koraka“ je dovoljno. Više uputstava je kontraproduktivno. To potvrđuje i linija njemačke trenerske edukacije DFB-a: „Vođenje trenera se smanjuje i ograničava na ciljana pitanja u pauzama.“

U-10/U-11: 5 na 5 i 7 na 7 u rombu

U-10/U-11 je prelazni nivo. Do ovdje je format bio usmjeren na čistu inteligenciju igre i kontakte s loptom; odavde prvi put dolaze taktički zadaci: raspoređenost, dubina, izgradnja igre preko vlastite polovine. Wein je to u Spielintelligenz im Fußball obuhvatio rombom 7 na 7 za djecu od 11 do 12 godina: „Igra se 7 na 7, najprije bez ofsajda, a zatim s ofsajdom: golman, slobodni odbrambeni igrač, tri vezna igrača i dva napadača. Na svakih pet minuta svi igrači mijenjaju uloge i mjesta.“

Brošura reforme DFB-a (09/2024, str. 19–22) za U-10/U-11 dozvoljava više formata: 4 na 4, 5 na 5 i 7 na 7. Većina njemačkih regionalnih saveza postavlja 5 na 5 kao standardni oblik, a 7 na 7 kao proširenje za pripremu za U-12/U-13. U Bosni i Hercegovini format određuje kanton; npr. u Zeničko-dobojskom kantonu pjetlići igraju 6 igrača + golman, pa je romb 7 na 7 tamo vrlo blizu formata utakmice. U svakodnevnom treningu dobro funkcioniše podjela na dva dijela: srijedom 5 na 5 kao glavni oblik (više varijanti s mini-golovima), petkom romb 7 na 7 kao priprema za utakmicu.

U varijanti 5 na 5 s mini-golovima centralni zadatak učenja je pomjeranje druge linije naprijed. S pet igrača nužno nastaje raspored naprijed, sredina, pozadi. Ko to ne trenira, ima pet igrača u jednoj liniji oko lopte. Stari obrazac iz U-9. Trenerska poruka: „Kad tvoj saigrač naprijed ima loptu, pomjeri se korak za njim. Kad tvoj saigrač pozadi ima loptu, idi naprijed.“ To jedno pravilo mijenja igru više od bilo kakvog taktičkog objašnjenja.

Varijanta 7 na 7 u rombu je prvi sistematski korak ka klasičnoj igri ekipe. Wein je postavu 1-1-3-2 (golman, slobodni odbrambeni igrač, tri vezna, dva napadača) zamislio kao most, jer ima dovoljno igrača da se rasporede svi zadaci, a dovoljno malo da je svako dijete u svakoj utakmici direktno uključeno u više akcija. Rotacija na svakih pet minuta (svako dijete mijenja poziciju) je obavezna, inače najbrži igrači trajno završe u napadu, a najstidljiviji trajno na golu.

Praktično pitanje za trenericu U-10/U-11: kada se isplati odraditi blok 7 na 7 ako je na treningu samo 12 djece? Iskren odgovor: s dvanaestero djece ostaješ na 5 na 5 s izmjenama. 7 na 7 funkcioniše od 16 djece naviše. Inače previše vremena igre ostaje na klupi. Za posebne zadatke driblinga u U-10/U-11 prirodan nastavak je vodič s vježbama driblinga za U-9 do U-11.

Funino varijacije za glavni dio treninga

Tri varijante koje bi trebale biti u repertoaru svakog Funino trenera. Možeš ih koristiti nezavisno od formata za pojedini uzrast; osnovna geometrija 3 na 3 ostaje, mijenja se samo jedno pravilo.

Varijanta sa zonama. Teren se dodatnom linijom dijeli na dvije polovine (paralelno s dužom stranom). Svaka ekipa mora imati barem jednog igrača u svakoj zoni. Ova varijanta strukturno razbija refleks roja i razvija svijest o poziciji. Funkcioniše od jačih ekipa U-8/U-9, a u U-10/U-11 je obavezna varijanta.

Prilagođavanje za dvoranu. Teren u dvorani 15 puta 20 metara, mini-golove zamjenjuju golovi-linije, a zidovi važe kao saigrači (dodavanje u zid i ponovo preuzimanje lopte je dozvoljeno). Brošura reforme DFB-a varijantu za dvoranu izričito predviđa za zimske mjesece; većina njemačkih klubova s U-6 do U-9 pola godine igra isključivo u dvorani. Igra sa zidom je metodički vrijedna jer nameće dodatnu opciju dodavanja: dijete koje očajnički pokušava sve proći driblingom vrlo brzo nauči da je i zid saigrač.

Varijanta završnice. Jedan napadač s loptom u sredini, četiri odbrambena igrača: po jedan kod svakog mini-gola. Dvojica su „aktivna“ i stoje direktno ispred svog gola, druga dvojica su „pasivna“ i stoje znatno iza svog gola. Napadač mora prepoznati koja su dva gola otvorena i završiti na jedan od njih. Zadatak od 30 sekundi koji na treningu možeš ubaciti u fazu aktivacije. Wein ovu varijantu u Spielintelligenz im Fußball naziva ključnom vježbom za učenje odluke o golu.

Iskrena napomena: na internetu kruže dvije Funino varijante koje u ovom priručniku namjerno izostavljamo. „Funino s bodovanjem po položaju gola“ (golovi u teže pogodive golove vrijede duplo) pretvara inteligenciju igre u zadatak iz matematike i preopterećuje igrače od U-6 do U-9. „Funino s pravilima koja se stalno mijenjaju“ (trener na svake dvije minute mijenja jedno pravilo) privlačan je kao metodička demonstracija na trenerskim kursevima, ali u klupskoj svakodnevici to je dodatni trenerski posao bez vidljive koristi za učenje. Više nije uvijek bolje.

Najčešće trenerske greške: top 5

Greška 1: ispravljanje umjesto da ih pustiš da igraju. Ako kao trener na svake tri minute zaustavljaš igru da ispraviš igrača, trening nema toka. Wein o tome piše: „Trener koji tokom tih faza stalno ispravlja samo ometa taj proces učenja i razvoja i uz to djecu nepotrebno stavlja pod pritisak rezultata.“ Djeca oblike igre uče ponavljanjem i vlastitim iskustvom, ne objašnjavanjem. Pusti ih da igraju. U pauzi pitaj šta su sami primijetili.

Greška 2: treniranje za pobjedu umjesto za učenje. Funino je festivalski format bez tabele. Ko u klupskoj svakodnevici ipak misli „danas moramo pobijediti“, slaže ekipu tako da dva najjača igrača dobijaju najviše akcija i time šteti ostaloj djeci. Weinova opomena: „Nažalost, na gotovo svim igralištima čak i kod najmlađih u prvom planu je i dalje pobjeda, a ne igra.“

Greška 3: preuzak teren. Wein je izričito upozorio: „Mnogi treneri su skloni da za malu djecu biraju male, odnosno preuske prostore za igru.“ Za Funino 3 na 3 ne idi ispod 20 puta 20 metara. Ako je teren premali, igra se pretvara u klupko i pedagoški efekat nestaje. Funino teren je bolje izabrati malo prevelik nego premali.

Greška 4: ne informisati roditelje. Roditelji koji nisu informisani stoje pored terena i dovikuju uputstva. Njihova djeca tada više ne slušaju vlastitu percepciju, nego mamu ili tatu. U Njemačkoj je razmak od 15 metara uobičajeno klupsko pravilo, a vrijedi ga uvesti i kod tebe. Na roditeljskom sastanku dovoljne su tri minute objašnjenja. Više o tome u sljedećem poglavlju.

Greška 5: neuredne izmjene. Ko mijenja poslije gola, mora imati utvrđen redoslijed. Inače pri svakoj izmjeni nastane rasprava, a 7 minuta igre se smanji na 5. Savjet: plastifikovana kartica s redoslijedom izmjena na podlozi za pisanje, prije svakog treninga složena iznova, tokom igre bez rasprave. Reforma DFB-a taj obavezni ritual izričito propisuje.

Šta roditelji trebaju znati o Funinu

Pet najčešćih zamjerki roditelja, poredanih po tome koliko se često čuju na tipičnom roditeljskom sastanku:

1. „Zašto nema tabele? Moje dijete želi pobjeđivati!“ Festivalska logika reforme DFB-a namjerno ukida tabele, jer najvažniji cilj učenja u dječijem uzrastu nije pobjeda, nego percepcija i doživljaj uspjeha za sve. Ako na svojim Funino danima igraš bez tabele, argument je isti. Wein o tome piše: „Nažalost, na gotovo svim igralištima čak i kod najmlađih u prvom planu je i dalje pobjeda, a ne igra.“ Roditelji argument razumiju poslije jednog jedinog objašnjenja, čim shvate da na Funino turnirskom danu svako dijete da više vlastitih golova, a ne samo jedan talentovani napadač.

2. „Zašto četiri gola? To nije pravi fudbal.“ Četiri gola tjeraju svako dijete da stalno čita situaciju u igri: koji je gol upravo slabije branjen? Taj zahtjev za percepcijom je cijeli didaktički temelj formata. U klasičnoj igri na dva gola dovoljno je trčati u jednom smjeru. U igri na četiri gola mora se misliti.

3. „Gdje je golman? Moje dijete ne zna braniti.“ U Funinu za U-6 do U-9 namjerno nema golmana. Reforma DFB-a to tako predviđa jer šestogodišnjaci ionako stalno mijenjaju ulogu golmana i igrača u polju, a uloga golmana metodički ima smisla tek od U-10/U-11. Ako klubu treba specijalizovani golman: treniraj ga od U-10, ne ranije.

4. „Moje dijete je preslabo za Funino, izgubit će se.“ Istina je upravo suprotna. Wein je u Spielintelligenz im Fußball izričito dokumentovao da slabiji igrači od Funina imaju najviše koristi: „Svako, pa i najslabiji igrač, je važan.“ U klasičnom 7 na 7 najslabije dijete u utakmici dodirne loptu dva do tri puta; u 3 na 3 višestruko više. Ko ne može pratiti igru jer mu nedostaju kontakti s loptom, u Funinu dobija upravo te kontakte.

5. „Zašto se moraju mijenjati poslije svakog gola?“ Rotacija poslije svakog gola (U-6/U-7 i 3 na 3 u U-8/U-9) odnosno na svake tri minute na zvižduk (od 4 na 4 naviše) svoj djeci garantuje jednako vrijeme igre. To pravilo je dio festivalske logike reforme DFB-a i strukturno isključuje da dijete bude zapostavljeno samo zato što trenutno ne igra dobro. Roditelji koji su ranije gledali kako njihovo dijete premalo igra obično postanu najveći zagovornici Funina.

Šablon e-maila za roditeljski sastanak

Ako ti treba šablon, evo jednog koji funkcioniše u klupskoj praksi. Prilagodi ga klubu i ekipi, pa ga jednom prije početka sezone pošalji e-mailom ili u Viber ili WhatsApp grupu roditelja:

Dragi roditelji,

od ove sezone naše ekipe U-7 i U-9 na treningu i na klupskim
festivalima igraju Funino: tri na tri na četiri mini-gola.
Tri stvari su drugačije nego ranije:

1. Na našim Funino danima nema tabele ni proglašenja pobjednika.
   Sve ekipe igraju u turnirskom obliku, pobjeđuju otprilike
   jednako često i na kraju dobiju diplomu.

2. Svako dijete u prosjeku i samo daje golove. U klasičnom 7 na 7
   većinu golova obično daju isto dvoje ili troje djece; u Funinu
   se to mijenja od jednog turnirskog dana do drugog.

3. Rotacija: poslije svakog gola (U-7) odnosno na svake tri minute
   (U-9, od 4 na 4) svaka ekipa mijenja jednog igrača. Tako svako
   dijete u svakoj utakmici dobije jednako mnogo vremena igre.

Za turnirski dan vas molimo: najmanje 15 metara razmaka od
terena, bez dovikivanja uputstava sa strane, bez ocjenjivanja
pojedinih igrača tamo gdje ih djeca mogu čuti. Ako imate pitanja,
javite mi se poslije turnirskog dana i odvojit ću vrijeme za vas.

Hvala na podršci.

Sportski pozdrav,
[Ime]

Posljednja napomena: roditelji skeptični prema Funinu po pravilu postanu njegovi obožavaoci čim prvi put gledaju vlastito dijete kako igra. Efekat formata vidi se kad ga ne komentarišeš.

Organizuj vlastiti Funino festival

Ko u svom klubu želi organizovati Funino festival, treba mu tri stvari: dvorana ili veliki teren s mjestom za najmanje četiri paralelna Funino terena, četiri mini-gola po terenu (u nuždi čunjevi) i jasan plan rotacije. Brošura DFB-a festivalski način izričito predviđa: „Igra se u turnirskom obliku s terenima koji se penju i spuštaju. Poslije svakog kruga pobjednička ekipa ide teren dalje, poražena teren nazad.“ Kanton Sarajevo najmlađe organizuje drugačije: FS KS cicibane i pjetliće okuplja na jednom centralnom mjestu i igra dvije utakmice istovremeno, svaku na jednoj polovini terena.

Tipičan festivalski dan za U-8/U-9 ima šest do sedam krugova po 7 do 10 minuta, tri minute pauze između krugova i na kraju malu diplomu za svako dijete (bez prvog i bez posljednjeg mjesta). Šest do osam ekipa bez problema stane na tri do četiri paralelna terena. Treneri djeluju kao voditelji igre, a ne kao treneri koji dovikuju uputstva. Roditelji stoje na 15 metara razmaka. Užina po djetetu: jedna banana, pola litra vode, jedna žitna pločica. Dovoljno za tri sata.

Cijela logistika, od plana opreme preko upućivanja sudija do šablona e-maila za roditelje, nalazi se u vodiču o organizaciji turnira u dvorani; Funino pravila i satnica tamo su već uzeti u obzir. Ko želi postaviti vlastiti Funino festival, a da se ne izgubi u Excel tabelama, najlakše će koristiti alat poput AreaCopa koji plan rotacije i raspored utakmica pravi automatski.

Funino je i prirodan glavni dio treninga poslije zagrijavanja s malo opreme. Više o tome u vodiču za zagrijavanje od 15 minuta bez rekvizita, koje jednako dobro odgovara za U-6 do U-11.

Kartice s vježbama za preuzimanje

Dva PDF-a za štampu koja možeš ponijeti na trening. Ček-lista je jednostrani brzi podsjetnik s tačkama za postavljanje i svih osam varijanti oblika igre u obliku sažetih spiskova poruka. Dobra je ako Funino već poznaješ i treba ti samo podsjetnik.

Radna sveska je verzija od dvanaest stranica s dijagramom terena za svaku karticu. Jedna kartica po stranici, dijagram u sredini, numerisane trenerske poruke ispod. Pričvrsti je na podlogu za pisanje i dok objašnjavaš, imat ćeš raspored igrača i putanje kretanja pred očima.

Izvori

Primarni izvori: Wein (metodika FUNiño)

• Wein, Horst (2011). Spielintelligenz im Fußball — kindgemäß trainieren. 4. prerađeno i dopunjeno izdanje. Aachen: Meyer & Meyer.
• Wein, Horst (2006). „Mehr Spielintelligenz!“ U: fußballtraining 5+6/2006, str. 56–62.

Pravila njemačkog saveza DFB (reforma 2024/25)

• Deutscher Fußball-Bund (stanje 09/2024). Wettbewerbsformen im Kinderfußball. Frankfurt na Majni: DFB Entwicklung Vereine, Ehrenamt und Spielbetrieb.

Sportskonaučni dokazi (inteligencija igre, kondicija, opterećenje)

• Memmert, Daniel (2011). Vermittlung von Spielfähigkeit.
• Schmoll, Simon (2020). Athletiktraining im Nachwuchsfußball. Magistarski rad, Univerzitet u Potsdamu. (Citira Hoff, Wisloff, Engen, Kemi i Helgerud 2002. o pragu HRmax u igrama na malom prostoru.)
• Gualtieri, Antonio (2025). High-Speed Running and Sprinting in Football. Doktorska disertacija. (Citira Dalen i sar. 2019. te Casamichana, Bradley i Castellano 2018. o regulisanju opterećenja u igrama na malom prostoru.)

Lochmann / Univerzitet u Erlangenu (Wettkampfsystem 4.0)

• Akdag, Murat; Poimann, Dino; Czyz, Titus; Lochmann, Matthias (2016a). The Impact of Competition Mode and Coaching on Physical Load in Youth Football. U: 6. Internationale Teaching Games for Understanding Konferenz × 10. dvs-Sportspiel-Symposium 2016, Köln. Hamburg: Feldhaus Czwalina, tom 258, str. 179.
• Akdag, Murat; Poimann, Dino; Czyz, Titus; Lochmann, Matthias (2016b). The Impact of Competition Mode and Coaching on the Amount of Actions in Youth Football. Isti zbornik, str. 178.
• Lochmann, Matthias (2015). Wettkampfsystem 4.0 — Strukturinnovationen zur nachhaltigen Sicherung der internationalen Wettbewerbsfähigkeit des deutschen Fußballs. Godišnji skup Komisije za fudbal njemačkog društva dvs 2015, Erlangen.

Trenerska edukacija (linija njemačkog saveza DFB)

• Halemeier, Maik (2018). Spielidee für den Spielaufbau und die Fortsetzung des Spiels. U: BDFL (ur.), Internationaler Trainer-Kongress 2018 Dokumentation, str. 30–33.
• Kolodziej, Christian (2018). Integriertes vs. isoliertes Athletiktraining im Leistungsfußball. Isti zbornik, str. 34–36.

Međunarodni savezi (stanje 2025/26)

• Real Federación Española de Fútbol (2025). Bases de competición 2025/26. Madrid: RFEF.
• The Football Association (2025). FutureFit — Updates to grassroots youth football in England. London: The FA. Uvođenje 2026/27.
• Fédération Française de Football (2025). Foot Animation U7/U9/U11 Reglementsdokumente 2025/26.
• US Soccer (2017). Player Development Initiatives. Standardi za igru na malom prostoru od augusta 2017.

Podaci iz industrije (mali oblici igre, kontakti s loptom)

• FRANdata (2024). Small-Sided Soccer: Final Updated Report. Industrijsko mjerenje kontakata s loptom u 4 na 4 naspram 11 na 11.