Abeceda trčanja je skup tehničkih vežbi kao što su skip, zabacivanje potkolenica i poskočno trčanje, koje pojedine faze koraka uvežbavaju preuveličano i izolovano. Ovaj vodič fudbalerima preporučuje dva puta sedmično u zagrevanju po 8 do 12 minuta, sa tri do pet vežbi na 15 do 20 metara. Svestan trening tehnike ima smisla otprilike od U11 do U12, a pre toga su dovoljne igre trčanja i hvatanja. Dalje u tekstu nalazi se gotov trening od 10 minuta sa postavkom, koji možeš da poneseš na teren onakav kakav jeste.
Mnoge ekipe mlađih kategorija se pred utakmicu zagreju sa dva kruga oko terena i to nazivaju kondicionim treningom. Brzina tako ne nastaje. Više donose deset kratkih tehničkih vežbi sa jasnim korekcijama, varijanta sa loptom i, odvojeno od toga, lagano trčanje kroz šumu za bazičnu izdržljivost.
Šta je abeceda trčanja?
Abeceda trčanja je niz vežbi trčanja i skokova od kojih svaka ističe i preuveličava određenu fazu koraka. Umesto da jednostavno potrčiš, ciljano uvežbavaš podizanje kolena, postavljanje stopala, fazu odraza ili zabacivanje potkolenica, svako za sebe. Kroz tu izolaciju telo uči pravilan pokret, sve dok se ne odvija automatski. Da bi naučeno stiglo u sprint, fudbalski trener (Fußball-Lehrer) i atletski trener Horst Alman (Horst Allmann) između ostalog preporučuje prelaze iz vežbe u slobodno trčanje, na primer iz skipa direktno u sprint.
Korist postoji na tri nivoa. Prvo tehnika: čist stil trčanja je ekonomičniji, po koraku gubiš manje energije. Drugo koordinacija: vežbe traže precizno sadejstvo ruku, trupa i nogu, što upravo kod mladih igrača postavlja temelj kretanja. Treće zaštita od povreda, uz jedno ograničenje: da abeceda trčanja sama sprečava povrede, nije istraženo. Zaštita je dokazana za kompletne programe zagrevanja kao što je FIFA 11+ Kids, sa 48 odsto manje povreda kod dece od 7 do 13 godina. Abeceda trčanja uklapa se u zagrevanje, ali i kao poseban tehnički blok u glavnom delu treninga.
Najvažnije vežbe abecede trčanja
Ovih deset vežbi čini kompletan alat. Ne moraš da ih prođeš sve na jednom treningu: tri do pet po treningu je dovoljno, ali čisto izvedenih. Svaka vežba u ovom vodiču ide na deonici od oko 15 do 20 metara, a zatim se lagano vraćaš ili s vremena na vreme dodaš prelaz u slobodno trčanje.
Dva naziva tu često prave zabunu, jer neki materijali izjednačavaju skipove i visoki skip (Kniehebelauf). Swiss Athletics visoki skip takođe naziva „Skipping“, ali ga razdvaja od niskih i srednjih skipova. Kod visokog skipa koleno ide do vodoravne. Niski i srednji skipovi rade sa srednjim podizanjem kolena, snažnim odrazom sa prednjeg dela stopala i velikom frekvencijom. Tabela prati tu razliku.
| Vežba | Fokus | Uputstvo igraču | Tipična greška |
|---|---|---|---|
| Rad skočnog zgloba (tapkanje) | postavljanje stopala, frekvencija | Sasvim mali, brzi koraci na prednjem delu stopala, kolena skoro opružena | Grčevito umesto opušteno, peta dugo ostaje na tlu |
| Niski i srednji skip | odraz, frekvencija | Srednje podizanje kolena, prednji deo stopala aktivno postavi ispod tela | Slab odraz, stopalo doskače preko pete |
| Visoki skip (Kniehebelauf) | podizanje kolena, kuk | Koleno do vodoravne, gornji deo tela ostaje uspravan | Udubljena donja leđa ili zaobljena leđa |
| Zabacivanje potkolenica | zadnja faza zamaha | Peta opušteno ka zadnjici, bez iskoraka napred | Stopalo iskoračuje napred i doskače ispred tela |
| Roda | podizanje kolena, ravnoteža | Zadrži visoko koleno, kratko se stabilizuj, pa nastavi | Karlica se naginje u stranu |
| Poskočno trčanje | opružanje kuka, odraz | Ravan i ritmičan odraz, ruke aktivno zamahuju | Ruke vise, kuk se pri odrazu ne opruži do kraja |
| Skokovito trčanje (od U17) | snaga odraza, dužina koraka | Dugi skokovi koji osvajaju prostor, duga faza leta | Odraz bez punog opružanja stopala, kolena i kuka |
| Bočni galop | otvaranje kuka, bočni start | Kuk ka strani, noge se ne ukrštaju | Noge se ukrštaju ili udaraju jedna o drugu |
| Progresivno trčanje visokom frekvencijom | frekvencija | Kratki, brzi koraci, tempo raste duž deonice | Koraci postaju dugi i gazeći |
| Start iz mesta (prvih 10 m) | ubrzanje | Nizak start, kratki oštri koraci, prvi koraci eksplozivno | Gornji deo tela se uspravlja već pri prvom koraku |
Gotov trening: 10 minuta abecede trčanja sa čunjevima
Ovaj trening je naša preporuka za ekipu od 12 do 16 igrača i ostaje u doziranju ovog vodiča: četiri vežbe abecede trčanja, zatim dva progresivna trčanja, svaka deonica 15 do 20 metara. Pre toga, kao uvek, dolazi lagano uvodno trčanje sa malo mobilizacije.
Postavka: abeceda trčanja u četiri staze
Tamo sa vežbom, na srednjem čunju promena, spolja lagano nazad.
Sopstveni prikaz.
Organizacija
- Dvanaest čunjeva čini četiri staze jednu pored druge, svaka sa čunjem za start, promenu i cilj. Od starta do cilja je 15 do 20 metara.
- Igrači stoje u četiri kolone iza startnih čunjeva, po tri do četiri u koloni.
- Tamo svako trči sa vežbom, nazad kasa ili ide spolja pored staze. Sledeći kreće čim njegov prethodnik prođe čunj za promenu.
Tok
| Minuti | Vežba | Trčanja po igraču |
|---|---|---|
| 0 do 2 | Rad skočnog zgloba | 2 |
| 2 do 4 | Niski skip | 2 |
| 4 do 6 | Zabacivanje potkolenica | 2 |
| 6 do 8 | Visoki skip | 2 |
| 8 do 10 | Progresivno trčanje visokom frekvencijom | 2 |
U drugom treningu sedmice zameni dve vežbe, na primer poskočno trčanje umesto zabacivanja potkolenica i bočni galop umesto visokog skipa. Pri tome ispravljaj samo jednu grešku po igraču iz tabele, najbolje odmah na ciljnom čunju, pre nego što se vrati.
Varijanta: povezivanje elemenata
Kad osnovni oblici sede, na srednjem čunju menjaš oblik trčanja: prvo rad skočnog zgloba, pa niski skip, ili prvo niski skip, pa slobodno trčanje do cilja. Promena unosi raznovrsnost u uvek istu deonicu, a slobodnim trčanjem na kraju direktno sprovodiš Almanov prelaz u sprint.
Varijanta sa loptom
Kako abeceda trčanja i lopta idu zajedno, pokazuje trenažni list koji je Armin Fridrih (Armin Friedrich) 2016. napisao za DFB. U njemu igrači dijagonalno trče kroz polje ka grupi sa suprotne strane i pritom izvode zadate vežbe, kao što su skipovi, bočni koraci ili poskočno trčanje. Varijante lista nadograđuju se u tri stepena:
- Svako pri trčanju nosi loptu ispred grudi.
- Igrači sa jedne strane imaju lopte, trče ili dribluju kroz polje i na sredini polja predaju loptu.
- Svi imaju lopte i dribluju kroz polje sa dodatnim zadacima, na primer finte, vučenje lopte đonom ili pomeranje lopte između unutrašnjih strana stopala.
Preneseno na staze to, prema našoj proceni, znači: tamo svako nosi loptu ispred grudi kao u prvom stepenu, nazad dribluje spolja pored staze umesto da kasa. I sa loptom važi napomena lista da se pazi na aktivan rad ruku i čist pokret. U svojoj Trainingsphilosophie Deutschland DFB osim toga ugrađuje abecedu trčanja u vežbu dodavanja: posle sopstvenog dodavanja igrač obilazi čunj uz zabacivanje potkolenica, visoki skip, bočne korake ili ukršteni korak. Ko posle toga odmah nastavlja sa loptom, naći će odgovarajuće varijante ronda za zagrevanje.
Kako ugraditi abecedu trčanja: kada, koliko često, koliko dugo
Prirodno mesto za abecedu trčanja je zagrevanje, posle laganog uvodnog trčanja i malo mobilizacije. Tako igrače dovodiš na radnu temperaturu i istovremeno uvežbavaš tehniku, dva puta sedmično po 8 do 12 minuta sa tri do pet vežbi. Kako izgleda kompletno zagrevanje bez opreme, pokazuju ove vežbe zagrevanja za U11.
Važniji od trajanja je kvalitet. Čim se tehnika raspadne, ponavljanje je bezvredno ili čak štetno, jer se urezuje pogrešan obrazac. Radije napravi kratku pauzu i kreni ponovo odmoran. Prvo povećaj složenost vežbi, pa tek onda tempo.
Važno je i vreme: nove tehnike uvežbavaš na početku treninga, ne na kraju. Umoran igrač jedva još može da upravlja finim pokretom, on samo kopira njegov grubi oblik, a i ravnoteža trpi pod umorom. U jednoj studiji sa odraslima umorni učesnici su lošije naučili fini pokret šake, a zaostatak je trajao još danima. Swiss Athletics navodi izuzetak: povremeno na kraju treninga trkači vežbaju da tehniku održe čistom i kad su umorni. To je učvršćivanje, a ne učenje. Neka pojedinačna trčanja budu kratka, a nove vežbe stavi tamo gde su glave još sveže.
Prilagođeno uzrastu od U11 do U18
Pre U11 u prvom planu su igre hvatanja i trčanja: deca treba raznovrsno da trče, skaču i kreću se, a da ti ne doteruješ pojedinačne tehničke detalje. Svestan, izolovan trening tehnike ima smisla tek kada deca mogu ciljano da upravljaju pokretom, dakle otprilike od U11 do U12. Od tada zahtevi rastu sa svakim godištem.
Abeceda trčanja od U11 do U18
Fokus, tipične vežbe i intenzitet po uzrastu.
- Fokus
- Čisto naučiti pokret, mnogo pohvala
- Tipične vežbe
- Tapkanje, niski skip, zabacivanje
- Intenzitet i obim
- nizak, kratke deonice, jednostavni sunožni skokovi
- Fokus
- Povezivati vežbe, više tempa
- Tipične vežbe
- Kombinacije, progresivna trčanja
- Intenzitet i obim
- srednji, preskoci niskih prepona, sunožni doskok, u skoku rasta tehnika pre opterećenja
- Fokus
- Start i tempo pod pritiskom
- Tipične vežbe
- Start na 10 m, jednonožni odrazi
- Intenzitet i obim
- srednji do visok, u skoku rasta tehnika pre opterećenja, skokovito trčanje tek od U17, trčanje uz otpor kao vežba snage od U15
Sopstveni prikaz. Pre U11 u prvom planu su raznovrsne igre trčanja i hvatanja.
Posebnu pažnju zaslužuje skok rasta. Kod dečaka nastupa u proseku između 13,8 i 14,2 godine i traje oko dve godine. U tom periodu upravljanje pokretima kod nekih mladih može privremeno da postane nesigurnije. Kao objašnjenje važi da ruke i noge rastu brže nego što nervni sistem može da prilagodi nove poluge. Pokreti koji su ranije bili čisti tada odjednom deluju drveno. Za tebe to znači: ovde tehniku ne gradiš iznova, ovde je održavaš.
7 elemenata čiste tehnike trčanja

Iza većine grešaka u tabeli vežbi stoji jedan od sedam elemenata čiste tehnike trčanja. Podela potiče iz literature o trčanju, iz priručnika za rekreativne trkače koji su napisali Markart (Marquardt) i saradnici, kako to sažima jedna master teza iz Linca. Elementi su mapa za svaku korekciju pored terena: čim znaš koji element zapinje, znaš i koja vežba pomaže.
7 elemenata čiste tehnike trčanja
Podeljeno na fazu oslonca i fazu zamaha: svaki element stoji tamo gde deluje u koraku.
Faza oslonca
Stopalo na tlu, telo iznad njega
- Uspravan trup: u slobodnom trčanju ostani uspravan, ne propadaj u sedeći položaj
- Rad ruku: opušteno iz ramena, lakat otprilike pod pravim uglom
- Opružanje kuka: u fazi odraza potpuno opruži kuk
- Postavljanje stopala: u sprintu preko prednjeg dela stopala, blizu ispod težišta tela
Faza zamaha
Noga zamahuje kroz vazduh
- Podizanje kolena: aktivno vodi koleno napred i gore
- Zabacivanje: peta ka zadnjici, kratka poluga
Korak i frekvencija: kratko i brzo umesto dugo i teško
Sopstveni prikaz prema Marquardtu i saradnicima (2005), citirano prema Hauchu (2024).
- Rad ruku. Ruke opušteno zamahuju iz ramena, lakat ostaje otprilike pod pravim uglom. One daju ritam i stabilizuju gornji deo tela. Zgrčene ruke ili ruke koje zamahuju poprečno koče kretanje napred.
- Uspravan trup. U slobodnom trčanju i pri maksimalnoj brzini gornji deo tela ostaje uspravan, glava iznad trupa; na startu se telo, naprotiv, naginje napred. Kod slabe muskulature trupa trkač propada u sedeći položaj i naginje se napred, što košta tempa i podizanja kolena.
- Podizanje kolena. Zamašna noga aktivno vodi koleno napred i gore. Prenisko podignuto koleno skraćuje korak i pogoršava postavljanje stopala.
- Opružanje kuka. U fazi odraza kuk se potpuno opruža. Snažno opružanje kuka produžava korak i pravi je motor kretanja napred.
- Zabacivanje. U zadnjoj fazi zamaha peta se približava zadnjici. To skraćuje polugu noge i čini korak bržim.
- Postavljanje stopala. U sprintu se stopalo spušta preko prednjeg dela, blizu ispod težišta tela, a u laganom dugom trčanju pre ravno, preko srednjeg dela stopala. Tvrdo doskakanje na petu daleko ispred tela deluje kao kočnica.
- Dužina i frekvencija koraka. Sadejstvo dužine i ritma koraka određuje tempo. Oba uvežbavaš izolovano pre nego što se u sprintu spoje.
Zašto fudbaleri sprintaju drugačije od atletičara
Sprint u fudbalu nema mnogo zajedničkog sa trkom na 100 metara. Na utakmici slede mnogi kratki, oštri startovi, čas pravo, čas sa promenom pravca, a između njih zaustavljanja, okreti i pauze. Takvo trčanje traži drugačiju tehniku od ujednačenog dugog trčanja: kratke, brze korake, nisko težište tela na startu i eksplozivno ubrzanje. Presudni su prvi metri: sprintovi u profesionalnom fudbalu najčešće su dugi samo 4 do 30 metara.
Ni mnogo sprintovanja samo po sebi nije dovoljno. Ko sprintove uvek ponavlja u istom obliku i istom brzinom, prema Almanovom iskustvu učvršćuje postojeći tempo umesto da ga podiže; on govori o barijeri tempa. Upravo tu nastupa abeceda trčanja. Ona rastavlja korak na sastavne delove, čisti svaki pokret i zatim ih ponovo sklapa u ekonomičan, brz stil trčanja.
Tri mita o trčanju u fudbalu
Šta treneri veruju o treningu trčanja, a šta te čini bržim.
Mit: Više krugova oko terena čini ekipu bržom.
Šta zaista važi: Krugovi poboljšavaju bazičnu izdržljivost, ali ne i start. Brzina nastaje čistom tehnikom i kratkim, eksplozivnim sprintovima.
Mit: Ko mnogo sprinta, automatski postaje brži.
Šta zaista važi: Uvek isti sprintovi prema Almanovom iskustvu samo učvršćuju postojeći tempo. Tehnika, snaga i promenljivi nadražaji pomeraju granicu.
Mit: Ko hoće brži start, mora pre svega da ubrza korake.
Šta zaista važi: Na prvim metrima mnogo zavisi od sile po kontaktu sa podlogom. Kod profesionalaca je na 10 i 30 metara brže trčao onaj ko je imao više snage u čučnju.
Dužina ili frekvencija koraka: šta je važnije?
Iza svake brzine trčanja stoji jednostavna formula: tempo je proizvod dužine i frekvencije koraka. Dužina koraka zavisi pre svega od snage i opružanja kuka: što je odraz snažniji, to dalje nosi svaki korak. Upravo tu snagu odraza gradiš ciljanim treningom eksplozivnosti i skočnosti, strani snage uz tehniku trčanja. Frekvencija zavisi od brzih kontakata sa podlogom i čistog, kratkog zamaha. Druga dopuna je senzorna: neuroatletikom razvijaš percepciju, oči i ravnotežu, da bi tehnika i tempo ostali stabilni i pod pritiskom nadražaja.
Za start je, međutim, raspodela drugačija nego što mnogi treneri misle. Pri ubrzanju stopalo ostaje duže na tlu nego u punom trku. Upravo zato start nesumnjivo zavisi i od sile koju za to vreme utisneš u podlogu. Kod profesionalaca je vreme sprinta na 10 i 30 metara bilo usko povezano sa snagom u čučnju. Tome odgovara poređenje u dortmundskoj dvorani Westfalenhallen o kome priča Alman: tamo su teški atletičari bez ikakvog treninga sprinta pobedili sprintere na 30 metara. To nije eksperiment, ali se uklapa u merenja kod profesionalaca. Tehnika tu snagu čini upotrebljivom, ali je ne zamenjuje. Zašto sami sprintovi ipak ne čine ekipu bržom i šta zaista odlučuje o tempu, pročitaj u tekstu o treningu brzine za mlađe kategorije.
Ni dužinu koraka ne možeš jednostavno da odrediš odlukom. Ko svesno iskoračuje dalje, spušta stopalo ispred težišta tela i sam sebe koči pri svakom koraku. Dužina nastaje pozadi, iz odraza, a ne spreda, iz iskoraka. Na frekvenciji, s druge strane, radiš progresivnim trčanjima i svesno malim, brzim koracima, koje igrači prvo preuveličano uvežbavaju, a zatim prenose u normalan tempo.
Start i maksimalna brzina su dva odvojena zadatka
Sprint se deli na dva dela koji jedva da liče jedan na drugi. Pri ubrzanju telo je nagnuto napred, koraci su kratki, stopalo ostaje relativno dugo na tlu. Pri maksimalnoj brzini telo se uspravlja, koraci postaju dugi, a stopalo ima kontakt sa podlogom samo na tren oka. Sada je važno koliko je taj kontakt kratak i tvrd.
Iz toga slede dva različita cilja treninga. Za start treniraš snagu i nizak, nagnut start. Za maksimalnu brzinu treniraš kratke kontakte sa podlogom: brz rad skočnog zgloba, skokove, čist doskok ispod tela. Pri velikom tempu kontakt sa podlogom traje kraće od 200 milisekundi, na startu duže. Kod skokova preko kutija Alman primećuje da su igrači sa kraćim kontaktima sa podlogom po pravilu brži i da imaju više prostora za razvoj.
Pokreti kraći od 200 milisekundi ne mogu se tokom izvođenja korigovati na osnovu povratnih informacija, oni se odvijaju kao gotov program. I zato se, prema našoj proceni, isplati da u zagrevanju rastaviš korak na sastavne delove.
Dugo trčanje i trčanje kroz šumu sa ekipom
Koliko god start bio u centru pažnje, bez izdržljivosti ne ide. Određena aerobna osnova pomaže igračima da se između sprintova brže oporave i da ostanu koncentrisani tokom cele utakmice. Pravo mesto za to nije atletska staza, nego šuma. Da tvrda podloga kao što je asfalt jače opterećuje zglobove, kako se često tvrdi, ipak nije tako jednoznačno. Trkači prilagođavaju krutost nogu podlozi i trče slično po tvrdom i mekom tlu. I sile udara ostale su slične u jednom malom merenju sa šest trkača na različitim podlogama; neki trkači su razliku u podlozi nadoknadili drugačijim savijanjem kolena. Prava prednost je promena: meko, neravno šumsko tlo drugačije opterećuje skočne zglobove i ravnotežu, a promena podloge važi za prevenciju povreda.
Presudan je intenzitet. Bazično trčanje odvija se u aerobnoj zoni. Knjige o trčanju za rekreativne trkače, kao što su one Herberta Štefnija (Herbert Steffny), za to navode oko 75 do 80 odsto maksimalne srčane frekvencije. Bez merača pulsa pomaže jednostavno pravilo: ko uz trčanje još može da razgovara, trči kako treba. Ko hvata vazduh, trči prebrzo. Za ekipu preporučujemo 20 do 40 minuta laganim tempom, zavisno od uzrasta i faze sezone. U pripremnom periodu postavljaš temelj, a tokom sezone dovoljno je lagano trčanje za oporavak posle naporne utakmice. Ako priprema padne u vruće leto, trčanja idu u jutarnje ili večernje sate; šta još važi po vrućini, piše u vodiču Fudbal po vrućini.
Zajedničko trčanje kroz šumu ekipu pritom i zbližava: daleko od taktike i pritiska rezultata igrači razgovaraju međusobno, a grupe se mešaju. Ko trčanje obogati malom petljom preko korenja i brežuljaka, usput trenira sigurnost koraka i koordinaciju. Igrači sa nestabilnim skočnim zglobovima, posle uganuća ili sa izraženom pronacijom bolje je da izbegavaju neravno šumsko tlo i ostanu na ravnoj stazi.
Abeceda trčanja kao PDF za preuzimanje
Deset vežbi sa kratkim uputstvom i tipičnom greškom, trening od 10 minuta sa čunjevima, raspodela po uzrastima od U11 do U18 i praćenje trčanja kroz šumu za 6 sedmica, kao PDF za štampu koji staje u džep.
Running Drills for Soccer PlayersDrill cards, 10-minute session and forest-run planPreuzmi PDFTvoj plan abecede trčanja za sezonu
Složi elemente u jednostavan ritam. U pripremnom periodu sa dva lagana trčanja kroz šumu sedmično postavljaš aerobnu osnovu i paralelno uvodiš osnovne oblike abecede trčanja. Tokom sezone fokus prelazi na tehniku u zagrevanju i kratke startove u glavnom delu treninga, uz trčanje za oporavak posle teških utakmica.
Plan pripremnog perioda od 6 sedmica
Od laganog trčanja kroz šumu do oštrog starta. Prvo tehnika i trajanje, zatim tempo.
Sopstveni prikaz. Oznaka pokazuje početnu sedmicu svake faze.
A kada su pripreme gotove i ekipa je spremna, nedostaje još samo praktičan test protiv pravih protivnika. Pripremni turnir je idealna prilika da novi start vidiš u uslovima takmičenja. Kako da ekipu u potpunosti pripremiš za to, pokazuje kompletan plan pripreme za turnir.
Isplaniraj svoj pripremni turnirBesplatno i bez registracijeIzvori
Izvori iz prakse
- Allmann, H. (2010): Trainingsmethodische Variationen für ein effektives Laufschnelligkeitstraining im Fußballtraining. Internationaler Trainer-Kongress 2010, Bund Deutscher Fußball-Lehrer, str. 30–37. bdfl.de. Barijera tempa zbog jednoličnih sprintova, otpor sa laganim opterećenjem i slobodna trčanja posle toga, prelazi iz skipa u sprint, poređenje teških atletičara i sprintera u dortmundskoj dvorani Westfalenhallen; prilog iz prakse, nije studija.
- Deutscher Fußball-Bund (2024): Trainingsphilosophie Deutschland. Entwicklung individueller Qualität, str. 58. bdfl.de. Abeceda trčanja sa zabacivanjem potkolenica, visokim skipom, bočnim koracima i ukrštenim korakom u aktivaciji treninga za uzraste od U12 do U19, ugrađena u vežbu dodavanja.
- Friedrich, A. (2016): Aufwärmen 1: Lauf-ABC und Dribbeln. Trenažni list, Deutscher Fußball-Bund, 26.01.2016. dfb.de. Dijagonalno trčanje kroz polje sa skipovima, bočnim koracima i poskočnim trčanjem, tri varijante sa loptom, napomena o aktivnom radu ruku i visokom kvalitetu pokreta.
- Hauch, B. (2024): Gesundheitsförderndes Laufen, master teza, Hochschule der Diözese Linz. kidoks.bsz-bw.de. Sedam ključnih oblasti tehnike trčanja prema Marquardtu i saradnicima (2005), vežbe abecede trčanja, zona pulsa za rekreativne trkače prema Steffnyju (2011), neujednačeni nalazi o podlozi za trčanje.
- Institut für Sport und Sportwissenschaft, Universität Karlsruhe (2007): Stundenausarbeitung Lauf-/Sprung-ABC, Koordinationstraining, studentski seminarski rad. ifss.kit.edu. Kriterijumi izvođenja po vežbi: kratak kontakt pete i opušteno izvođenje kod rada skočnog zgloba, visoki skip sa višim podizanjem kolena nego kod skipova i upozorenje na udubljena donja leđa, rad ruku i puno opružanje kod poskočnog trčanja.
- Swiss Athletics (bez godine): Running, Good Practice: Lauf-ABC; Kniehebelauf (Skipping); Tiefe und mittlere Skippings. mobilesport.ch, Bundesamt für Sport BASPO. Pregled, Kniehebelauf, Skippings. Visoki skip sa kolenom do horizontale, skipovi sa srednjim podizanjem kolena i velikom frekvencijom, greške: udubljena donja leđa, zaobljena leđa i bočno naginjanje karlice, škola trčanja povremeno i na kraju treninga.
Sprint, snaga i kontakt sa podlogom
- Schmoll, S. (2019): Entwicklung und Evaluierung eines Athletiktrainingsprogramms für Nachwuchsfußballer (mid-PHV), master rad, Univerzitet u Bajrojtu. epub.uni-bayreuth.de. Sprintovi u fudbalu najčešće 4 do 30 metara, kontakti sa podlogom na startu duži, a pri velikom tempu kraći od 200 milisekundi, pokreti kraći od 200 milisekundi bez korekcije tokom izvođenja.
- Andrzejewski, M., Chmura, J., Pluta, B., Strzelczyk, R., Kasprzak, A. (2013): Analysis of sprinting activities of professional soccer players. Journal of Strength and Conditioning Research 27(8), 2134–2140. doi:10.1519/JSC.0b013e318279423e. Oko jedanaest sprintova po utakmici, oko 90 odsto njih kraće od pet sekundi.
- Wisløff, U., Castagna, C., Helgerud, J., Jones, R., Hoff, J. (2004): Strong correlation of maximal squat strength with sprint performance and vertical jump height in elite soccer players. British Journal of Sports Medicine 38(3), 285–288. doi:10.1136/bjsm.2002.002071. Snaga čučnja usko je povezana sa vremenom sprinta na 10 i 30 metara.
- Wilson, J. M. et al. (2012): Concurrent training: a meta-analysis examining interference of aerobic and resistance exercises. Journal of Strength and Conditioning Research 26(8), 2293–2307. doi:10.1519/JSC.0b013e31823a3e2d. Mnogo treninga izdržljivosti usporava porast brzinske snage.
Uzrast, rast i skokovi
- Ramirez-Campillo, R. et al. (2023): Plyometric-Jump Training Effects on Physical Fitness and Sport-Specific Performance According to Maturity: A Systematic Review with Meta-analysis. Sports Medicine – Open 9, 23. doi:10.1186/s40798-023-00568-6. Trening skokova deluje pre i posle skoka rasta.
- Rumpf, M. C., Cronin, J. B., Mohamad, I. N., Mohamad, S., Oliver, J. L., Hughes, M. G. (2015): The effect of resisted sprint training on maximum sprint kinetics and kinematics in youth. European Journal of Sport Science 15(5), 374–381. doi:10.1080/17461391.2014.955125. Sprintovi uz otpor imali su merljiv efekat tek od skoka rasta; 32 deteta, bez kontrolne grupe.
- Malina, R. M., Bouchard, C., Bar-Or, O. (2004): Growth, Maturation, and Physical Activity, 2. izdanje, Human Kinetics, Champaign. Skok rasta kod dečaka u proseku između 13,8 i 14,2 godine; citirano prema Schmoll (2019).
- Philippaerts, R. M. et al. (2006): The relationship between peak height velocity and physical performance in youth soccer players. Journal of Sports Sciences 24(3), 221–230. doi:10.1080/02640410500189371. Skok rasta kod flamanskih mladih igrača u proseku sa 13,8 godina.
- Cumming, S. P., Lloyd, R. S., Oliver, J. L., Eisenmann, J. C., Malina, R. M. (2017): Bio-banding in Sport: Applications to Competition, Talent Identification, and Strength and Conditioning of Youth Athletes. Strength and Conditioning Journal 39(2), 34–47. doi:10.1519/SSC.0000000000000281. Skok rasta traje oko dve godine.
- Quatman-Yates, C. C., Quatman, C. E., Meszaros, A. J., Paterno, M. V., Hewett, T. E. (2012): A systematic review of sensorimotor function during adolescence: a developmental stage of increased motor awkwardness? British Journal of Sports Medicine 46(9), 649–655. doi:10.1136/bjsm.2010.079616. Upravljanje pokretima tokom rasta kod nekih mladih može privremeno da se pogorša.
- van der Sluis, A., Elferink-Gemser, M. T., Coelho-e-Silva, M. J., Nijboer, J. A., Brink, M. S., Visscher, C. (2014): Sport Injuries Aligned to Peak Height Velocity in Talented Pubertal Soccer Players. International Journal of Sports Medicine 35(4), 351–355. doi:10.1055/s-0033-1349874. U godini skoka rasta više akutnih povreda, posle toga više povreda od preopterećenja; 26 igrača.
Učenje, umor i zaštita od povreda
- Branscheidt, M., Kassavetis, P., Anaya, M., Rogers, D., Huang, H. D., Lindquist, M. A., Celnik, P. (2019): Fatigue induces long-lasting detrimental changes in motor-skill learning. eLife 8, e40578. doi:10.7554/eLife.40578. Umor je pogoršao učenje finog motoričkog zadatka i narednih dana; odrasli, zadatak šakom.
- Paillard, T. (2012): Effects of general and local fatigue on postural control: a review. Neuroscience & Biobehavioral Reviews 36(1), 162–176. doi:10.1016/j.neubiorev.2011.05.009. Umor pogoršava ravnotežu.
- Rössler, R. et al. (2018): A Multinational Cluster Randomised Controlled Trial to Assess the Efficacy of ‘11+ Kids’: A Warm-Up Programme to Prevent Injuries in Children’s Football. Sports Medicine 48(6), 1493–1504. doi:10.1007/s40279-017-0834-8. Deca od 7 do 13 godina, 48 odsto manje povreda sa kompletnim programom zagrevanja.
Podloga za trčanje
- Ferris, D. P., Louie, M., Farley, C. T. (1998): Running in the real world: adjusting leg stiffness for different surfaces. Proceedings of the Royal Society B 265(1400), 989–994. doi:10.1098/rspb.1998.0388. Trkači prilagođavaju krutost nogu podlozi i trče slično po tvrdom i mekom tlu.
- Dixon, S. J., Collop, A. C., Batt, M. E. (2000): Surface effects on ground reaction forces and lower extremity kinematics in running. Medicine & Science in Sports & Exercise 32(11), 1919–1926. doi:10.1097/00005768-200011000-00016. Slične sile udara na različitim podlogama, kod nekih trkača nadoknađene savijanjem kolena; šest trkača.



